Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

28.08.2005., nedjelja

zadnji dan, malo kasnije

malo kasnim, znam, ali zadnjih tjedan dana nisam bas nista radila. a sad je vrijeme da se vratim svemu. zadnji dan sam provela s b. obavili smo zadnji shopping, jos malo slikali campus i spremali se. imali smo toliko prtljage...dijelili smo taxi do aerodroma, sto je bio bonus. nakon sat vremena sam se napokon checkirala i nasli smo se na stanici za podzemnu. bili smo malo u gradu. zapravo, samo smo isli na rucak. u vijetnamski restoran. bilo je dobro. jako dobro. hrana naravno. ali i druzenje s njim:) nedostaje mi. i tad je dosao i trenutak rastanka. otisla sam s njim na njegov terminal i on je odmah morao ici:( i zagrli me...aaaah.

a ja sam imala jos par sati do svog leta. hung out @ the airport. fun. jeah. u avionu bas i nisam spavala. spavala sam noc prije pa nisam bila jako umorna. ali nije se cinilo tako dugo. zapravo i nije bilo. nekih 7 sati. a onda jos 2 sata iz munchena. dodem ja tako u zagreb, a tu kisa. super. to je prvi put otkako ja idem u ameriku da je padala kisa kad sam dosla doma. nevazno, ali vrijeme je fakat bilo koma. i od tada ne radim nista. cijelo vrijeme sam umorna. pospana, iako spavam po 10 sati svaku noc. par puta sam bila vani s curama. a. je sad u garesnici, a ja i n. veceras najvjerojatnije idemo u kino.

i vidjela sam ga opet. nakon dva mjeseca. i nista se nije promijenilo. sto se mojih osjecaja tice. on se osisao. nekako vojnicki. zanimljivo, rekao je da se vise nece sisati. ali tko bi ga znao. ali jos uvijek mi je tako prokleto zgodan. a znam da je kreten. i svi mi to govore, ali ja nikako da se opametim. i need a distraction. soon

- 14:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.08.2005., subota

officially zadnji post iz amerike

trenutacno sam u podrumu, gledam spotove i pisem ovo. obavila sam sve sto sam trebala i skoro sam spremila kofer. kupila sam jos jednu torbu jer mi je, kad sam dolazila, kofer bio na granici. ne zelim riskirati. danas su skoro svi otisli. od nase male grupice (ako to tako mozemo nazvati) smo ostali samo ja i b. i paragvajac, ali on leti rano ujutro.

...dave grohl so hot:) ....

danas nisam radila nista posebno. bila na posti. ah, bilo je nesto zanimljivo. afganistanac je otisao danas popodne. bio je prilicno opusten sto se tice organizacije vremena. tri sata prije leta on se jos nije bio spakirao. dodemo mi tako do dorma, a on shvati da je zaboravio kljuceve i sad ne moze u sobu. nazove on tako policiju i oni mu otvore. onda se trebalo spremiti u rekordnom vremenu. zatim je shvatio da mu sve ne stane u kofer. a htio je jos ponijeti i ventilator. veliki ventilator. na kraju mu je b. dao svoju torbu, a ovaj mu je platio za nju. rastavio je ventilator i strpao ga unutra. za to vrijeme ga je vani cekao taxi. taman kad smo izasli, taksist je odjurio. ali, nasrecu, bili smo dosta blizu taxi stajalista. ah, bila je to avantura. kako smo se smijali dok se pakirao. ja i b. cemo sutra jos malo hodati okolo i slikati, a onda na aerodrom. njemu avion leti sat vremena prije moga. malo smo pricali. on je isto dobio B- kao zavrsnu ocjenu. uglavnom, nije zadovoljan, iako je slusao jedan od najtezih predmeta (biologija). kaze da nije u potpunosti iskoristio ovaj program. tako je dobar...background mu je smdran. losa skola, razvedeni roditelji... ali on je tako...ne znam. bas mi se svida njegova osobnost. nedostajat ce mi. njegova neocekivana pitanja, njegov smijeh, njegov govor. jesam vam spomenula da na zidu ima citate? nase citate. pise ih na zute post-ite. i jedan moj je tamo. poslat ce mi svoje slike pa cete svasta vidjeti;) sutra mozda odemo do grada nakon sto checkiramo prtljagu. on veceras spava, nespavanje mu tesko pada. ja cuvam spavanje za avion. inace, cu cijeli put biti u komi. u zadnja dva dana sam spavala cak(!) neka cetiri sata. ah, nesto mi je poduzi ovaj post. drago mi je, ali mi je i zao sto odlazim. bas kad sam se spijateljila s nekim, moramo ici. ali tako je to inace u zivotu. ok, sad cu visiti na netu, a onda cu ipak malo odspavati. vidimo se jako brzo!:)

