sedmodnevni spiritualni program

PRAVA I STVARNOST



zbog kontinuiranog stresa, učestalog mobinga i bulinge te kronične nesigurnosti radnici se sve češće osjećaju kao kažnjenici bez ikakvih prava....kakava su vaša iskustva?

Tragom zadnjih 5, 6 postova reakcija jedne blogerice postaje zaseban post…

Malo mog slobodnog komentara na ono što si napisala u jednom svom postu, da „su žene prve dobijale otkaze kao tehnološki viškovi ili su jeednostavno sustavnim šikaniranjem natjerane u mizerne mirovine od kojih nije moguće živjeti. Naravno, ako su se drznule odbiti ponuđenu milostinju od mirovine i otišle na burzu rada, u tim ih godinama nitko nije htio zaposliti iako ih većina ima ogromno iskustvo, pa se snalaze kako znaju.“

Ne samo da se dešavalo, nego se dešava i danas, a najčešće se desi jer žene ne znaju niti svoja prava, niti mogućnosti kojima raspolažu.

Moja radna grupa je u jeku privatizacije obišla sve sindikate, Helsinški odbor, mnogi su angažirali odvjetnike, rezultat; samo se „ćišćenje“ odužilo, ali se na kraju provelo točno kako je i zamišljeno. O šikaniranju, maltretiranju i degradiranju, radu „od jutra do sutra“ a da nitko prekovremene sate ni spomenuti nije smio da ne pričam. Ta tortura, prijetnje i podmetanja su razinu stresa na poslu podizale za 500%, tako da su oni tanjih živaca i slabijeg zdravlja sami davali otkaze. Uvjeravam te da su to bili pametni ljudi koji su znali svoja prava, ali obitelji je trebalo hraniti i u to doba riskirati sud je značilo direktno ugroziti egzistenciju svoje obitelji na dugo vrijeme i s neizvjesnim ishodom. Jedna kolegica se ubila, druga je nakon degradacije (radne i ljudske) završila u bolnici s galopirajućim karcinomom koji ju je dokrajčio za 3 mjeseca (za cijelog radnog vijeka nikad nije bila na bolovanju), drugi kolega je dobio samo tri mirovine i također završio na groblju.

Prvo: Poslodavac ne može prisiliti radnika (ni muškarca ni ženu) na odlazak u mirovinu. Pravo na mirovinu osobno je pravo svakoga zaposlenika i osiguranika pa je samo on ovlašten podnijeti i potpisati zahtjev za svoju mirovinu.Mnogi radnici žive u neosnovanom strahu da im ispunjavanjem uvjeta za neku od mirovina automatski može i prestati radni odnos. Taj strah često zloupotrebljavaju i poslodavci pa prijete ili daju otkaze svojim zaposlenicima opravdavajući to činjenicom da su ispunjeni uvjeti za neku od mirovina. Međutim, nemaju na to pravo osim ako radnik ili radnica navršavaju 65 godina života a imaju najmanje 20 godina mirovinskog staža. I naravno, ukoliko i radnik i poslodavac žele da radnik i dalje radi nakon navršene 65 godine, može raditi i do 100-te.

Ne, samo se počnu loptati s radnikom seljakati ga s jednog na drugo radno mjesto degradirajući ga sve više, a ako se pozove na neka svoja prava dobije obavijest da poslovi koje je do tada radio/la više ne postoje, jer je sposobni poslovni čovjek administrativno promijenio nazive nekih poslova i opise radnih mjesta da sebe zaštiti i ni malo ga ne brine što novi ljudi koje je doveo na vaše mjesto rade iste stvari koje ste vi radili do juče.

Drugo:Kod odlaska u mirovinu i prestanka radnog odnosa radi se o dva potpuno samostalna i međusobno nezavisna prava a prema tome i o dva različita i nezavisna pravna položaja radnika. Zato ta prava reguliraju dva potpuno različita zakona, i to s jedne strane Zakon a radu a s druge strane Zakon o mirovinskom osiguranju. Osnovna je razlika u činjenici da prema odredbama Zakona o radu položaj radnika kod određenog poslodavca, a na temelju individualnog ugovora o radu, određuje sam taj posebni individualni ugovor o radu, koji opet mora biti zaključen u skladu s odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorom. Mogućnost otkaza ugovora o radu propisana je Zakonom o radu, a u slučaju zloupotrebe odnosno postupanja poslodavca kod otkazivanja koje nije u skladu sa tim zakonom radnik se može za zaštitu tih prava obratiti sudu. Sudska praksa pokazuje da sud rješava spor u korist radnika kad god se radi o povredi prava.

