...kao grafika, kao umjetnost, kao pokret ruku, kao pokret uma, kao slaganje priče, kao ljubav...oblikovanje i traženje...nekog puta...dodir na tkaninu, drvo...dodir u zadržavanju vječnosti. Slika, otisak, želim te zadržati u vječnom trajanju...i osjećati....
Gdje su...mirisi koji su nam u vrtlogu života negdje odlutali...događa se...nosnice udahnu nešto što nam je negdje pohranjeno u našem dubokom djetinjstvu...TI...pojaviš se kao lepršava igra iz prošlosti, kao vrhunac sreće u tadašnjoj sadašnjosti, kao bolni vapaj - dođi...sutra...negdje u budućnosti...možda na nekom Toscanskom trgu...
Ljubav ne prestaje...kao ni pjesma...pričamo istu priču...Ljubav i ja...Pjesma i ja.
Mi smo zaogrnuti platnom bez veza...želimo se doticati u čistoći čistoga i bijeloga...i grešnoga , možda, dodaj malo crvenog platna...volim te i danas...ali ...danas, nekako mi je posebno teško i ušla sam u prolaz, preuuuuuuuzak je, mogu li proći, kako se okrenuti, ići ravno ili s boka, sagnuti ili dignuti glavu, kako proći uskim prolazom, ali moći ću jer...vidim, vidim Svjetlo...
Post je objavljen 27.04.2005. u 14:07 sati.