...noć, beskrajno, i duga, bolovi - fizički, um - rastrzan od traženja...odluka...kako teška riječ...sve težine ovoga svijeta sadržane su u riječi odluka. Vjerovala sam kako sam sve važne odluke u životu davno donijela, kako su vrijeme i iskustvo učinili svoje...kako sada mogu ležerno koračati putovima davno određenima i izabranima. A ja, eto, ponovo u potrazi i čekanju...u čekanju Godota - u potrazi za izgubljenim vremenom, u osluškivanju zvukova tam-tama s nekog drugog mjesta gdje je on i odakle šalje impulse vječnosti.
Narušena mi je ravnoteža i tijela i uma. Živim u čudnom okružju, mi ili ja, trebalo bi mi barem nekoliko dana samoće, opuštanja, bez njih, pa i bez tebe, ljubavi, samoća koja bi napunila baterije i dovela me ponovo do blaženog opuštanja. A voljela bih, zapravo, najviše razgovarati s leptirom, on ima čudnu moć opustiti me ili je to zato što se toliko dobro poznajemo...on zna kada treba reći, on zna kada treba šutjeti...Ili bih jednostavno trebala, nakon gotovo sedam mjeseci, ponovo te vidjeti i zasjati srećom...Zna li netko ? Što ?
Post je objavljen 28.04.2005. u 09:46 sati.