Znaš, u to vrijeme su stalno bile neke reorganizacije i promjene rukovodećih struktura. Stara garnitura je odlazila sa astronomskim menadžerskim otpremninama, a nova garnitura je kružila među uposlenima s novim ugovorima o radu. Jedan dan smo u 11h dobili nove ugovore s naredbom da moraju biti odmah potpisani i do 12h kod direktora na stolu. Na ugovoru je bio datum od prije tri dana i bez ijednog potpisa ovlaštene osobe, znači radnici su morali prvi potpisati. Zbunjena, nazvala sam svog odvjetnika i pročitala mu ugovor, a on je rekao: „ Ako mene pitate, svi ste dobili ugovore sa prikrivenim otkazima“… - taj dan smo svi otišli u Helsinški odbor, no za mjesec dana smo dobili nove ugovore, sa novim podvalama…

Treće: Kako se zaposliti kad završiš na burzi ili kako živjeti od mizerne mirovine? Činjenica je da je konkurencija mladog i visokoobrazovanog kadra ogromna (čak i među njima samima) i logika je poslodavca da zapošljava kadar na koji može dulje računati. Izlaz stoga ne treba tražiti u obijanju vrata i čekanju, nego u otvaranju vlastitog obrta u području u kojem se posjeduju znanje i iskustvo. Mudra žena, čak i ako radi i misli raditi do svoje 65. godine treba se zadnjih desetak godina staža kod poslodavca pripremiti (uložiti novac dok ga još ima), otvoriti obrt i početi raditi. I nikako ne prihvatiti mirovinu dok nije spremna.To je doba kad nema više male djece i puno je više vremena na raspolaganju, pa se može raditi „dvostruko“. Najčešće žene od toga zaziru jer su i dalje savjesne žene i domaćice, često i baka-servisi, pa ne mogu pronaći potrebno vrijeme i energiju. E, to su trenuci kad je potrebno napraviti zaokret i početi misliti na sebe. Kad se ode u mirovinu i kad je mirovina mizerna, onda je teško otvoriti obrt. Ako se i raspolaže novcem, izgube se kontakti koji postoje za vrijeme rada i mogućnost osvajanja tržišta postaje gotovo nemoguća. Dakle – misliti unaprijed.

Tek da se zna, kod nas se na godinu više obrta zatvori negoli ih se novih otvori, jer su uvjeti za obrtnike (za većinu) vrlo nepovoljni, a polovica onih koji nisu zatvoreni su blokirani i ne mogu ih ni zatvoriti dok ne podmire dug državi (mi imamo jako skupu državu).

Mirenje sa situacijom nije karakteristika babyboomerica. Bar ne većine koje ja poznajem. Između ovisnosti i samostalnosti „do posljednjeg daha“ mislim da bi većina i onih koje ne poznajem odabrala ovo drugo. Možda se samo trebaju sjetiti.

Činjenica da iz tog ugovora proizlazi pravo radnika na njegovo mirovinsko osiguranje ne znači da taj ugovorni odnos između poslodavca i radnika daje neko pravo poslodavcu na raskidanje tog ugovora u slučaju ako utvrdi da radnik ispunjava uvjete za mirovinu s najmanje 20 godina mirovinskog staža a radnik ili radnica nemaju navršenih 65 godina života.

Tako npr. ako tijekom ove godine radnik navrši 63 godine života, odnosno radnica navrši 58 godina života, a oboje imaju najmanje 17 godina mirovinskog staža (a to su za ovu godinu, 2004, zakonom propisani uvjeti za starosnu mirovinu), njima ne može poslodavac samo zbog toga otkazati ugovor o radu a niti im zbog tih činjenica ne može prestati radni odnos.

Isto tako, ni u slučaju kada tijekom ove godine radnik navrši 40 godina mirovinskog staža a ima doživljeno 58 godina života, odnosno kada radnica navrši 35 godina staža a ima doživljeno 53 godine života (a to su uvjeti za starosnu mirovinu propisani u ovoj godini za tzv. »puni« mirovinski staž), ne može im poslodavac samo zbog toga otkazati ugovor o radu a niti im zbog tih činjenica ne može prestati radni odnos.

