sedmodnevni spiritualni program

28.08.2007.

KOMENTAR JE OCJENA!

Jedna od dobrih novina na blogu-hr je da se sada na naslovnici vide naslovi svih novih postova pa tako me ti isti naslovi (bez obzira na kojoj su listi) povuku da zavirim i na blogove koje inače ne posjećujem. Dogodilo mi se tako da se ugodno iznenadim na nekim za mene novim blogovima i da se zapitam kako ranije nisam zalutala k njima? U tom lutanju su i k meni stigli neki novi ljudi i odmah ostavili trag sa vrlo suvislim i konstruktivnim komentarima što me jako razveselilo iako se ja ne mogu požaliti na moje blog prijatelje koji redovito svojim komentarima daju dodatni smisao onome što pišem. Onaj mali dio padobranaca, anonimaca i provokatora jednostavno upotpunjavaju kolorit demokratičnosti bloga.

Na pisanje današnjeg posta me naveo dole citirani komentar KREATIVNE INTELIGENCIJE. Osoba se prvi put pojavi kod mene i ostavi mi vrlo vrijedan komentar, što znači da to nije bio samo čin uljudnosti nego je post doista i pročitan. Pročitajte komentar sami!

"Nietzsche o PRIVIDNOM EGOIZMU:
Velika većina [ljudi], što god inače mislila i govorila o svom "egoizmu", usprkos tomu čitava života ne radi ništa za svoj ego, nego za fantom od ega koji se o njima izgradio u glavama ljudi iz okoline i kojega im se priopćilo, -slijedom toga oni svi zajedno žive u magli neosobnih, poluosobnih mnijenja i proizvoljnih, takoreći pjesničkih vrednovanja, jedan čovjek u glavi drugoga, a ta glava opet u drugim glavama: čudnovat svijet fantazmi, koji pritom umije sebi pridavati tako trezven izgled! Ta magla mnijenja širi se i živi gotovo nezavisno od ljudi koje opsjeda; u njoj se krije silan učinak općenitih prosudbi o "čovjeku" - svi ti sebi samima nepoznati ljudi vjeruju u beskrvnu apstrakciju "čovjek", tj. u fikciju; i svaka preinaka poduzeta oko te apstrakcije posredstvom sudova pojedinačnih moćnika (poput knezova i filozofa) djeluje izvanredno i van svake pameti snažno na veliku većinu - sve to iz razloga što ni jedan pojedinac iz te većine ne uzmaže sveopćoj blijedoj fikciji suprotstaviti zbiljski, njemu pristupačan i od njega samoga utemeljen ego, kojim bi je zatro." | KI - kreativne intervencije | 27.08.2007. u 12:01

O komentiranju sam zapravo i htjela pisati. Posjetila sam KREATIVNU INTELIGENCIJU, u startu vidjela da se radi o vrlo kvalitetnom blogu, ali pregledavajući arhivu porazilo me kako su ti postovi ostali bez komentara i ikakvog odaziva. Šteta, jer je blog doista kvalitetan, ali nitko ga nije zamijetio, ne bih ni ja da me tamo nije odveo već spomenuti komentar.

POUKA: novi blogeri bi trebali posjetiti blogove koji im se učine zanimljivima, ostaviti trag o sebi i tako skrenuti pažnju na svoj blog….

DALJE: kurtoazne komentare posta koji ne pročitate treba izbjegavati, to je uvreda piscu dotičnog posta…

ČITAJTE POSTOVE! Ja sve svoje blog-prijatelje doista i čitam, ako nemam vremena pročitati neki duži post, ostavim pozdrav i obećanje da ću komentirati kad budem imala vremena pročitati post.

KOMENTAR ne mora nužno biti pohvala, dapače, konstruktivna kritika može biti vrlo poticajna, a sladunjave pohvale radi pohvala često znače da post nije pročitan…

PORUKA MLAĐAHNIM BLOGERIMA: broj komentara ne govori o kvaliteti bloga. Besmisleno i beskonačno ponavljanje jednog-te-istog komentara je stupidno….

VAŽNO ZA NAJMLAĐE (po godinama) BLOGERE! Na ovo bi i vlasnici bloghr-a trebali redovito reagirati. Objava osobnih podataka i slika osoba mlađih od 16, tj.18 g. na vlastitom blogu može biti mamac za pedofile. Stalno na takvim blogovima ostavljam poruku: ZAŠTITE VLASTITI IDENTITET!

Veki, hvala na korekciji, stvarno su intervencije, a ne inteligencija...., priznajem, ovo je podsvjesna omaška, i ona nešto govori, možda upravo to da bez inteligencije nismo sposobni ni za intervencije, pogotovo one kreativne....

25.08.2007.g.

SINDROM IZGUBLJENOSTI

Ne znam da li su sociolozi i psiholozi to primijetili, ali sindrom otuđenosti polako, ali sigurno smjenjuje sindrom izgubljenosti…ili je to logična posljedica otuđenja?

Nedavno me nazvao ozbiljan muškarac i odmjerenim i ozbiljnim glasom me pitao mogu li ja rastaviti njegov brak? Šokirana i zbunjena odgovorila sam da ja ne rastavljam brakove, ali da možemo popričati o onome što njega muči. Došao je, uglađen i uređen do te mjere da sam se odmah na vratima zapitala ima li koga iza te dotjerane maske?

Priča je nalik stotinama sličnih priča: 25 g. braka, čopor djece (doslovno), stabilna, čak zavidna karijera, ali on ni pod kojim uvjetima ne može i ne želi ostati u tom braku za koji, uzgred budi rečeno, okolina misli da je idealan. Tijekom rada ustanovljavam da nema čak ni tajne ljubavnice ili ljubavnika koji bi objasnili čudno pitanje mog zagonetnog posjetitelja (što je najčešći slučaj).

Njegovo inzistiranje na tome da ne može više ostati u svom braku (mora pronaći sebe) me navodi da ga pitam zašto se jednostavno ne razvede? Kaže da ne može i odmah je jasno da ne može podnijeti teret krivnje (naoko nema nikakvog razloga za razvod) i da se ne može suočiti ni sa suprugom, a ni sa svojom djecom, ako sam povede brakorazvod.

Pitam ga da li mu je jasno da i ako mu netko nešto „napravi“ kako on kaže, opet taj mučni postupak mora proći sam i proživjeti svaku mučnu scenu i situaciju, koje će zaredati? U sebi se pitam gdje je bio dosada, ako sada ide tražiti sebe. Tko je bio u braku s njegovom ženom, ako on mora ići tražiti sebe?

Vidim da je duboko nesretan, kao i toliki drugi zaraženi otuđenjem i individualizmom. Slučajno sam odabrala muškarca, no i žene se traže, taj sindrom izgubljenosti pogađa oba spola, pa čak i djecu, koja upravo zbog potrage za sobom sve rizičnije iskušavaju sve što je oko njih.

Emocionalni odnosi se sve teže uspostavljaju, a još teže održavaju. Svi varaju jedni druge, s izgovorom da se traže. Pitam se zašto u svoj emocionalni odnos ne unesu sebe, svoje istinsko biće, odnos bi bio zdraviji, kvalitetnij, a oni ne bi morali okolo „tražiti sebe“.

Čega se boje? Zašto tako malo ljudi zna davati (sebe)? Zašto tako olako i često mijenjaju partnere, unatoč AIDS-u i ostalim boleštinama. Opijeni vlastitim čulima, teturaju, stalno u potrazi za ekstazom. Mnogo toga se pravda slobodom. Slobodom od čega? Odgovornosti? Sebe? Ako ne dajemo sebe, nije ni čudo da zaboravimo u nekom trenutku gdje smo se ostavili. Izgubljenoj osobi nije dobro ako je sama, ali ni ako je s nekim. To je doista žalosno...

