zar ima nešto ljepše od prizora sunca koje se bori za prolazak kroz oblake?
svjetlost koja se polako probija. optička varka. svjetlost.
sve je to lijepo, no sjetim se metil-klorid-pentanona, cikloheksil-butanola, proces senilizacije i svih tih sranja za sutra.
ali onda mi sine. k vragu i sve to. pa ja sam sretna što sam uopće još uvijek ovdje, što živim.
i u mojoj glavi nema više oblaka. sve je jasno samo po sebi. samo sunce.
Post je objavljen 23.03.2006. u 17:53 sati.