Isto važi i u slučaju kada se ispunjavaju uvjeti za prijevremenu starosnu mirovinu, koji su u ovoj, 2004. godini, propisani za muškarca s najmanje 35 godina staža i 58 godina života, odnosno za ženu s najmanje 30 godina staža i 53 godine života.

Kada bi samo zbog činjenice da su ispunjeni uvjeti za neku od navedenih mirovina mogao prestati radni odnos, pravni bi sustav bio pretvoren u sustav kažnjavanja onih koji su kao mlađi počeli raditi i tijekom života duže i više radili. Naime, kažnjavali bi se oni koji su počinjali raditi s 15 ili 18 godina i koji su bili dobri i ustrajni radnici i bili vjerni svojem poslu. Zato se ne smije niti može, a zakon i ne dopušta prestanak radnog odnosa samo zbog činjenice da netko ispunjava neki od uvjeta za mirovinu. Kod toga treba imati uvijek na umu da su uvjeti za mirovinu propisani mirovinskim zakonima i da se tim propisima reguliraju samo mirovinska prava, a ne prava iz radnog odnosa. Nadalje, pravo na mirovinu uvijek je bilo, pa je i sada, posebno osobno pravo građanina koji sam odlučuje kad će podnijeti zahtjev za mirovinu i kad će otići u svoju mirovnu. Zato se mirovina i priznaje samo na osobni zahtjev samog građanina. Ne može poslodavac mimo volje svojeg radnika podnijeti zahtjev za njegovo umirovljenje.

Nasuprot tomu, Zakon o radu propisuje i regulira odnose tijekom trajanja radnog odnosa, odnosno važenja ugovora o radu. Valja podsjetiti što propisuje Zakon o radu glede prestanka radnog odnosa, odnosno mogućnosti raskida ugovora o radu navršenjem određenih godina života. Tako je u čl. 103. stavka 1. alineja 3. Zakona o radu propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik ili radnica navrše 65 godina života i imaju najmanje 20 godina staža osiguranja, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Dakle, Zakon o radu ne propisuje da ugovor o radu prestaje zbog ispunjavanja uvjeta za mirovinu. Prema toj odredbi Zakona o radu, ugovor o radu može prestati samo zbog činjenice da netko ima navršenih 65 godina života (isto vrijedi za muškarca i za ženu) i to samo ako oboje imaju najmanje 20 godina staža osiguranja. No i u tom slučaju poslodavac i radnik, odnosno radnica mogu se dogovoriti da radni odnos traje i dalje.

Ako radnik ili radnica imaju navršenih 65 godina starosti ili navrše naknadno te godine ali nemaju najmanje 20 godina staža osiguranja (npr. imaju navršenih 15 godina staža osiguranja, što znači da su ispunjeni uvjeti za mirovinu), ne može im prestati radni odnos otkazom poslodavca.

Posebno je važna razlika u upotrebi termina staža. Kod uvjeta za mirovinu mirovinski propisi govore o »mirovinskom stažu« a Zakon o radu govori o »stažu osiguranja«. To je kod primjene zakonskih propisa o prestanku ugovora o radu također jako bitno. Naime, »staž osiguranja« je uži pojam, pa se tako može dogoditi da netko ima i više od 20 godina »mirovinskog staža« i ispunjava uvjete za mirovinu, ali nema 20 godina »staža osiguranja«. Zbog toga ni u takvom slučaju radniku ne može prestati ugovor o radu primjenom odredbe čl. 103. st. 1. alineja 3. Zakona o radu, tj. radni odnos ne može prestati voljom poslodavca, pa takav radnik, odnosno radnica mogu raditi i preko navršenih 65 godina života, sve dok ne ostvare 20 godina »staža osiguranja«.

Iznimno radni odnos prestaje ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu, ali samo kada se ona priznaje zbog opće nesposobnosti za rad i to od dana dostave pravomoćnog rješenja o mirovini.

Posebno još upozoravamo da u slučajevima raskida ugovora o radu i bez obzira na razloge prestanka radnog odnosa poslodavac nema pravo ni pod izlikom bilo kakvih razloga zadržavati radnu knjižicu radnika. Nažalost, to se često događa, pa u tom slučaju savjetujemo da se pomoć zatraži putem mjerodavne državne inspekcije koja djeluje u svakom općinskom ili gradskom području.

Sve je ovo lijepo napisano i propisano, no žive, stvarne ljude trebamo pitati kako su oni ostvarili navedena prava…