Ako su drugi naša ogledala koja nam samo pružaju naš vlastiti odraz, zašto ih napuštamo kad nam se ne svidi ono što nam pokazuju o nama. Takva je priroda zrcala. Ono nema svoje osobnosti, ali nepogrešivo šalje odraz naše osobnosti.

Dakle, tražimo li sebe u drugima, budimo pripravni suočiti se sa sobom i istinom o sebi, no, ako ne unosimo sebe u odnose koje stvaramo, možda nas zaprepasti ono na što ćemo naići i naći u tim ljudskim ogledalima. Tada ne pomažu pracdanja: Ja nisam takav / takva, ja sam posve drugačiji/ja. Ne pomaže ni potraga za novim ogledalima, a ni tzv. "potraga za sobom".

umjesto novog posta...

ČINI SE DA JE PRORADILO

ne pitajte me šta sam sve petljala da proradi...uzela sam novi dizajn, pa ga poništila...., pa ponovo vratila onaj stari (jer ga ni ne želim mijenjati)....i preko googla konačno ušla u svoj blog, na stari način nikako ne uspijevam...

zar blog.hr nema interesa da formira neku korisničku službu bar za ovakve situacije?

ne zarade dovoljno????

idem "kopati dalje"!

nestao mi zadnji post, starije postove mogu otvoriti....

znači li to da će sada svaka bolesna budala moći obrisati svaki i svačiji post samo zato što mu se ne sviđa?

evo cijelog posta, neka mi netko kaže šta je u njemu moglo isprovocirati virtualne teroriste?

PUT, PUTENOST, POT I PUTNJICA
objavljeno 22.8.2007 oko 16h

Dragi moji, vidim da su se neki nad prošlim postom sablaznili. Namjera posta nije bila ni da vas šokira niti sablazni, nego je to bila doista potraga za kolokvijalnim izrazima….u svrhu što točnijeg prijevoda.

Vidim da je područje ljudske seksualnosti i dalje tabuizirano, kao da samo zabranjene (i grešne) stvari čovjeku mogu podići uzbuđenje. Dokle god je tako, bit će i silovanja. Ne moraliziram, pisala sam već o tjelesnosti i tjelesnoj komunikaciji i ne mali broj puta naglasila da je poštovanje i svojega i tuđega tijela uvjet zdrave seksualnosti i zdravlja uopće. I ne vidim zašto bi usvojeni anatomski nazivi (penis i vagina) bili poželjniji od nekih drugih, kad se radi o istim organima.

Bilo bi bolje da je ubijanje tabuizirano.

Nastavljam tom tjelesnom linijom, ali u nešto drugačijem tonu….

PUT je u korjenu riječi PUTENOST, koja bi doslovno značila tjelesnost, ali se obično misli i govori kao seksipil, ponekad ima konotacije raspusnosti, raskalašenosti (to je ono kad pustimo da nagoni vitlaju nama, umjesto da mi kontroliramo njih). Vi dopišite svoje viđenje ovih dviju riječi i smislova koji iz njih izviru.

POT je zaboravljena riječ za znoj. Pročitajte je u Tinovom NOTTURNU i recite kad ste je zadnji put čuli u kolokvijalnom govoru.

NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći;
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.

PUTNJICA me vraća u djetinjstvo jer sam je svakodnevno slušala iz majčinih usta. Igrali smo se ljeti goli i bosi u prašini koja se nemilice lijepila na naša zaigrana, oznojena tijela i stvarala prljavu SKRAMU (još jedna riječ koju mnogi neće razumjeti) na našoj koži.

PUT+POT+ PRAŠINA=PUTNJICA

Ovo je doslovna formula nastanka riječi PUTNJICA, koja bukvalno znači prljavština na koži i to ne bilo koja prljavština, nego baš prljavština nastala od mješavine prašine i ostalih nečistoća sa znojem, na ljudskoj koži. Mama je strogo kontrolirala jesmo li dobro oribali tu PUTNJICU na nogama i iza ušiju gdje se najradije skupljala. Nitko od nas djece nije htio riskirati da nas ona počne nemilosrdno ribati i strugati (imala je previše djece, previše posla i premalo vremena za neko nježno ribanje), pa smo svojski trljali nakupljenu prljavštinu, a ona se pod našim prstima RULJILA (evo još jedne riječi koja polako, ali sigurno izlazi iz upotrebe) u sitnim mrvicama i grudicama koje su plivale na vodi.

A možda PUTNJICA doista ima veze i s prašinom na putu….

Danas se bilo kakvo čišćenje kože trljanjem, utrljavanjem isl. naziva PILING (kakva čudna riječ, obzirom da se radi o ljudskoj koži).

Za kraj jedna moja prastara pjesma (na istu temu)…

GOVOR

Govor je vjetrenjača.

Prosijava riječi
Kroz vrijeme.

Milijuni sjemenki-riječi
sa njenih krila,
na leđima vjetra leti.

Na silnici
duha i uma
pucaju tvrde opne,
pa sa jezika
svako malo
novo dijete-riječ
u naše vrijeme skokne.
Istrošene, islužene riječi,
leže
u sarkofagu zaborava.

Eto dragi moji, u prošlom postu se isto radilo samo o riječima i ne zaboravite; moralnost i amoralnost se ogledaju u ljudskim djelima, a ne u nekim imenicama….., jer one kao i sve druge riječi niču iz ljudskog iskustva. Dakle, sve se prvo dogodi, pa tek onda imenuje.

Draga Anchi ti si me svojim komentarom navela da napišem ovaj post. Hvala!

Nestao vam blog?

Netko nam očito ne želi baš dobro, pa su pojedini blogovi nestali na kojima piše samo "document.write(gemius)". Naime, nije do naše pogreške, već se radi o nečijoj zločudnoj skripti koja pomoću cookia ulazi u blogove i promijeni dizajn. Taj slučaj smo imali prije koji mjesec, ako se sjećate. Prevencija: Izbrište sve cookije sa svog računala i odaberite novi dizajn (predložak) i problem će biti riješen.

Ništa ja ovdje ne razumijem, jer je meni nestao samo zadnji post, onaj objavljen nakon nadogradnje, a ne cijeli blog...savjetujte me svi koji ste imali ovakav problem i uspješno ga riješili!!!!!

22.08.2007.g.

PUT, PUTENOST, POT I PUTNJICA

Dragi moji, vidim da su se neki nad prošlim postom sablaznili. Namjera posta nije bila ni da vas šokira niti sablazni, nego je to bila doista potraga za kolokvijalnim izrazima….u svrhu što točnijeg prijevoda.

Vidim da je područje ljudske seksualnosti i dalje tabuizirano, kao da samo zabranjene (i grešne) stvari čovjeku mogu podići uzbuđenje. Dokle god je tako, bit će i silovanja. Ne moraliziram, pisala sam već o tjelesnosti i tjelesnoj komunikaciji i ne mali broj puta naglasila da je poštovanje i svojega i tuđega tijela uvjet zdrave seksualnosti i zdravlja uopće. I ne vidim zašto bi usvojeni anatomski nazivi (penis i vagina) bili poželjniji od nekih drugih, kad se radi o istim organima.

Bilo bi bolje da je ubijanje tabuizirano.

Nastavljam tom tjelesnom linijom, ali u nešto drugačijem tonu….

