Odvajkad popularan i ,mnogima, zanmiljiv način reketarenja.
Ajde, kupi ciglu!
Oo-o-ovaj, pa ne trebam ciglu; upravo idem po gablec!
Nećeš ciglu?!
Tras, pljas, bam, bum!
U redu, u redu, pošto cigla?
Evo, sića; 20 kuna, ko za tebe!
Posvuda su se te cigle prodavale; i jao si ga onome tko je kupac morao biti.
Kupila sam i sama cigle; nekolicinu.
Stara, očišćena, 1 kn/komad.
Dođeš po robu sam, sam si ju utovariš, sam ju istovaruješ.
Kupio si ciglu.
Pogodna je za razno razne radove; za izgradnju vanjskih kamina; za uređenje određenih podova , za ukrašavanje, za dovršavanje.
I teška je, ta cigla. Stara. Pravi pravcati trening se odradi kada se ciglom barata.
A ako vam je neočišćena; treba ju prvo iskljucati. Čekić u ruke, pa s manje ili malo više muke; udri po cigli; da otpadne žbuka.
Posao od kojeg, ako si žena, malo dođe muka. Dok ne uđeš u štos i ne upališ određenu skupinu mišića; za koju malo nas zna da ju i posjeduje.
I cigla po cigla; i evo divnog i jeftinog poda, po kojemu se hoda. Pa malo finog pijeska gore; evo i fuga.
I ne treba ti mudrolija druga!
Kupi ciglu!!
Post je objavljen 13.09.2016. u 11:03 sati.