sikstinska kapela

petak, 29.04.2005.

Otoplim svježinu

dobrotu ovijem njome

pulsira krvno
kraljevstvo
imam sliku
tvoje dragosti

u oku
bistrinu
dana

i tebe
do sebe
i tebe
u meni ( Z.C. )

- 13:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.04.2005.

Među pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sačuvati
malu škrinju
s našim rukovanjem,
nismo se tražili
pokraj predmeta
što postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze naše tijelo.
Zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
što izdaju
sudbinu ove bezimene priče,
dok vrijeme ljušti naslagu uspomena
i gradi maglu
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima već previše
da bismo na svima mogli ploviti.
/ Irena Vrkljan, 1930. /
- 10:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Teška

...noć, beskrajno, i duga, bolovi - fizički, um - rastrzan od traženja...odluka...kako teška riječ...sve težine ovoga svijeta sadržane su u riječi odluka. Vjerovala sam kako sam sve važne odluke u životu davno donijela, kako su vrijeme i iskustvo učinili svoje...kako sada mogu ležerno koračati putovima davno određenima i izabranima. A ja, eto, ponovo u potrazi i čekanju...u čekanju Godota - u potrazi za izgubljenim vremenom, u osluškivanju zvukova tam-tama s nekog drugog mjesta gdje je on i odakle šalje impulse vječnosti.
Narušena mi je ravnoteža i tijela i uma. Živim u čudnom okružju, mi ili ja, trebalo bi mi barem nekoliko dana samoće, opuštanja, bez njih, pa i bez tebe, ljubavi, samoća koja bi napunila baterije i dovela me ponovo do blaženog opuštanja. A voljela bih, zapravo, najviše razgovarati s leptirom, on ima čudnu moć opustiti me ili je to zato što se toliko dobro poznajemo...on zna kada treba reći, on zna kada treba šutjeti...Ili bih jednostavno trebala, nakon gotovo sedam mjeseci, ponovo te vidjeti i zasjati srećom...Zna li netko ? Što ?
- 09:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 27.04.2005.

Uz rijeku

...tvoju ili moju...koračamo...uz Bosut, Kupu, Dunav...ili na nekoj drugoj obali htijenja...koliko te danas želim i volim...dotakni me u mislima...poljubi...pošalji dodir...doći ću, da , doista ću doći...ali...znaš, ne mogu ostati, zašto nikada ne mogu ostati...zašto plačem?
- 15:30 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Reljef

...kao grafika, kao umjetnost, kao pokret ruku, kao pokret uma, kao slaganje priče, kao ljubav...oblikovanje i traženje...nekog puta...dodir na tkaninu, drvo...dodir u zadržavanju vječnosti. Slika, otisak, želim te zadržati u vječnom trajanju...i osjećati....
Gdje su...mirisi koji su nam u vrtlogu života negdje odlutali...događa se...nosnice udahnu nešto što nam je negdje pohranjeno u našem dubokom djetinjstvu...TI...pojaviš se kao lepršava igra iz prošlosti, kao vrhunac sreće u tadašnjoj sadašnjosti, kao bolni vapaj - dođi...sutra...negdje u budućnosti...možda na nekom Toscanskom trgu...
Ljubav ne prestaje...kao ni pjesma...pričamo istu priču...Ljubav i ja...Pjesma i ja.
Mi smo zaogrnuti platnom bez veza...želimo se doticati u čistoći čistoga i bijeloga...i grešnoga , možda, dodaj malo crvenog platna...volim te i danas...ali ...danas, nekako mi je posebno teško i ušla sam u prolaz, preuuuuuuuzak je, mogu li proći, kako se okrenuti, ići ravno ili s boka, sagnuti ili dignuti glavu, kako proći uskim prolazom, ali moći ću jer...vidim, vidim Svjetlo...

- 14:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 26.04.2005.

Glas

I to mi je dovoljno...danas...za sada....skromnost...čula sam tvoj glas okupan suncem...žamor oko tebe i moje prepuno srce...volim te...beskrajno, iskreno, iskričavo, volim te...uvijek
- 15:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.04.2005.