PUT je u korjenu riječi PUTENOST, koja bi doslovno značila tjelesnost, ali se obično misli i govori kao seksipil, ponekad ima konotacije raspusnosti, raskalašenosti (to je ono kad pustimo da nagoni vitlaju nama, umjesto da mi kontroliramo njih). Vi dopišite svoje viđenje ovih dviju riječi i smislova koji iz njih izviru.

POT je zaboravljena riječ za znoj. Pročitajte je u Tinovom NOTTURNU i recite kad ste je zadnji put čuli u kolokvijalnom govoru.

NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći;
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.

PUTNJICA me vraća u djetinjstvo jer sam je svakodnevno slušala iz majčinih usta. Igrali smo se ljeti goli i bosi u prašini koja se nemilice lijepila na naša zaigrana, oznojena tijela i stvarala prljavu skramu (još jedna riječ koju mnogi neće razumjeti) na našoj koži.

PUT+POT+ PRAŠINA=PUTNJICA

Ovo je doslovna formula nastanka riječi PUTNJICA, koja bukvalno znači prljavština na koži i to ne bilo koja prljavština, nego baš prljavština nastala od mješavine prašine i ostalih nečistoća sa znojem, na ljudskoj koži. Mama je strogo kontrolirala jesmo li dobro oribali tu PUTNJICU na nogama i iza ušiju gdje se najradije skupkljala. Nitko od nas djece nije htio riskirati da nas ona počne nemilosrdno ribati i strugati (imala je previše djece, previše posla i premalo vremena za neko nježno ribanje), pa smo svojski trljali nakupljenu prljavštinu, a ona se pod našim prstima RULJILA (evo još jedne riječi koja polako, ali sigurno izlazi iz upotrebe) u sitnim mrvicama i grudicama koje su plivale na vodi.

A možda PUTNJICA doista ima veze i s prašinom na putu….

Danas se bilo kakvo čišćenje kože trljanjem, utrljavanjem isl. naziva PILING (kakva čudna riječ, obzirom da se radi o ljudskoj koži).

Za kraj jedna moja prastara pjesma (na istu temu)…

GOVOR

Govor je vjetrenjača.

Prosijava riječi
Kroz vrijeme.

Milijuni sjemenki-riječi
sa njenih krila,
na leđima vjetra leti.

Na silnici
duha i uma
pucaju tvrde opne,
pa sa jezika
svako malo
novo dijete-riječ
u naše vrijeme skokne.
Istrošene, islužene riječi,
leže
u sarkofagu zaborava.

Eto dragi moji, u prošlom postu se isto radilo samo o riječima i ne zaboravite; moralnost i amoralnost se ogledaju u ljudskim djelima, a ne u nekim imenicama….., jer one kao i sve druge riječi niču iz ljudskog iskustva. Dakle, sve se prvo dogodi, pa tek onda imenuje.

Draga Anchi ti si me svojim komentarom navela da napišem ovaj post. Hvala!

20.08.2007.g.

POMOZITE!

Dragi moji, izdvojila sam 13-ti komentar prethodnog posta, kao zaseban post. Komentar nema veze s temom posta, osim što žena očito prevođenjem nastoji zaraditi koricu kruha i moli za pomoć oko koliokvijalnih izraza za spolne organe. Pomozite joj!!!

Imam problem. Znam da ovo što ću napisati nema puno veze s pravima i zakonima. Tražim pomoć! Prevodim knjigu o ženskom seksu s engleskog na hrvatski i totalno sam zapela s kolokvijalnim izrazima za genitalije. Može li mi netko upotpuniti listu? Nazivi mogu biti i posve prostački. Moram reći da knjiga nije pornografska nego više feministička jer su feministkinje prigrlile vibrator kao sredstvo za podizanje ženskog samopouzdanja.

Dosad imam za ženski organ: mačkica, kolačić, ružica, ruža, pička, pizda, žemlja, muf, međunožje, pizdište, vagina, vulva, rodnica, točka G, dražica, klitoris...

a za muški: penis, kurac, dildo (umjetni penis), crveni ban, držalo, batina, pimpek

Danas sam prvi put u životu ušla u "katedralu" seksa, i to u dvije! Išla sam u sex shopove da vidim vibratore i da mi pokažu kako to pomagalo radi. "Katedrale" su male, starokršćanski neugledne i skrivene u dvorišnim lokalima (ona u Varšavskoj, na pr). Unutra je prigušeno svjetlo a muški prodavači (u obje) obraćaju vam se diskretnim prigušenim glasom podrazumijevajući da vam je kao ženi, neugodno što se uopće zanimate za napravice koje vibriraju u i na onim mjestima...Zanimljivo...cijene vibratora su paprene, od 300 do 1200 kn, a biznis cvate! Za neke se modele moraš čak predbilježiti. Najpoznatije svjetske marke, nažalost, u Zgb nisam našla - Hitachi Magic Wand, Rabbit, Pocket Rocket, Strawberry Kiss, Bullit...morat ću malo surfati da vidim kakve su cijene na internetu.

Razmišljam o pokretanju workshopova za masturbaciju pomoću vibratora. Bi li netko od bejbibumerica bio zainteresiran da nauči nešto više i o tim čudima tehnologije? I da usput uživa...jer, kaže narod, nikad nije kasno.

Eto, čekam neki odgovor!

Mirjana

PRAVA I STVARNOST



zbog kontinuiranog stresa, učestalog mobinga i bulinge te kronične nesigurnosti radnici se sve češće osjećaju kao kažnjenici bez ikakvih prava....kakava su vaša iskustva?

Tragom zadnjih 5, 6 postova reakcija jedne blogerice postaje zaseban post…

Malo mog slobodnog komentara na ono što si napisala u jednom svom postu, da „su žene prve dobijale otkaze kao tehnološki viškovi ili su jeednostavno sustavnim šikaniranjem natjerane u mizerne mirovine od kojih nije moguće živjeti. Naravno, ako su se drznule odbiti ponuđenu milostinju od mirovine i otišle na burzu rada, u tim ih godinama nitko nije htio zaposliti iako ih većina ima ogromno iskustvo, pa se snalaze kako znaju.“

Ne samo da se dešavalo, nego se dešava i danas, a najčešće se desi jer žene ne znaju niti svoja prava, niti mogućnosti kojima raspolažu.

Moja radna grupa je u jeku privatizacije obišla sve sindikate, Helsinški odbor, mnogi su angažirali odvjetnike, rezultat; samo se „ćišćenje“ odužilo, ali se na kraju provelo točno kako je i zamišljeno. O šikaniranju, maltretiranju i degradiranju, radu „od jutra do sutra“ a da nitko prekovremene sate ni spomenuti nije smio da ne pričam. Ta tortura, prijetnje i podmetanja su razinu stresa na poslu podizale za 500%, tako da su oni tanjih živaca i slabijeg zdravlja sami davali otkaze. Uvjeravam te da su to bili pametni ljudi koji su znali svoja prava, ali obitelji je trebalo hraniti i u to doba riskirati sud je značilo direktno ugroziti egzistenciju svoje obitelji na dugo vrijeme i s neizvjesnim ishodom. Jedna kolegica se ubila, druga je nakon degradacije (radne i ljudske) završila u bolnici s galopirajućim karcinomom koji ju je dokrajčio za 3 mjeseca (za cijelog radnog vijeka nikad nije bila na bolovanju), drugi kolega je dobio samo tri mirovine i također završio na groblju.

