Da, uh, toliko posla u posljednja četiri dana, ali niti jednu večer ne zaboravljam otvoriti svoju kutiju snova i poljubiti te. Jer, volim te. Ovako ti zapravo ide cijela priča. Kada završe svi silni poslovi koje moram obaviti, legnem i uz , ponekad osmijeh, ponekad suzu, prisjetim se naših trenutaka, tvog osmjeha, tvojih riječi...Samo budi dobro, toliko želim da budeš dobro. A sada kod mene pjesma o Dunavu, da li si sada na snenim Dunavskim obalama? Otvaraš li i ti svoju kutiju snova ? U ponedjeljak smo se čuli, rano, kao da nisi mogao dočekati da prođe vikend. Da, u pjesmi kaže...kao da sam se za tebe rodila. Koliko vremena je prošlo, a volim te sve više, želim te sve više...doći ću, da doći ću ti, uskoro...čekaj me i ja ću čekati tebe...u tihim i glasnim noćima, u sunčanim i kišnim danima, u toplim ili hladnim podnevima...uvijek ću te čekati i voljeti, jedini moj...
Post je objavljen 24.04.2005. u 21:28 sati.