nema ničeg ljepšeg od buđenja uz sunce. kroz prozor gledaš samo plavo nebo. ništa više. takvi trenuci se ne ponavljaju. nikad više. ali onda shvatim da sam ponovno upala u onaj začarani krug. najradije bih samo ležala. spavala. sanjala.
vraćali smo se doma. bilo je hladno. hodala sam, kao i uvijek s njim, po rubu. nisam gledala ispred sebe jer nisam željela znati što me čeka na kraju. gledala sam u pod. auti su prolazili. zanimljivo je gledati koliko ih se odmakne od ruba dok me prolaze. ne svi.
skoro sam zaspala.
Post je objavljen 20.03.2006. u 11:25 sati.