Prvo: Poslodavac ne može prisiliti radnika (ni muškarca ni ženu) na odlazak u mirovinu. Pravo na mirovinu osobno je pravo svakoga zaposlenika i osiguranika pa je samo on ovlašten podnijeti i potpisati zahtjev za svoju mirovinu.Mnogi radnici žive u neosnovanom strahu da im ispunjavanjem uvjeta za neku od mirovina automatski može i prestati radni odnos. Taj strah često zloupotrebljavaju i poslodavci pa prijete ili daju otkaze svojim zaposlenicima opravdavajući to činjenicom da su ispunjeni uvjeti za neku od mirovina. Međutim, nemaju na to pravo osim ako radnik ili radnica navršavaju 65 godina života a imaju najmanje 20 godina mirovinskog staža. I naravno, ukoliko i radnik i poslodavac žele da radnik i dalje radi nakon navršene 65 godine, može raditi i do 100-te.

Ne, samo se počnu loptati s radnikom seljakati ga s jednog na drugo radno mjesto degradirajući ga sve više, a ako se pozove na neka svoja prava dobije obavijest da poslovi koje je do tada radio/la više ne postoje, jer je sposobni poslovni čovjek administrativno promijenio nazive nekih poslova i opise radnih mjesta da sebe zaštiti i ni malo ga ne brine što novi ljudi koje je doveo na vaše mjesto rade iste stvari koje ste vi radili do juče.

Drugo:Kod odlaska u mirovinu i prestanka radnog odnosa radi se o dva potpuno samostalna i međusobno nezavisna prava a prema tome i o dva različita i nezavisna pravna položaja radnika. Zato ta prava reguliraju dva potpuno različita zakona, i to s jedne strane Zakon a radu a s druge strane Zakon o mirovinskom osiguranju. Osnovna je razlika u činjenici da prema odredbama Zakona o radu položaj radnika kod određenog poslodavca, a na temelju individualnog ugovora o radu, određuje sam taj posebni individualni ugovor o radu, koji opet mora biti zaključen u skladu s odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorom. Mogućnost otkaza ugovora o radu propisana je Zakonom o radu, a u slučaju zloupotrebe odnosno postupanja poslodavca kod otkazivanja koje nije u skladu sa tim zakonom radnik se može za zaštitu tih prava obratiti sudu. Sudska praksa pokazuje da sud rješava spor u korist radnika kad god se radi o povredi prava.

Znaš, u to vrijeme su stalno bile neke reorganizacije i promjene rukovodećih struktura. Stara garnitura je odlazila sa astronomskim menadžerskim otpremninama, a nova garnitura je kružila među uposlenima s novim ugovorima o radu. Jedan dan smo u 11h dobili nove ugovore s naredbom da moraju biti odmah potpisani i do 12h kod direktora na stolu. Na ugovoru je bio datum od prije tri dana i bez ijednog potpisa ovlaštene osobe, znači radnici su morali prvi potpisati. Zbunjena, nazvala sam svog odvjetnika i pročitala mu ugovor, a on je rekao: „ Ako mene pitate, svi ste dobili ugovore sa prikrivenim otkazima“… - taj dan smo svi otišli u Helsinški odbor, no za mjesec dana smo dobili nove ugovore, sa novim podvalama…

Treće: Kako se zaposliti kad završiš na burzi ili kako živjeti od mizerne mirovine? Činjenica je da je konkurencija mladog i visokoobrazovanog kadra ogromna (čak i među njima samima) i logika je poslodavca da zapošljava kadar na koji može dulje računati. Izlaz stoga ne treba tražiti u obijanju vrata i čekanju, nego u otvaranju vlastitog obrta u području u kojem se posjeduju znanje i iskustvo. Mudra žena, čak i ako radi i misli raditi do svoje 65. godine treba se zadnjih desetak godina staža kod poslodavca pripremiti (uložiti novac dok ga još ima), otvoriti obrt i početi raditi. I nikako ne prihvatiti mirovinu dok nije spremna.To je doba kad nema više male djece i puno je više vremena na raspolaganju, pa se može raditi „dvostruko“. Najčešće žene od toga zaziru jer su i dalje savjesne žene i domaćice, često i baka-servisi, pa ne mogu pronaći potrebno vrijeme i energiju. E, to su trenuci kad je potrebno napraviti zaokret i početi misliti na sebe. Kad se ode u mirovinu i kad je mirovina mizerna, onda je teško otvoriti obrt. Ako se i raspolaže novcem, izgube se kontakti koji postoje za vrijeme rada i mogućnost osvajanja tržišta postaje gotovo nemoguća. Dakle – misliti unaprijed.

Tek da se zna, kod nas se na godinu više obrta zatvori negoli ih se novih otvori, jer su uvjeti za obrtnike (za većinu) vrlo nepovoljni, a polovica onih koji nisu zatvoreni su blokirani i ne mogu ih ni zatvoriti dok ne podmire dug državi (mi imamo jako skupu državu).

Mirenje sa situacijom nije karakteristika babyboomerica. Bar ne većine koje ja poznajem. Između ovisnosti i samostalnosti „do posljednjeg daha“ mislim da bi većina i onih koje ne poznajem odabrala ovo drugo. Možda se samo trebaju sjetiti.

Činjenica da iz tog ugovora proizlazi pravo radnika na njegovo mirovinsko osiguranje ne znači da taj ugovorni odnos između poslodavca i radnika daje neko pravo poslodavcu na raskidanje tog ugovora u slučaju ako utvrdi da radnik ispunjava uvjete za mirovinu s najmanje 20 godina mirovinskog staža a radnik ili radnica nemaju navršenih 65 godina života.

Tako npr. ako tijekom ove godine radnik navrši 63 godine života, odnosno radnica navrši 58 godina života, a oboje imaju najmanje 17 godina mirovinskog staža (a to su za ovu godinu, 2004, zakonom propisani uvjeti za starosnu mirovinu), njima ne može poslodavac samo zbog toga otkazati ugovor o radu a niti im zbog tih činjenica ne može prestati radni odnos.

Isto tako, ni u slučaju kada tijekom ove godine radnik navrši 40 godina mirovinskog staža a ima doživljeno 58 godina života, odnosno kada radnica navrši 35 godina staža a ima doživljeno 53 godine života (a to su uvjeti za starosnu mirovinu propisani u ovoj godini za tzv. »puni« mirovinski staž), ne može im poslodavac samo zbog toga otkazati ugovor o radu a niti im zbog tih činjenica ne može prestati radni odnos.

Isto važi i u slučaju kada se ispunjavaju uvjeti za prijevremenu starosnu mirovinu, koji su u ovoj, 2004. godini, propisani za muškarca s najmanje 35 godina staža i 58 godina života, odnosno za ženu s najmanje 30 godina staža i 53 godine života.

Kada bi samo zbog činjenice da su ispunjeni uvjeti za neku od navedenih mirovina mogao prestati radni odnos, pravni bi sustav bio pretvoren u sustav kažnjavanja onih koji su kao mlađi počeli raditi i tijekom života duže i više radili. Naime, kažnjavali bi se oni koji su počinjali raditi s 15 ili 18 godina i koji su bili dobri i ustrajni radnici i bili vjerni svojem poslu. Zato se ne smije niti može, a zakon i ne dopušta prestanak radnog odnosa samo zbog činjenice da netko ispunjava neki od uvjeta za mirovinu. Kod toga treba imati uvijek na umu da su uvjeti za mirovinu propisani mirovinskim zakonima i da se tim propisima reguliraju samo mirovinska prava, a ne prava iz radnog odnosa. Nadalje, pravo na mirovinu uvijek je bilo, pa je i sada, posebno osobno pravo građanina koji sam odlučuje kad će podnijeti zahtjev za mirovinu i kad će otići u svoju mirovnu. Zato se mirovina i priznaje samo na osobni zahtjev samog građanina. Ne može poslodavac mimo volje svojeg radnika podnijeti zahtjev za njegovo umirovljenje.