Uh

Da, uh, toliko posla u posljednja četiri dana, ali niti jednu večer ne zaboravljam otvoriti svoju kutiju snova i poljubiti te. Jer, volim te. Ovako ti zapravo ide cijela priča. Kada završe svi silni poslovi koje moram obaviti, legnem i uz , ponekad osmijeh, ponekad suzu, prisjetim se naših trenutaka, tvog osmjeha, tvojih riječi...Samo budi dobro, toliko želim da budeš dobro. A sada kod mene pjesma o Dunavu, da li si sada na snenim Dunavskim obalama? Otvaraš li i ti svoju kutiju snova ? U ponedjeljak smo se čuli, rano, kao da nisi mogao dočekati da prođe vikend. Da, u pjesmi kaže...kao da sam se za tebe rodila. Koliko vremena je prošlo, a volim te sve više, želim te sve više...doći ću, da doći ću ti, uskoro...čekaj me i ja ću čekati tebe...u tihim i glasnim noćima, u sunčanim i kišnim danima, u toplim ili hladnim podnevima...uvijek ću te čekati i voljeti, jedini moj...

- 21:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 19.04.2005.

Lete li pčele?

Dobro došao u samoću nečujnu od galame vjetrova, koji doplutaše bespravno u vrtlog ishodišta svega - u rođenju i u umiranju.
U neku, još uvijek razumom nedokučivu, dimenziju otplovio je jedan meni drag čovjek - voljela sam ga, poštovala, volim i poštujem i dalje iako smo jučer njegov odar posuli laticama ruža, a latice zalili suzama tuge.
I onda je leptir poslao poruku, jer je znao važnost toga čovjeka u mom životu...napisao je ..." Pogreb - kad netko umre...neizvjesnosti sudbine svjetina se boji, smiješni puk ubija dosadu hineći žalost. Onome koji zna jahati na zvuku ne treba društvo." Lete li pčele ili pjesnik ima drukčiji osjećaj za prostor? Eto, to je napisao leptir, popodne, nakon pogreba.
A ja sam u nedostajanju...
I ti si se jučer rano javio, moja ljubavi...Noć bez sna, samo pomisao na tebe izmamila mi je osmjeh na lice, jer volim te... I noćas, sama, obučena u tišinu...voljela sam te...i jutros...kiša, suze...i jutros te volim, beskrajno...
- 09:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 13.04.2005.

U pijanom vremenu
pijane igre
pijane djece
Ti koji podnosiš
mudrace i lakrdijaše
sitnice naše ljudske mjere
i zamisli -

primi satrvenu ispovijest !
Odmjeri je suzom
i slutnjom smijeha -

Tko je najzad
od gomila Tvoga poroda bez grijeha ? !
Bože !
Strpljivi !
- 11:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Bogatstvo boja

Kažu kiši, sumorno, tužno, dosadno...sivilo, a ja oslikavam bogatstvom boja iz duše sve što me okružuje. Duša mi je čista i bistra kao zora, plava kao nebo u očekivanju Sunca koje kuca i pita ga: " Smijem li zasjati u tebi ? "
Učinit ću misaoni korak i poljubiti te baš sada, da sada...osjećaš li snagu moga srca.
Tužno je odlaziti tebi u mislima, tužno je živjeti onako "svakodnevno" uz drugog čovjeka , podastirat mu tijelo, a voljeti tebe. Laž...trebam li osjećati krivnju? Ne znam, zbrka duše, srca, tijela, očekivanja.
Ali ti si Ljepota, ti strujiš, živiš i spavaš u mojoj kutiji snova.
Samo misli, sada imaš samo moje misli i neka mi Bog oprosti što u tišini sobe koju dijelim s njim osjećam samo tvoj dah...Neka mi oprosti što svaki puta kada pogledam sivo, vidim crveno, jer me nadahnjuješ. Neka mi Bog oprosti ako je ova Ljubav grijeh...a, može li uopće Ljubav u bilo kojem svom obliku biti grijeh?
- 11:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.04.2005.

Slika ljubavi

Francis Bacon je jednom izrekao kako je najljepši dio ljepote onaj što ga slika ne može izraziti. Mogu li moje riječi izraziti svu snagu moje ljubavi, ljubavi koja nadahnjuje moje buđenje, moja stvaranja, moje snove, ljubavi koja opijena čežnjom dotiče svaku poru moga tijela. Doista, ljubav nije čudo, ali čini čudesa, u srcu se otvaraju latice i šire prema svjetlosti, donose nježnost, toplinu, drhtaje. Nada, nadanje, čekanje, strpljenje, jednom...tu smo zaogrnuti plaštom svakodnevnog, utonuli u misli o susretu, oprezni kako se ne bismo spotaknuli o nesvjesno, kako se ne bismo prepustili. Grč, uvijek grč, oprez u izricanju riječi onima koji nas okružuju.Pogled u ogledalu, sjaj u očima, možda baš danas nazoveš, dođeš i takav pogled u mojim očima svako jutro. Mekani, mirisni, cvjetni tepih posut laticama nadanja i koraci u sreću...san...kutija snova...otvaranje prema tebi...volim te.
Ljubav je umjetnost, ljubav je onaj dio slike koji vidi samo onaj koji voli.

