Ne znam kako drugi ljudi vide sami sebe, no ja sam zaostala. Shvatite ovo kako vam drago. Ja mislim na to kako odraz u ogledalu ponekad izgleda ko totalni stranac. More mi i bit. Kad imam običaj zaškiljit ili totalno zatvarat oči na sve šta mi se ne sviđa. Kad sam daleke '99 dala radit osobnu slučajno sam našla svoju prvu osobnu iliti u ono vrime ličnu kartu. Bijah vrlo zadovoljna, i ja i moj ego(manijak) ustanovivši da sam, i nakon toliko godina još uvijek jednako slatka i krasna. Izgledalo je da se nisam niš promijenila! Eeeee, ali danas.... Uuuuuu, danas!
Ja ne znam kako starenje žene nije zločin! Ne znam ni kako se uopće mogu čudit odrazu u ogledalu. Znam sigurno da sam bila prisutna u trenu kad sam otkrila da mi dlake rastu na mjestima di dlakama nikako nije mjesto. Ne ženskim dlakama! Bila sam tamo i kad su se pokazale prve sijede vlasi. Definitivno sam prisustvovala dok se tamanilo kolače, hamburgere, pizze i tako dalje i tako dalje. Sve sam ja to popratila ko švicarska. Nezainteresirani promatrač.
- O, vidi! Imaš brkove i bradu!
- O, vidi! Dobila si 25 kila!
Totalno ono...sa strane, ma ludo!
Tek na momente bi mi sinulo da nisam ja ona stara, da je ovo čudo tamo u ogledalu - JA!
To su bili momenti kad bi slučajno završila na nekoj fotografiji, filmu ili kad bi šopingirala. Kad su mi hlače ili košulja bili preuski a većeg broja nije bilo, moje rješenje je bilo - Nosit ću stare! I više nisam išla u kupovinu. E! Šta je bilo i praktično, uzevši u obzir da je negdje u to vrijeme započela i era totalne besparice.
Nekad sam jako volila jogging. Sa slušalicama na ušima guštala bi svaki dan po sat vremena. I sad se totalno doživljavam kao sportsku šinjoru, iako bi umrla sigurno da pretrčim sto metara.
Koliko god kila ja nakeljila na sebe, uvijek si govorim - Ma nema veze, to ću ja lako "skinut"! onda je došla ozljeda noge. Savjet dr-a da se kile "skinu". Naravno, ja sam nabacila još 25 komada. Pa je došla tromboza. Ili nešto slično. Uglavnom, nije dobro. Ali, ALI, ALI, ALI!!!! Nije ni blizu tako loše kako bi moglo bit.
Uvijek sam bila čeličnog zdravlja. Šta sam koristila da bi živila sve nezdravije šta sam bila starija. Osjećam da nemam više puno fore. Ako uopće imam imalo. Pa sad RAZMIŠLJAM! Mislim.
Smislila sam. Da uopće, ali UOPĆE nemam plan. Imam obrise nekoga plana. Ajde, bar to.
Tu ne smijem zaboravit demone. Ove svoje, osobne. Strah, neizvjesnost, sjećanja...itd itd. I oni su dio mene s kojim se do sad nisam naučila najbolje nosit. Ajde, ponekad mislim, ma mogu ja to. Onda opet nisam uvjerena...
Ponekad se volim, ponekad uopće ne.
Dobro. Vidit ćemo kako ću i šta ću smislit. Isplanirat.
Ela nema tih problema. Ljepa, najljepša! Zdrava hvala nebesima. Uz povremene panike zbog gutanja loptica, mala puca od zdravlja i energije. I veseli me. Kad sam u šetnji s Elom, smijem se ko dijete. Iskreno i glasno ...
ŠETNJA S ELOM