Nasuprot tomu, Zakon o radu propisuje i regulira odnose tijekom trajanja radnog odnosa, odnosno važenja ugovora o radu. Valja podsjetiti što propisuje Zakon o radu glede prestanka radnog odnosa, odnosno mogućnosti raskida ugovora o radu navršenjem određenih godina života. Tako je u čl. 103. stavka 1. alineja 3. Zakona o radu propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik ili radnica navrše 65 godina života i imaju najmanje 20 godina staža osiguranja, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Dakle, Zakon o radu ne propisuje da ugovor o radu prestaje zbog ispunjavanja uvjeta za mirovinu. Prema toj odredbi Zakona o radu, ugovor o radu može prestati samo zbog činjenice da netko ima navršenih 65 godina života (isto vrijedi za muškarca i za ženu) i to samo ako oboje imaju najmanje 20 godina staža osiguranja. No i u tom slučaju poslodavac i radnik, odnosno radnica mogu se dogovoriti da radni odnos traje i dalje.

Ako radnik ili radnica imaju navršenih 65 godina starosti ili navrše naknadno te godine ali nemaju najmanje 20 godina staža osiguranja (npr. imaju navršenih 15 godina staža osiguranja, što znači da su ispunjeni uvjeti za mirovinu), ne može im prestati radni odnos otkazom poslodavca.

Posebno je važna razlika u upotrebi termina staža. Kod uvjeta za mirovinu mirovinski propisi govore o »mirovinskom stažu« a Zakon o radu govori o »stažu osiguranja«. To je kod primjene zakonskih propisa o prestanku ugovora o radu također jako bitno. Naime, »staž osiguranja« je uži pojam, pa se tako može dogoditi da netko ima i više od 20 godina »mirovinskog staža« i ispunjava uvjete za mirovinu, ali nema 20 godina »staža osiguranja«. Zbog toga ni u takvom slučaju radniku ne može prestati ugovor o radu primjenom odredbe čl. 103. st. 1. alineja 3. Zakona o radu, tj. radni odnos ne može prestati voljom poslodavca, pa takav radnik, odnosno radnica mogu raditi i preko navršenih 65 godina života, sve dok ne ostvare 20 godina »staža osiguranja«.

Iznimno radni odnos prestaje ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu, ali samo kada se ona priznaje zbog opće nesposobnosti za rad i to od dana dostave pravomoćnog rješenja o mirovini.

Posebno još upozoravamo da u slučajevima raskida ugovora o radu i bez obzira na razloge prestanka radnog odnosa poslodavac nema pravo ni pod izlikom bilo kakvih razloga zadržavati radnu knjižicu radnika. Nažalost, to se često događa, pa u tom slučaju savjetujemo da se pomoć zatraži putem mjerodavne državne inspekcije koja djeluje u svakom općinskom ili gradskom području.

Sve je ovo lijepo napisano i propisano, no žive, stvarne ljude trebamo pitati kako su oni ostvarili navedena prava…

16.08.2007.g.

ROMANTIČNA PROSTITUCIJA



Prostitutka je po definiciji osoba koja se prodaje za novac i pri tom se obično misli na žene i „najstariji zanat na svijetu“. Muška inačica je žigolo iliti muška prostitutka. Neću pričati o tome kako, da nema kupaca ne bi bilo ni prodavača. Ni o tome zašto se kažnjavaju samo prodavači, a nikada kupci. Želim progovoriti o jednoj rafiniranoj vrsti prostitucije koju sam nazvala ROMANTIČNA PROSTITUCIJA.

Najstariji i društveno nikada ne prokazan oblik takve prostitucije je udaja ili ženidba iz interesa, dapače, nerijetko je to „društveno korisno spajanje“. No u novije vrijeme cvjeta jedan poseban oblik doista romantične prostitucije, pri tome izuzimam sponzoruše kao jedan od pojavnih oblika te vrste prostituiranja. Naravno, govorit ću ovaj put o ženskoj prostituciji i inovacijama u „poslovanju“.

Okvir radnje je puno običniji, a i akteri koji u tome učestvuju.
Na primjer: Ona je u braku, on također. Spetljali su se i u ljubavnoj vezi su dva/tri mjeseca, razmjenjuju priče o svojim lošim brakovima, ali se i dalje kriomice nalaze iako obećavaju jedno drugom da će raskinuti svoje bračne okove. Čemu tajnovitost, ako su namjere ozbiljne? Obično u najstrastvenijem trenutku žena plačući saopćava da je u drugom stanju i da je dijete njegovo, jer ona sa svojim mužem nema ništa već mjesecima i zajedno su samo zbog djece. On se ustrtari (još malo prije joj se zaklinjao da će se razvesti), spremno je prati do ginekologa, krije oči dok je čeka u čekaonici, ona suznih očiju izlazi sva uspaničena. Da, dogodilo im se i šta će ona sada? On pognute glave kaže dat ću ti novac, sredi to. Istu večer se iskrada od svoje obitelji (pod bilo kakvom izlikom) i na njihovo tajno mjesto donosi 1500-2000 kn (kum mu je posudio da ga spasi od gabule). Ona pobere lovu i odnos se počinje hladiti, pod izgovorom da joj muž sumnja, da ne može sad, pa ni sutra i na kraju nikad (još jučer se htjela razvesti).

O čemu se radi? Ginekologu je otišla vjerojatno po uobičajeni recept za kontracepciju. Od svog ljubavnika je dobila nekoliko romantičnih izlazaka, pokoji darak, možda egzotičnu večericu u nekom skrivenom, egzotičnom kutku, a na kraju je to i sve dodatno platio, a i riješila ga se jednostavno i čisto, pa može krenuti u lov na novu žrtvu….Oni uvjek nasjednu…

One spretnije imaju i nekoliko takvih naivaca mjesečno. Svaki put idu privatnom ginekologu (da se ne bi saznalo) i svaki put drugom (bilo bi zbilja sumnjivo da zdrava, mlada žena svaki tjedan posjećuje ginekologa. Sami izračunajte koliko tako može zaraditi, a sve to pod romantičnom ljubavnom aureolom…

15.08.2007.g.
Dragi moji, danas je kršćanski blagdan Velika Gospa (Marijino uznesenje na nebo). Iako je tek 1950 g. crkva ustoličila Mariju, Veliku Majku na takav način, činjenica je da je ona u kršćanstvu bila prva neudata majka (Djevica s djetetom), sv. Josip joj je bio samo zaručnik i kasnije hranitelj, pa ipak je crkva neudate majke s djecom ili razvedene žene 2000 g. kojekakvim mjerama prokazivala i držala na margini milosti i prihvaćanja.Donji post neobično koincidira s današnjim danom.

Bumerice predlažu:

TRUDNOĆOM PROTIV BULIMIJE I ANOREKSIJE


Slika je posuđena sa:http://browse.deviantart.com

A dobro je i za demografiju!

Ovaj prilog je nastao tragom jednog komentara na pretprošli post i napravila ga je sama komentatorica:

"Ako netko pati od bulimije ili anoreksije, a žensko je, predložite mu trudnoću kao terapiju (naravno, ovo se ne odnosi na djevojčicenego samo na biološki zrele žene). Ja sam to imala u familiji i dobro je ispalo. S trudnoćom se pročisti krv i sve promijeni u organizmu, a nova mama više nema ni vremena ni motivacije da se bavi time je li dovoljno mršava!" | Tara

Bumerice predlažu novi oblik društvenog organiziranja koji bi na mjesto osnovne građevne opeke društva postavio majku i dijete a ukinule bi stari, preživjeli oblik u kojem muškarac posjeduje ženu i djecu.

