Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

28.03.2006., utorak

koji je izraz veći od "volim te"? kiss


pasi su 8.4. u pauku!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!thumbup


we could just lay around
stare at the ceiling
one to forget about
one for the feeling
room full of photographs
box full of letters
come on, make it last
nothing else matters right now

can you go another round?
i will follow you
down and out
let's go another round

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kao što je nestalo sunca jutros, tako je splasnulo i moje raspoloženje.

sjedim, ali ne osjećam dno pod sobom. slušam, ali ne čujem nikakve zvukove. gledam, ali ništa ne vidim no

želim vidjeti tebe. želim te čuti. želiš li i ti mene?

život će nas sve razočarati. ono za što smo mislili da je od kamena, smrvit će nam se pod nogama. oni za koje smo mislili da su vječni, napustit će nas bez pozdrava. shvatit ćemo da nam je ono što nismo vidjeli, ni čuli bilo prijeko potrebno. shvatit ćemo...

...ali prekasno headbang




- 10:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

zašto ne želiš da budem tvoja deva?:)

danas sam se zaljubila kiss opet. bilo je stvarno. stvari postanu bolje s vremenom. danas sam otpustila ručnu. ali nisam do kraja. no, i ovo je početak. mali koraci. dugo mi je trebalo thumbup

gubim se headbang sve ono što je bilo prvo, sad više nije. iako ću se ja i dalje ponašati kao da jest.

17 mi je godina tek i obožavam svoju mladost party ali prvi put u životu bih željela biti starija. samo iz razloga jer bi tada neke stvari i odluke već bile iza mene dead

ponekad mi se čini kao da sam zaista hrabra. u zadnjih par godina sam učinila toliko stvari kojih sam se psihički bojala. psihički, as in, u svojoj glavi, as in, nešto čega se drugi možda ne bi bojali. ali nisam ništa rekla, kao i uvijek, prešla sam preko svega, kao i uvijek, a kasnije se nosila s posljedicama. nisu uvijek bile pogubne, but still rolleyes ponekad mi se čini da sam najobičnija kukavica.

što li će biti s nama? nemam pojma. vrijeme prolazi, ljudi se mijenjaju. željela bih vjerovati da se ništa neće promijeniti, ali ne mogu. toliko puta sam se uvjerila u prolaznost međuljudskih odnosa. ne mogu, prvenstveno zbog sebe same. ne želim te ostavljati s nekakvim obećanjima koja ne mogu održati ili sa snovima koje neću moći ispuniti. ne želim opterećenja, u smislu da bi me cijela ta nedorečenost mogla povlačiti u krivom smjeru. jer, bit će teško. znam to već sada. počela sam razmišljati o tome. svakim danom sve više. želim biti sretna. mogla bih sada iskoristiti onaj kliše "srce mi govori jedno, a razum nešto drugo", ali neću. homo faber. ako se jednog dana ponovno sretnemo i shvatimo da je to još uvijek tamo, barem ćemo znati na čemu smo, zar ne? ali treba čekati do tada. ne želim nikoga ograničavati očekivanjima. nije da mi nije stalo nono naprotiv. to će biti emocionalno samoubojstvo bang

danas sam se zaljubila. bio je to početak. bilo je to prvi put da nisam razmišljala o tome. i bilo mi je super. imam bujnu maštu. u jednoj sekundi svašta mi proleti glavom. ali ne razmišljati...to je prava stvar yes

napisala sam puno. valjda možete zaključiti kako se osjećam. mislila sam da će mu biti više drago. da će biti sretniji. sretan kao ja. ali nije zvučao tako. kako bih se ja sad trebala osjećati? otišlo mi je dobro raspoloženje wave

- 00:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.03.2006., subota

ljuljamo se, ljuljamo, uljuljavamo, ljljljlj... nut

inspiracija me ostavila. otišla je bez riječi. dala je neki glupi izgovor. nešto poput: ja tebi više nisam potrebna. pih! bang gluposti. prijeko mi je potrebna. sve mi je isparilo iz glave. valjda više nemam onog konstantnog headbang čak i kad se to očekuje wink

ah... kiss

- 20:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.03.2006., četvrtak

stari se hrast zakleo u kišu da ništa slično tome nije vidio

zar ima nešto ljepše od prizora sunca koje se bori za prolazak kroz oblake?

