Odvajkad popularan i ,mnogima, zanmiljiv način reketarenja. Ajde, kupi ciglu! Oo-o-ovaj, pa ne trebam ciglu; upravo idem po gablec! Nećeš ciglu?! Tras, pljas, bam, bum! U redu, u redu, pošto cigla? Evo, sića; 20 kuna, ko za tebe! Posvuda su se te cigle prodavale; i jao si ga onome tko je kupac morao biti. Kupila sam i sama cigle; nekolicinu. Stara, očišćena, 1 kn/komad. Dođeš po robu sam, sam si ju utovariš, sam ju istovaruješ. Kupio si ciglu. Pogodna je za razno razne radove; za izgradnju vanjskih kamina; za uređenje određenih podova , za ukrašavanje, za dovršavanje. I teška je, ta cigla. Stara. Pravi pravcati trening se odradi kada se ciglom barata. A ako vam je neočišćena; treba ju prvo iskljucati. Čekić u ruke, pa s manje ili malo više muke; udri po cigli; da otpadne žbuka. Posao od kojeg, ako si žena, malo dođe muka. Dok ne uđeš u štos i ne upališ određenu skupinu mišića; za koju malo nas zna da ju i posjeduje. I cigla po cigla; i evo divnog i jeftinog poda, po kojemu se hoda. Pa malo finog pijeska gore; evo i fuga. I ne treba ti mudrolija druga! Kupi ciglu!! |