„Ti si luda! Ja neću prati ničiju posranu guzicu!“ – bijesnila je mlada rođakinja kad sam joj savjetovala da rodi dijete i prekine zloćudni začarani krug bulimije. Ideju o trudnoći kao zdravstvenoj terapiji našla sam u američkoj literaturi o komplementarnoj medicini. Autor, M..D. Louis, citira istraživanja među urođeničkim plemenima zapadne Amerike gdje se trudnoćom „liječilo“ različite vrste zdravstvenih poremećaja. Između ostalog i gastrointestinalni problemi! Plemenski vrač bi mladoj ženi savjetovao da zatrudni i rodi dijete jer će ono „odagnati zle duhove“ koji su je opsjeli. Kad sam vidjela rođakinjinu reakciju, povukla sam se i zašutjela. U sljedeće dvije godina rođakinja se ipak udala i rodila prvo dijete. A bulimija nestala!

Kako sam nešto i naučila iz ove situacije, vrlo sam oprezna u razgovoru s bulimičnim ili anoreksičnim osobama. Ideju o trudnoći kao lijeku dočekuju na nož i to uglavnom iz kulturoloških razloga. „S kim? Nemam dečka.“ „Moji bi me ubili da rodim vanbračno.“ „To bi značilo kraj karijere i bijedu.“ „Ne pada mi napamet da budem samohrana majka.“ – samo su neki od razloga koje su navele.

Ovo me navelo na razmišljanje o potrebi društvene kampanje u korist trudnoće kao lijeka protiv poremećaja u prehrani. Iz navedenih odgovora prosijavaju duboko usađeni patrijarhalni stavovi i strah od neimaštine i društvene osude u kojoj žive „prijestupnice“. A to zasigurno ne bi bilo tako da su majka i dijete osnovna gradivna opeka društva a ne dosadašnji model u kojem muškarac posjeduje ženu i djecu. Ovaj zadnji, uostalom, više ionako ne drži vodu. Nasilje u obitelji, očevi koji ne plaćaju alimentaciju, visoki postotak razvoda, sve više samohranih majki (tek tu i tamo poneki samohrani otac)…

Nije li vrijeme da se u ovo predizborno doba nešto učini na promicanju vrijednost davanja novog života, a ne samo na tzv. „obiteljskim“ vrijednostima? Da bi pomogle svojim kćerima i unukama koje se suočavaju na pragu života s vrlo teškim dilemama koje ih onda odvode na stramputice, bumerice bi mogle pokrenuti raspravu o potrebi reorganizacije društva u kojem živimo.

Što bi trebala kampanja sadržavati?
Prvo skidanje stigme s izvanbračnih trudnoća a onda niz mjera za podršku mladim majkama. A tu se treba uključiti država želi li više autohtonih stanovnika na svom području! Konkretno, trebalo bi zaviriti u neke vrlo arhaične modele uspješno organiziranih društva: nasljeđivanje po materinoj lozi, mladoženja seli u mladenkinu obitelj a ne obrnuto, nema li muža tada je ujak muški model prema kojem muško dijete odrasta, zadružni model u kojem živi više mladih majki koje rotiraju dnevne dužnosti itd.

Tara

13.08.2007.

OTVORENO PISMO

Dragi moji,
kako vidite bila sam počela odgovarati na vaše komentare, no ili je nešto s mojim kompom ili se nešto događalo sa blog servisom; prekidalo me, izbacivalo, nije prihvaćalo komentare itd. pa sam odustala. Danas mislim da je i bolje da vam ne odgovaram jer su vaši komentari toliko jezgroviti, poticajni i konstruktivni da im zapravo nemam što dodati, zato ću radije to vrijeme upotrijebiti da obiđem vaše blogove.
Hvala vam svima!

Danas me zaokuplja jedna nova ideja. Pročitajte ovo otvoreno pismo i recite koliko vas bi ovo pismo poslalo u redakcije ženskih časopisa? Ako jedna osoba pošalje završit će u košu, no, ako pismo stigne od mnogo osoba bilo elektronskom ili klasičnom poštom, možda ga više ne bi mogli ignorirati. Šta vi mislite o tome? Ako ste za, slobodno ga kopirajte i pošaljite časopisima koje redovito čitate, a bit ću vam zahvalna i za svako vaše mišljenje.
Sad idem u maratonski obilazak vaših blogova…
Vaša irida

Otvoreno pismo

Svim urednicima ženskih časopisa

Od: Inicijativa BEJBIBUMERICE


Shot at 2007-08-13
Slika je posuđena sa:http://browse.deviantart.com

U vezi: plastična kirurgija, bulimija i anoreksija


Nakon što prolistamo stranice vašeg časopisa, osjetimo pritisak da budemo „savršene“, da ugodimo svomu muškarcu u „10 laganih koraka“ i da kupimo tu najnoviju i najbolju kremu protiv nepriličnih borica oko očiju. A onda se pogledamo u ogledalo i kažemo same sebi: „Tu ipak nešto ne štima!“ Možemo razumijeti da je lijepo nanijeti malo sjenila na kapke ili rumenila na obraze, ali dati si totalno prekrojiti tijelo ili ga izgladniti do smrti da bismo bile u trendu, to je zaista previše! To je bolesno i pokvareno! Time što nas neprestano zasipate izmanipuliranima i nerazumnim standardima ljepote, vaša je grana industrije opasno izokrenula predodžbu žene a time i povratno djelovala na to kako mi sebe vidimo i što o sebi mislimo.

Ne samo da nam propisujete kako trebamo izgledati i ponašati se, sad nas i retuširate do smrti pa poput bolesnih umjetnika mašete zračnim kistom po svim slikama koje objavljujete kako biste publiku „poštedjeli“ fotografija na kojima bi se vidjela nesavršenstva ženskog tijela. Zahvaljujući vama, manipulacija ženskog oblika na visokoj je cijeni. Ignorirate negativni učinak koji takve slike imaju na ženinu percepciju same sebe, na to kako vidimo svoja tijela, potkopavate nam samopouzdanje i a u krajnjoj liniji i naše uživanje u vođenju ljubavi. Toliko ste pretjerali s hiper nadrealističkim prikazivanjem ženskog tijela da smo uvježbale vlastite oči da odbace prirodno i stvarno tijelo u rijetkim prilikama kad ga možemo pogledati. Tko god je imao nekog iskustva s medijima, zna da će njegovo tijelo, objavljeno u časopisu, djelovati kvrgavo, tučno, preširoko, debelo, mlohavo itd. ako ne bude retuširano. I onda nije čudo da žurimo pod skalpel, da se izgladnjujemo, da povraćamo, da smo na opasnim dijetama ili ciljanoj tjelovježbi kako bismo „nesavršeno“ tijelo dovele u red.

Umjesto da ustrajete u uzdizanju tih majstora zračnog kista u nebesa, zašto ne biste stali na loptu i ukinuli ih?

Gotovo svi urednici i pisci u vašim redakcijama su žene koje u rukama drže moć za pozitivni iskorak i promjenu toga kako naša uljudba definira ono što se smatra „lijepim“, „seksi“ i „ženstvenim“. Umjesto da potičete žene da budu ono što jesu, vi promovirate neku bolesnu verziju ženske mistike. A možete promijeniti standarde i potaći revoluciju u poimanju i definiranju ženske ljepote u najširim masama! A za to ne treba drugo nego objavljivati slike stvarnih žena!