- 04:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.08.2005., petak

naravno da dolazim u sibenik. ne brini, starci nisu problem. samo da sve cetiri budemo tamo. btw, sta je s I.? ona se vratila u zg, rite? nego, samo da ste vi tamo, a ja cu doci brzo. recite a. da ne bude specidrek :) i da dovuce to lijepo dupe do sibenika...hvala vam sto ste se javile.

- 02:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.08.2005., četvrtak

brojim dane, brojim sate

dobila sam ocjenu. vec! B- ,savrseno. jucer sam bila na hopkinsu. naravno, let natrag je bio odgoden sat vremena. zasto ne bi bio? pa ja sam bila na tom letu, naravno da ce kasniti...stjupid avionske guzve. uglavnom, campus je predivan. sve zvuci super. trener me zeli u ekipi. jeeej. was v.hepi:)

vratila sam se oko jedanaest navecer. noc prije, naravno, nisam spavala, ali se zato ne sjecam leta do tamo. sinoc opet nisam spavala. gledali smo dumb&dumber, zezali se, slikali. skoro svi odlaze sutra. ostajemo samo ja i B. danas cemo skoknuti do grada. mislim da veceras opet necemo spavati. barem cu moci spavati u avionu na putu doma...doma. pa gdje je to? :) uzbudena sam zbog povratka.

prema onome sto mi I. pise, bilo je to jedno ludo ljeto;) ali jos nije gotovo. morate i mene zabaviti kad se vratim. puse

- 20:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.08.2005., utorak

gotovo je!!

ne mogu vjerovati sto sve propustam. pasi, covjece! aaaaaaa....ali barem je ovdje sve gotovo. nema vise ucenje, zadace, testova. super!

ali jos cetiri dana i doma sam. dakle, u nedjelju, 22.8., zagreb! jedva cekam. nedostaju mi stvari za koje nikad nisam mislila da ce mi nedostajati. a kad se vratim, trebamo nadoknaditi svo propusteno vrijeme. ali moram se poceti pakirati. neeeee....valjda cu uspjeti sve strpati u kofer. svi mi uzasno falite!! puse

- 23:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.08.2005., nedjelja

nakon nekog vremena...

evo mene opet. ovih par dana sam bila jako zauzeta. malo u kupovini, puno u ucenju i tako. jos dva dana do zavrsnog testa. a onda, nakon 12 sati u utorak, sam slobodna. u srijedu idem u baltimore, ali se vracam isti dan. a onda imam dva dana slobodno prije nego odem doma. jeeej:) svedanin ide doma vec u utorak, ali ostali susjedi mi ostaju. jedva cekam da napisem taj test. svi ce se puno bolje osjecati nakon tog utorka. zadnji dan predavanja smo gledali crtic iz '59; donald in mathmagic land. crtic o matematici. nije bio los. u nedjelju sam doma pa se cujemo. a onda cemo planirati sto dalje. u svakom slucaju, moramo uskoro sve zajedno u cile, zar ne?:) proslo je previse vremena...pusa

- 19:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.08.2005., četvrtak

nova zabava:)

i napokon mi se javila i A., jej!!!!! jos jedan dan. jos mrvicu vise od tjedan dana pa idem doma. trenutacno perem ves, iako je prosla ponoc. i gledam spotove na netu. savrseno. vidjela sam evil od interpola. definitivno najcudniji video ever. veceras sam s kinezom i B. bila u teretani, a poslije smo jeli pizzu i gledali supersize me:) zanimljiv film. ok. povlacim ono o spotu. ima i cudnijih...hmmmm. s.o.a.d., aerials. freaky.

jos jedno pravo predavanje i onda ucenje za zavrsni test. danas sam dobila paket od doma. klik, 24sata, oni moji DVD-ovi i puno prospekata o hrvatskoj (!), te mi je D. sprzio dva CD-a. nazalost, jedan od njih ne radi, a na drugom je metallica. i poslao mi je sve one gluposti koje su on i komunjara snimali. taj CD je savrsen. luda zabava garantirana. a kad sam cula unforgiven, prosli su me trnci. why? tko bi me znao:) puse

- 07:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.08.2005., ponedjeljak

to be or not to be...