svjetlost koja se polako probija. optička varka. svjetlost.

sve je to lijepo, no sjetim se metil-klorid-pentanona, cikloheksil-butanola, proces senilizacije i svih tih sranja za sutra.

ali onda mi sine. k vragu i sve to. pa ja sam sretna što sam uopće još uvijek ovdje, što živim.

i u mojoj glavi nema više oblaka. sve je jasno samo po sebi. samo sunce.

- 17:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

zar nije sve bilo puno bolje kad smo bili klinci?

- 23:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.03.2006., ponedjeljak

danas je prekrasan dan:)

zadnji dan jeseni
dolazi proljeće
bili smo zajedno i nije nam bilo hladno, štoviše, sunce nam je išlo u oči


six pack je 19.5. u kset-u!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!:))

- 18:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

hodam po rubu. hodam. hodam. gdje je kraj?

nema ničeg ljepšeg od buđenja uz sunce. kroz prozor gledaš samo plavo nebo. ništa više. takvi trenuci se ne ponavljaju. nikad više. ali onda shvatim da sam ponovno upala u onaj začarani krug. najradije bih samo ležala. spavala. sanjala.

vraćali smo se doma. bilo je hladno. hodala sam, kao i uvijek s njim, po rubu. nisam gledala ispred sebe jer nisam željela znati što me čeka na kraju. gledala sam u pod. auti su prolazili. zanimljivo je gledati koliko ih se odmakne od ruba dok me prolaze. ne svi.

skoro sam zaspala.

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

as happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment

deseci lampica se stapaju u jednu svjetlost. danas nam je bilo baš dobro, zar ne? ili sam to možda bila samo ja? što ako nestane struje? ili to radi na nekom drugom principu? zabilježile su nas kamere. posvuda. skriveni dodiri. navala endorfina.

- 22:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

real movie moment. definitivno.

voziš se autom i gledaš kroz prozor. sjediš, a slike prolaze pred tvojim očima. savski most. ulične svjetiljke. tramvajska stanica. osnovna škola. park. želiš sve to zapamtiti. nekako si urezati sve to u sjećanje. svakog prolaznika. svaki auto. svaku zgradu. svaka slika priziva poseban osjećaj. približava se taj dan. ne znaš kako ćeš uspjeti odvojiti se od svega. od svih. ali znaš koliko će ti teško biti kasnije. kako nastaviti? kako prekinuti? kako ostati u sredini? ali otići. sigurno otići. bilo bi glupo ostati.

istopila se glazba. nestali su ljudi. srušile su se zgrade. spustio se prah. sve je postalo nevažno.
ugasilo se sunce.

volim te još više.

- 00:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

02.03.2006. zaspali smo u snijegu. smočit ćemo se?!

dovoljan je samo jedan pokret. jedan pokret da poremeti ravnotežu. na nešto bolje? ili gore? samo jedna gesta. bez riječi. riječi su suvišne. sve je u dodiru. isprepleteni prsti. prsti u kosi. kosa na licu. lice uz lice. opasajmo se. uravnotežimo svoja disanja. baš je super ljubiti se u snijegu. mislim da mi je nešto mokro. mislim? opoji se. i onda to radi. kao na vjetrometini. obasjanoj suncem.

- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2006. mrak. mrak. heeeeeeej... tko je upalio svjetlo?

završilo je na početku. kako će ikada započeti?

here we go again, infatuation touches me just when i thought that it would end:)

i shuffle through my mind to see if i can find the words i left behind. was it just a dream that happened long ago? oh well... never mind

- 23:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.02.2006. crack open and die:)

radijski valovi su emitirali nekakvu pjesmu za dobro jutro. stisnula sam se da bih što manje osjećala svoj mjehur koji me tjerao na vece. van iz toplog kreveta. javila se i budilica. stisnula sam se još jače. neću otvoriti oči. odbijam. ne možeš me natjerati. ne možeš. ali ipak uspijevaš. nije pošteno. gledam kroz prozor u nadi da ću ugledati barem nešto lijepo. ništa. oblaci i kiša. opet. pregledavam što me sve danas čeka. ništa čemu bih se veselila. opet. toliko briga. stresova. sve sam sama kriva. sama se dovodim do ovoga. valjda uživam mučeći se. dolazim doma. mislim da sam ga razočarala. da nije čuo ono što je očekivao. ne želim ga iznevjeriti. kad ni sama ne znam neke stvari. većinu njih zapravo. učim, a ništa ne znam. živim, a većinu vremena nisam sretna. okružena sam drugim ljudima, a ipak sam sama. život nije fer. vječna parola nezadovoljnih masa. hodamo ulicom. svi zajedno. borimo se za isti cilj. ali svi mislimo samo na sebe. pravimo se pametni. samo čekamo priliku kad ćemo se moći iskazati. pokazati da smo bolji od nekog drugog. mrzim dvoličnost. kako cjelina može funkcionirati kad njezin svaki pojedini dio želi biti zasebna cjelina? zar nitko ne shvaća da smo mi tu samo u prolazu? kako ljudi mogu tako nonšalantno tratiti vrijeme? trećinu života provedemo spavajući. trećinu radeći nešto što ne želimo ili nas ne zanima. ostaje nam samo jedna trećina. veći dio toga najčešće potratimo na izležavanje. čudne smo mi, ljudi, biljke. ležali smo u krevetu. svjetlo tevea. plavo. toplo je ispod pokrivača. tko bi rekao da jedan takav trenutak može biti tako dugačak i lijep? hladni zidovi. ali glavno da je toplo ispod pokrivača. ah, što vrijeme leti. zar ne bi bilo savršeno kada bismo imali mogućnost pauziranja trenutačnosti? barem na trenutak...

- 23:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.02.2006. 1001 zašto?

zašto uopće postoje raznorazna natjecanja?
zašto ljudi lažu?
koje smo mi zapravo boje?
zašto nas boli?
zašto se bojimo?
tko nas gleda?
zašto nemamo više vremena?

- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.02.2006.

Everybody's Free To Wear Sunscreen - Mary Schmich

Ladies and gentlemen of the class of '97:

Wear sunscreen.

If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be it.
The long-term benefits of sunscreen have been proved by scientists,
whereas the rest of my advice has no basis more reliable than my
own meandering experience. I will dispense this advice now.

Enjoy the power and beauty of your youth. Oh, never mind. You will
not understand the power and beauty of your youth until they've
faded. But trust me, in 20 years, you'll look back at photos of yourself
and recall in a way you can't grasp now how much possibility lay
before you and how fabulous you really looked. You are not as fat as
you imagine.

Don't worry about the future. Or worry, but know that worrying is as
effective as trying to solve an algebra equation by chewing bubble
gum. The real troubles in your life are apt to be things that never
crossed your worried mind, the kind that blindside you at 4 p.m. on
some idle Tuesday.

Do one thing every day that scares you.

Sing.

Don't be reckless with other people's hearts. Don't put up with people
who are reckless with yours.

Floss.

Don't waste your time on jealousy. Sometimes you're ahead,
sometimes you're behind. The race is long and, in the end, it's only
with yourself.

Remember compliments you receive. Forget the insults. If you
succeed in doing this, tell me how.

Keep your old love letters. Throw away your old bank statements.

Stretch.

Don't feel guilty if you don't know what you want to do with your life.
The most interesting people I know didn't know at 22 what they
wanted to do with their lives. Some of the most interesting
40-year-olds I know still don't.

Get plenty of calcium. Be kind to your knees. You'll miss them when
they're gone.

Maybe you'll marry, maybe you won't. Maybe you'll have children,
maybe you won't. Maybe you'll divorce at 40, maybe you'll dance the
funky chicken on your 75th wedding anniversary. Whatever you do,
don't congratulate yourself too much, or berate yourself either. Your
choices are half chance. So are everybody else's.