Uz pozdrav,

Vaša bejbibumerica

Dragi moji radim ja i kopam i dalje. Razaslala sam ovo pismo i druge priloge na ovu temu na razne adrese. Ovako popraćene:

Poštovani, bi li neki od ovih priloga našao mjesta na vašim službenim stranicama? Već su objavljeni na irida.blog.hr i na xportalu 2.0…

Srdačno!
Irida

Stigao je evo i prvi pozitivni odaziv:

Poštovana,

Puno Vam hvala na mailu. Prilozi su interesantni i pobrinut ću se da se pronađu na našim stranicama.

Lijep pozdrav,

Petra Novosel

Portal Žena.hr

www.zena.hr


Idemo dalje!!!!!!!!!!

10.08.2007.g.

Dragi moji, neredovito se javljam, jer me ljetni raspored bacaka amo-tamo, no još malo pa će sve doći u normalu, nadam se!

ANOREKSIJA, BULIMIJA I BUCMASTI BUDA

na:http://tilla.mdc.hr/Tilla_Umjetnicka_Zbirka_Eksponat.aspx?cat=1&id=986 je prikazan Buda zadovoljstva....




Buda zadovoljstva

Odlomak iz knjige "Mojih prvih devedeset godina"
Kina, kasna Qing dinastija (XVIII. st.)
staetit bijelosmeđe boje (“špekštajn”)
vis. 18 cm
MGZ 4758

Simbol zadovoljstva i senzualnosti, oslanja se na tri knjige (“Triptaku”); o pasu par kastenjeta (tzv. “drvene ribe”, koje svojim zvukom tjeraju zle duhove; u rukama “breskva besmrtnosti”, kraj nogu dva sazrela lotosa, plod zemaljske hrane i prosvjetljenja, a na odjeći ugravirani oblačići, simboliziraju raj ili besmrtnost svetog čovjeka. Kao Buda koji donosi zaštitnu moć predmet je obiteljski nasljeđivan.
Literatura: Šterk, Slavko. Tilla Durieux i njezina zbirka umjetnina u Zagrebu. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1986., str. 52


Anoreksija i bulimija uglavnom pogađaju žene i to samo zato što su žene spremne i na očajničko dodvoranje ovoj muškoj civilizaciji, čak i po cijenu vlastitog zdravlja.

Anoreksija je očajničko skretanje pažnje na sebe na paradoksalan način, jer žena smanjujući kilažu zapravo postaje sve sitnija, krhkija i „nevidljivija“.

Bulimija je kažnjavanje sebe što nismo po normativima koje su zadali muškarci, što volimo život i užitke kao i oni, pa tako bulimičarka čim nešto s užitkom pojede ide to povratiti.

Bucmasti Buda je zaštitni znak Budizma koji je osnovao samo još jednu mušku religiju. Kažu da je Buda na svom Putu Prosvjetljenja prošao fazu ekstremnog odricanja i fazu ekstremnog odavanja užicima i tek tada je otkrio Srednji Put. Još nisam vidjela kipić mršavog Bude i neka mi nitko ne tumači da te prekomjerne obline, ti „ višestruki šlaufi i podvaljci“ alegorijski predstavljaju nešto drugo.

Na svodovima kršćanskih crkava i katedrala lepršaju krilati bucmasti anđelčiči. Cijela renesansna umjetnost nam priča o raskošnim oblinama.

U Islamu je nezamisliva anoreksična trbušna plesačica, jer ona upravo svojim oblinama mami uzdahe iz muških srdaca, a zna se da je ženi zadatak da usreći muškarca.

Tri, danas najveće i vodeće religije: Kršćanstvo, Islam i Budizam jesu muške religije koje od svojih osnutaka drže ženu na margini tumačenjem da je žena niže biće i izvor grešnosti još od Eve. Cijeli jedan kršćanski sabor je posvećen temi; „ima li žena dušu?“. Boje li se zapravo muškarci žene zato što ih žudnja za njom čini slabima i ranjivima?

Psiholozi kažu da agresija izvire iz straha, pa je li onda muško nasilje nad ženama posljedica straha od žene? Boje li se da će se žena, ma kako i ma koliko pokorena bila prisjetiti da je upravo ona roditeljica, čuvarica i kraljica života, a kad se prisjeti možda zatraži svoje pravo da zasjedne na tronu života. Ili se muškarci nadaju da će joj kloniranjem zadati posljednji udarac i zauvjek je ušutkati.

S tugom čitam biblijsku Pjesmu nad pjesmama koja jest prelijepa ljubavna pjesma, a tek su joj inženjeri ljudskih duša dodali onaj alegorijski smisao odnosa između Duše i Boga. Kad bi joj vratili njezin izvorni smisao možda bi muškarac i žena ozdravili svoj odnos i opet postali jedno drugom izvor radosti i ljubavi.

Kad se to dogodi anoreksija i bulimija bi mogle postati samo ružno sjećanje, a žene bi radosno mogle biti ono što i kakve jesu, mogle bi svoju energiju kreativno usmjeriti prema životu, a ne trošiti je na upinjanje da budu ono "što se od njih očekuje i kakve misle da moraju postati".

Netko je u ranijim komentarima spominjao ženski PMS, a o muškim "pivskim trbusima" ni riječi. PMS je biološki uvjetovan i dio je žene i njezine ženskosti. Čini li pivski trbuh pravog muškarca i ostavljaju li žene svog muškarca zbog njegovog "ispodprsnog žulja? Moram završiti, postajem "otrovna", a to ne želim biti jer nisam u duši takva....

o6.08.2007.g.

BUDDHA O ŽENAMA

Dragi moji, vidim da su neki od vas prethodna dva posta pogrešno shvatili, a neki su se baš razžestili. Dakle, ne radi se o nikakvoj udruzi, nego o građanskoj inicijativi pomoći „žena ženi“. Zašto? Što zbog rata, što zbog toga što je prosječni životni vijek žene duži za oko 7,5 g. nego kod muškaraca, puno je više žena u nezavidnom položaju.. Divlja privatizacija na hrvatski način je brojku takvih žena još više povećala, jer su žene prve dobijale otkaze kao tehnološki viškovi ili su jeednostavno sustavnim šikaniranjem natjerane u mizerne mirovine od kojih nije moguće živjeti. Naravno, ako su se drznule odbiti ponuđenu milostinju od mirovine i otišle na burzu rada, u tim ih godinama nitko nije htio zaposliti iako ih većina ima ogromno iskustvo, pa se snalaze kako znaju.I ne radi se o feminizmu.

Mirjana vraća temu u duhovne okvire!

Da se ne bismo zapleli u često neplodonosne diskusije o muško/ženskim odnosima s različitih aspekata, hajdmo bliže onomu čime se bavi ovaj blog – a to je DUHOVNOST! Jeste li ikad primjetile da su utemeljitelji najvećih suvremenih religija imali, blago rečeno, rezervirani stav prema ŽENI? Da ne krenemo odmah od kršćanskih otaca poznatih po ženomrstvu, raspravimo, na primjer, slučaj Siddharthe Gautame – Buddhe!