Čovjeku ispunjenom ljubavlju smiješi se kraljevstvo nebesko
.

Uzvraćena ljubav zna biti najbolnija.


Tražim bilo kakav razlog da ti učinim ljubav. A onda odbacim razlog kao suvišan teret.


LJubav je kapljica nebeske rose, volim te , volim te moj Michelangelo, beskrajno te volim i danas...
- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.04.2005.

Kao voda za čokoladu

Crtam ti priču o ljudima koji će se rijetko doticati u stvarnosti, ali često u mislima. Crtam priču o nama. Okružena ljudima i sama - želim te - htjela bih slušati tvoj glas i voljeti te - sada, sutra, u vječnosti.
Nisam ni slutila, ali dogodilo se. Da, ali znam...ja ću biti ovdje, ti tamo. Možemo li se nadati drugom?
Tek kada sam tebe upoznala - spoznala sam Strpljenje, a volim te...beskrajno.
Sada sam pjesnikinja mašte, lutalica po sjećanjima, lutka što se smiješi publici i na balkonu i parteru...
Toliko toga pišem - sama- ali s tobom u sebi.
U svakoj sekundi svoga trajanja trajem čekajući tvoj poziv i sinoć, smiješno...toliko sam utonula u neke svoje svjetove da nisam čula telefon. Ali ipak , kasnije kada smo se čuli, danas ponovo...eto, volim te, trebam li ti reći još nešto...
"Kao voda za čokoladu" Laure Esquievel, knjiga koju sam pročitala odmah nakon što je prevedena na hrvatski sada je u mom vlasništvu zahvaljujući Jutarnjem i Algoritmu. I eto...dio teksta iz knjige poklanjam tebi i čitateljima ovoga bloga...


Ako neki snažni osjećaj odjednom upali sve šibice koje nosimo u sebi nastaje tako snažan sjaj da rasvijetli mnogo dalje nego što nam pogled obično seže i tada nam se pred očima pojavljuje sjajni tunel koji nam pokazuje put zaboravljen u trenutku rođenja, koji nas zove da ponovo upoznamo zaboravljeno božansko podrijetlo. Duša se želi vratiti onamo odakle je potekla, i ostavlja tijelo bez života...Nije htjela umrijeti. Htjela je bar još koji puta osjetiti ovaj prasak osjećaja...

- 14:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sikstinska kapela

Između nedjelje 17. i petka 22. travnja počinje konklava. 118 elektora ( kardinali mlađi od 80 godina) ulazi u SIKSTINSKU KAPELU. Prije početka glasovanja majstor ceremonije proglašava "extra omnes", a švicarska garda pečati vrata.

Dimnjak Sikstinske kapele dat će odgovor...
- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2005.

Svjetlost

Učio nas je dostojanstvu do samoga kraja, ostavljajući nam da se zalažemo za mir. Učio nas je ljubavi prema životu i bližnjem svom. Učio nas je da naučimo opraštati.

U naše živote je unio SVJETLOST i sam je sada SVJETLOST postao.


- 08:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 01.04.2005.

Duga

Da, pročitala sam kako pojavljivanje duge na nebu znači da je umro neki sveti čovjek. Papa je bolestan. Cijeli svijet promatra Vatikan i čeka vijesti. Vrijeme ne možemo zaustaviti, ono prolazi i u njemu se događaju događanja. Na trenutak možemo zaustaviti sebe ili nekoga nama dragog u trenutku, ali onda ponovo moramo putovati - kroz vrijeme ili s vremenom, ili trčati ispred vremena ili ga loviti.
Bilježimo ovako svoje misli kako bismo se jednom u nekom drugom vremenu podsjetili na nešto što smo mislili u ovom vremenu...
I kada nas ne bude netko će nas pronaći ili će pronaći ostatke naših djela.
Papa će umrijeti, ali ostat će ono što je učinio...
Ne želim da umiru sveti ljudi, ali volim vidjeti dugu na nebu...to je pripadanje svemiru i univerzumu...
- 11:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #