Francis Bacon je jednom izrekao kako je najljepši dio ljepote onaj što ga slika ne može izraziti. Mogu li moje riječi izraziti svu snagu moje ljubavi, ljubavi koja nadahnjuje moje buđenje, moja stvaranja, moje snove, ljubavi koja opijena čežnjom dotiče svaku poru moga tijela. Doista, ljubav nije čudo, ali čini čudesa, u srcu se otvaraju latice i šire prema svjetlosti, donose nježnost, toplinu, drhtaje. Nada, nadanje, čekanje, strpljenje, jednom...tu smo zaogrnuti plaštom svakodnevnog, utonuli u misli o susretu, oprezni kako se ne bismo spotaknuli o nesvjesno, kako se ne bismo prepustili. Grč, uvijek grč, oprez u izricanju riječi onima koji nas okružuju.Pogled u ogledalu, sjaj u očima, možda baš danas nazoveš, dođeš i takav pogled u mojim očima svako jutro. Mekani, mirisni, cvjetni tepih posut laticama nadanja i koraci u sreću...san...kutija snova...otvaranje prema tebi...volim te.
Ljubav je umjetnost, ljubav je onaj dio slike koji vidi samo onaj koji voli.