Enjoy your body. Use it every way you can. Don't be afraid of it or of
what other people think of it. It's the greatest instrument you'll ever
own.

Dance, even if you have nowhere to do it but your living room.

Read the directions, even if you don't follow them.

Do not read beauty magazines. They will only make you feel ugly.

Get to know your parents. You never know when they'll be gone for
good. Be nice to your siblings. They're your best link to your past and
the people most likely to stick with you in the future.

Understand that friends come and go, but with a precious few you
should hold on. Work hard to bridge the gaps in geography and
lifestyle, because the older you get, the more you need the people
who knew you when you were young.

Live in New York City once, but leave before it makes you hard. Live in
Northern California once, but leave before it makes you soft. Travel.

Accept certain inalienable truths: Prices will rise. Politicians will
philander. You, too, will get old. And when you do, you'll fantasize that
when you were young, prices were reasonable, politicians were noble
and children respected their elders.

Respect your elders.

Don't expect anyone else to support you. Maybe you have a trust
fund. Maybe you'll have a wealthy spouse. But you never know when
either one might run out.

Don't mess too much with your hair or by the time you're 40 it will look
85.

Be careful whose advice you buy, but be patient with those who
supply it. Advice is a form of nostalgia. Dispensing it is a way of
fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the ugly
parts and recycling it for more than it's worth.

But trust me on the sunscreen.

- 23:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

sjesti i odvesti se u nepoznato. zauvijek. na biciklu.

zar to ne bi bilo lijepo? samo ja i ti. u mjestu bez vremena. gdje je uvijek sunčano i toplo. gdje je ne pada kiša. gdje se svi samo smiju. gdje ne postoji nezadovoljstvo. gdje...

budi sretan s onime što imaš. shvatit ćeš tek kada bude prekasno. kad ostariš. kad te svi zaborave. kad nestaneš. kad...

tamo gdje je mračno. ali nije mrak. baš tamo. osjetila sam to. taj trenutak...letjeti. tada...

probudila sam se. sunce, ali sada oblaci. oblaci plove kroz moj život. taj osjećaj...izgubiti se. sad...

poznajemo li sami sebe dovoljno dobro? trebali bismo. tako da uvijek budemo u prednosti. slušam tu pjesmu i ona me podsjeća na njega. kako sam mogla tako pogriješiti? svi su mi to pokušavali reći, ali ja nisam slušala. znam da je sad iza mene, ali bio je to ogroman gubitak vremena.

odmaknuti se. izaći iz svog tijela. promatrati. procijeniti. odlučiti.

opet pada kiša

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

sunce. ona želi sunce.

proljetno poslijepodne. park pun djece. smijeh. galama. igra. topli povjetarac. ljudi na ulicama. hodaš ulicom. bezbrižno. i ti se želiš igrati. ostvaruješ tu želju. svježe pokošena trava. ljuljačke. klackalice. smijeh. lopte. prijatelji. dječje zaljubljenosti. sunce zalazi. nebo raznih boja. trčimo za loptom. život je lijep.

a onda... odrasteš.

- 19:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak

dok se topio snijeg na klupici, ljudi su prolazili,

a mi smo tjelesno razgovarali. da, bilo mi je hladno, ali nisam mu to htjela reći. to je tako nevažno u tim trenucima. smijali smo se. jako. kaže da sam ga oraspoložila. bilo je uzajamno. zašto svi ne bi mogli biti ovako sretni? koga bi to išta koštalo? ne, nemam inspiracije jer sam presretna. uzbuđena. ne znam. pod naponom. onim dobrim. možda je to sve ipak samo FATUM, zar ne? :) ne, nije. čovjek je homo faber. ili nije? to ništa nema smisla. postojimo samo mi i naši doživljaji. to još možda ima smisla. ili nema? previše pitanja, premalo vremena. lomača. na kojoj temperaturi želiš gorjeti? u što bismo trebali gledati hodajući ulicom? u druge prolaznike? u pod? u nebo? kroz sve?


- 22:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.