Dakle, izvorna Buddhina učenja uključuju mnoge ženske motive: nenasilje, jednakost za sve, univerzalna ljubav, nehijerarhijska organizacija društva i otimanje moći muškom svećenstvu. Dva kamena temeljca izvornog Buddhinog učenja su riječi MUDROST i SUOSJEĆAJNOST, dva koncepta koji se tradicijski vezuju uz ženski princip. Ali Buddha je isto tako propovijedao da spolna želja, iz koje proizlaze nova rođenja, održava vrtnju karmičkog kotača.
Na pitanje svog miljenika, učenika Anande, o tome kako da se odnose prema ženama, Buddha odgovara u svojoj prvoj sutri. Konverzacija ide otprilike ovako:
„Kako da se odnosimo, Gospodine, prema ženama?“
„Tako da ih ne viđate, Ananda.“
„Ali ako ih trebamo sresti, što da radimo?“
„Šutite, Ananda.“
„Ali ako nam nešto moraju reći, Gospodine, što da radimo?“
„Budite potpuno budni i oprezni, Ananda.“

Žene nisu smjele biti Buddhine učenice a njegovi sljedbenici morali su se zavjetovati na čednost (celibat). Poruku da su žene povezane s željom i neznanjem odaslao je na lotusovu listu blagi muškarac koji je bio samo otjelovljenje sućutnosti. Njegov silogizam kojim kraj patnje poistovjećuje s negacijom rođenja, zadaje smrtnu ranu samoj biti ženskosti. Je li moguće da je rođenje novog bića na svijet, a ono je najbitniji ženski dar, doista izvorište svih svjetskih patnji i bola?

Za Buddhu se priča da su ga odgojili teta (majčina sestra) i otac. Njegov život savršeno ocrtava profil pojedinca koji je doživio najveću porođajnu traumu – gubitak majke koja je umrla u porodu. Siddharta je odrastao u muškarca okružen bogatstvom, privilegijama i obitelji. Samo bi čovjek s neizlječivom tugom u srži svoga bića i duše mogao napustiti svoju ženu koja ga je obožavala, brižnog oca i krasnog sina (kojeg je Siddharta doista volio) i prigrliti mazohistički način života kako bi otkrio odgovor na pitanje o patnji. Jedan od rezultata njegove potrage bio je i zaključak da je rođenje uzrok ljudske patnje. Gubitak majke pri rođenju, tragedija je dovoljno velika da potpali takvu neizmjernu čežnju da se upozna razlog patnje i može donekle biti opravdanje za odgovor koji je Buddha dobio. Još jedan ključ koji podupire ovu špekulaciju: Ime Siddharthine majke bilo je Maya – što je sanskrtska riječ za iluziju ili umišljaj. Djetetu koje ju nikad nije upoznalo, Siddharthina je majka bila doista umišljaj. Muškarac koji je izgubio majku pri rođenju, razvio je sustav vjerovanja u kojem je ekstremno negativni stav prema porodu bio jedan od temeljnih principa.

Buddha je doživio osamdesetu a njegova su se učenja proširila već za njegova života i naravno kasnije rezultirala u sustavu budizma. Bezbroj je priča o njegovoj blagosti prema svakom živom biću. Iz priča o njemu činilo bi se da je bio najblaži i najmudriji od svih ljudskih bića. Jedino što u redove svojih učenika nije htio primiti žene.

Što nam to govori?

Ostavljam vama da osjetite. A sljedeći put ću izvući nekog bližeg nam sveca i njegovu priču o ženama!

Mirjana


Dragi moji, Mirjana je moja prijateljica i inicijatorica ideje da se BEJBIBUNERICE povežu među sobom u svrhu međusobnog pomaganja, a ne da bi širile feminizam...

JE LI FEMINIZAM MRTAV?

Mirjana mi je poslala nova bumerska promišljanja položaja žena u današnjem svijetu...

Je li feminizam mrtav?
Je li feminizam uopće ikad postojao? Ili je samo riječ o sve očitijem poremećaju u muško/ženskim odnosima koji zahtijeva nova promišljanja i pristup. A kako su pretežito žene žrtve poremećaja, logično je da prve reagiraju. Muškarci će ih, možda nevoljko, slijediti, ako ni zbog čega drugog a ono zbog dobrobiti zajedničke djece i osjećaja odgovornosti prema zajednici.

Budimo realne, tražimo nemoguće! A nemoguće je, barem zasad, da žene na brzinu (zadnjih stotinjak godina) promijene uvjetovani način razmišljanja i iz podložnosti odjednom skoče u vodeće uloge. Tvrdnja da je feminizam propao je apsurdna jer nam stvarnost svake sekunde i dana ovog života dokazuje suprotno. Cijeli se svijet reorganizira u globalnu civilizaciju u kojoj su tzv. ženske sposobnosti za obavljanje poslova daleko potrebnije od onih tzv. muških. Drugim riječima, civilizacija treba ženske sposobnosti komuniciranja i organiziranja, manualnu i mentalnu spretnost i prije svega spremnost na skromnost i jednostavnost. Ženama je često najvažnije da imaju osnovno za svoje obitelji i da ove žive u nekakvom skladu i miru. Drugim riječima nisu toliko podložne igrama moći ni sklone megalomaniji, pretjeranoj gramzljivosti i samoživosti kao njihove muške polovice. Iako žele i vole posjedovati nešto svoje (zemlju, stanove, kuće, vikendice, novac...) ipak u usporedbi s muškarcima ne idu smjesta u osvajačke ratove i pljačku. I mislim da su osjećajnije kad se radi o uništavanju prirode, životinja, zagađenju okoliša, gladi i siromaštvu. Usprkos porastu ovisnosti, čini mi se još uvijek da su muškarci skloniji svim mogućim porocima nego žene, pogotovo muškarci koji ne uživaju neku vrstu ženske ljubavi i podrške (ne mora biti spolna,.nego majčinska, rodbinska, prijateljska...).

Kad ovako sa ženskog stanovišta nabrajam ad hoc neke pro i contra stvari, vjerojatno mi puno toga promiče. Stoga nemojte ovo uzeti za konačno mišljenje o nečemu što još nismo dovoljno promislile ni razradile. Osim toga mislim da su problemi naših bumera doista različiti od problema bumerica. Usprkos tome što su ista generacija, ipak su u boljem položaju od bumerica. Neki dan su na HRT govorili o nasilju u obitelji - i to prema starijim ženama. Znate tko su glavni zlostavljači kod nas? Muž na prvom mjestu, zatim sinovi, eventualno kćeri i ostala rodbina. Nasilje je u početku psihičko, tj. ubijanje i zatiranje svake inicijative u ženi i svakodnevno uvjeravanje da je glupa, ružna, stara, luda, i da ne bi sama mogla preživjeti ni mjesec dana. Slijedi financijsko nasilje, tj. ako žena nema mirovinu, ne daju joj ni kune. A onda ide ostatak - fizičko nasilje. Na žene se češće nego na muškarce vrši pritisak da prepuste svoje nekretnine nekome - djeci ili institucijama, da se presele u djevojačku sobicu u kćerkinom ili sinovom stanu i da čuvaju djecu...jer "ti si ionako stara, ne treba ti to sve, penzija ti je mala i tko zna kako ćeš sama ako ostaneš u tom velikom stanu ili kući ili ako ne prodaš vikendicu, zemlju, imanje itd."

Toliko zasad,

Pošto nemam svoga nasilnika koji bi me izdržavao, idem služiti kruheka - prevoditi knjigu o seksu. Jer to se jedino još prodaje, kaže nakladnik. Seks, Krv i Droge. Kako bumerice nisu zanimljive ni zbog seksa, ni zbog novca kojeg nemaju, ni igara, spavajte mirno, naš pokret, ako ga uopće bude, neće izazvati revoluciju nego samo blago talasanje i pozitivnu promjenu svijesti kod malobrojnih. A i za to trebamo biti zahvalne višoj sili što nam dopušta da ipak pomičemo granice u pozitivnom smjeru.

Mirjana