15.08.2007.g.
Dragi moji, danas je kršćanski blagdan Velika Gospa (Marijino uznesenje na nebo). Iako je tek 1950 g. crkva ustoličila Mariju, Veliku Majku na takav način, činjenica je da je ona u kršćanstvu bila prva neudata majka (Djevica s djetetom), sv. Josip joj je bio samo zaručnik i kasnije hranitelj, pa ipak je crkva neudate majke s djecom ili razvedene žene 2000 g. kojekakvim mjerama prokazivala i držala na margini milosti i prihvaćanja.Donji post neobično koincidira s današnjim danom.
Bumerice predlažu:
TRUDNOĆOM PROTIV BULIMIJE I ANOREKSIJE
Slika je posuđena sa:http://browse.deviantart.com
A dobro je i za demografiju!
Ovaj prilog je nastao tragom jednog komentara na pretprošli post i napravila ga je sama komentatorica:
"Ako netko pati od bulimije ili anoreksije, a žensko je, predložite mu trudnoću kao terapiju (naravno, ovo se ne odnosi na djevojčicenego samo na biološki zrele žene). Ja sam to imala u familiji i dobro je ispalo. S trudnoćom se pročisti krv i sve promijeni u organizmu, a nova mama više nema ni vremena ni motivacije da se bavi time je li dovoljno mršava!" | Tara
Bumerice predlažu novi oblik društvenog organiziranja koji bi na mjesto osnovne građevne opeke društva postavio majku i dijete a ukinule bi stari, preživjeli oblik u kojem muškarac posjeduje ženu i djecu.
„Ti si luda! Ja neću prati ničiju posranu guzicu!“ – bijesnila je mlada rođakinja kad sam joj savjetovala da rodi dijete i prekine zloćudni začarani krug bulimije. Ideju o trudnoći kao zdravstvenoj terapiji našla sam u američkoj literaturi o komplementarnoj medicini. Autor, M..D. Louis, citira istraživanja među urođeničkim plemenima zapadne Amerike gdje se trudnoćom „liječilo“ različite vrste zdravstvenih poremećaja. Između ostalog i gastrointestinalni problemi! Plemenski vrač bi mladoj ženi savjetovao da zatrudni i rodi dijete jer će ono „odagnati zle duhove“ koji su je opsjeli. Kad sam vidjela rođakinjinu reakciju, povukla sam se i zašutjela. U sljedeće dvije godina rođakinja se ipak udala i rodila prvo dijete. A bulimija nestala!
Kako sam nešto i naučila iz ove situacije, vrlo sam oprezna u razgovoru s bulimičnim ili anoreksičnim osobama. Ideju o trudnoći kao lijeku dočekuju na nož i to uglavnom iz kulturoloških razloga. „S kim? Nemam dečka.“ „Moji bi me ubili da rodim vanbračno.“ „To bi značilo kraj karijere i bijedu.“ „Ne pada mi napamet da budem samohrana majka.“ – samo su neki od razloga koje su navele.
Ovo me navelo na razmišljanje o potrebi društvene kampanje u korist trudnoće kao lijeka protiv poremećaja u prehrani. Iz navedenih odgovora prosijavaju duboko usađeni patrijarhalni stavovi i strah od neimaštine i društvene osude u kojoj žive „prijestupnice“. A to zasigurno ne bi bilo tako da su majka i dijete osnovna gradivna opeka društva a ne dosadašnji model u kojem muškarac posjeduje ženu i djecu. Ovaj zadnji, uostalom, više ionako ne drži vodu. Nasilje u obitelji, očevi koji ne plaćaju alimentaciju, visoki postotak razvoda, sve više samohranih majki (tek tu i tamo poneki samohrani otac)…
Nije li vrijeme da se u ovo predizborno doba nešto učini na promicanju vrijednost davanja novog života, a ne samo na tzv. „obiteljskim“ vrijednostima? Da bi pomogle svojim kćerima i unukama koje se suočavaju na pragu života s vrlo teškim dilemama koje ih onda odvode na stramputice, bumerice bi mogle pokrenuti raspravu o potrebi reorganizacije društva u kojem živimo.
Što bi trebala kampanja sadržavati?
Prvo skidanje stigme s izvanbračnih trudnoća a onda niz mjera za podršku mladim majkama. A tu se treba uključiti država želi li više autohtonih stanovnika na svom području! Konkretno, trebalo bi zaviriti u neke vrlo arhaične modele uspješno organiziranih društva: nasljeđivanje po materinoj lozi, mladoženja seli u mladenkinu obitelj a ne obrnuto, nema li muža tada je ujak muški model prema kojem muško dijete odrasta, zadružni model u kojem živi više mladih majki koje rotiraju dnevne dužnosti itd.
Tara
Post je objavljen 15.08.2007. u 10:18 sati.