veceras sam sa svedaninom i paragvajcem gledala hamleta. kazaliste na otvorenom. ako zanemarimo cinjenicu da smo dosli sat vremena prekasno, bilo je super. mislili smo da pocinje u 8, ali ocito nije. i morali smo sjediti na tvrdoj travi, ali bilo je ok. predstava je stavljena u malo modernije vrijeme i uocila sam par promjena. npr., u svom vlastitom napadu ludila, ofelija vadi mini klavir i pocinje pjevati/zavijati. jako smijesno. i sjetila sam se svih onih nasih interpretacija na engleskom...ah, to su bila vremena:)

kada se vozite podzemnom, vecinu vremena cete cuti veoma zanimljive poruke na razglasu. uglavnom vas mole da prijavite ikakve sumnjive radnje ili ostavljene torbe i slicno. njihovo geslo:"if you see something, say something". ne znam zasto, ali meni je to nekako...totalno americki. ta parola. enivejs, izademo mi iz podzemne (u bostonu od milja nazvanu T) kad ono hrpa punkera se gada kruhom. wtf?! ja i paragvajac se pogledamo i bez imalo razmisljanja oboje zaustimo:"ameri".

danas sam za ruckom pricala s Nj. bilo je bas lijepo pricati o hrvatskoj, na hrvatskom. on je u osnovnu isao u krsnjavog. i ucio je latinski i starogrcki od petog razreda, subotom. ali kaze da se sad barem moze razmahivati brojem jezika koje zna:) jesam vam rekla da ce david dobiti gitaru? vec duze vrijeme govori kako bi zelio nauciti svirati i sad ce mu se to obistiniti.

btw, D., onaj tvoj zadnji komentar je savrsen. nisam se mogla prestati smijati nakon sto sam ga procitala. thanx;)

- 04:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.08.2005., nedjelja

i'm so happy coz today...my friend got some:)

omg. omg. omg. omg. N., onaj tvoj mail mi je podigao raspolozenje na stotu potenciju. i, sta je bilo poslije? ili je ovo prilicno novo? jesi ga vidjela nakon te noci? super;) mala opaska. ako mi ti mozes napisati mail, sta rade one druge dvije?? mislim, stvarno, nismo se vidjeli vec sest tjedana, a culi barem cetiri. ne dobivam nikakve novosti. trunem ovdje. sami ameri. sami decki. zauzeti ili nezainteresirani. damn! treba mi nesto... kako napreduje I.-nin plan? sta je s P.? mislim da bi mogla nesto nauciti od tebe:) wow, jos uvijek ne mogu vjerovati. iako me to ne cudi. mislim, ti si jedna super plavusa;)

nivejs, cijelo vrijeme mislim o tome kako ce uskoro poceti skola. vec. uopce nemam osjecaj kao da sam ikad izasla iz skole. barem necemo nista raditi prvih par tjedana, zbog maturalca. danas sam isla gledati star wars 3. napokon. nije los. malo smo bili u stisci s vremenom pa smo morali trcati. po suncu. uz autocestu. v.fun. ali isplatilo se. daj mi recite sta hocete da vam donesem...nemam ideja. osim onoga sto su P. i I. htjele. ja se vracam za dva tjedna. kad ste vi u zagrebu? poludit cu zbog ove glupe matematike. a jedan tip s predavanja voli govoriti kako su odredeni zadaci ili grafovi seksi. uzas! treba mi malo vise normalnog estrogena u drustvu. stvarno sam cijelo vrijeme s deckima. a teme su...svakakve. ludosti...sutra mozda odem sa svedaninom gledati hamleta. besplatno je. htjeli smo ici danas, ali smo se prekasno sjetili. B., drugi tip iz kalifornije, je tako sladak. sanjala sam ga sinoc. stvarno steta sto je zauzet. moram ih sve slikati. moram opcenito slikati nesto. jeste vidjele kakve mi je komentare moj braco ostavio?:) moram ga razocarati, ali opet spominjem fakica (ovo je zanimljiv deminutiv). zapravo jedva cekam da ga opet vidim. zapravo bih htjela opet biti s njim. da se malo promijeni. ali znamo da se to nece dogoditi. zasto opet razmisljam o ovome?! jer sam glupa, eto zasto. zar nisam nista naucila. ne. aaaah...barem se vi zabavljate. pusa svima

- 02:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.08.2005., petak

jos samo malo...

jos samo malo do sljedeceg testa. jos samo malo do mog povratka. jos samo malo i jest cu pravu hranu, tusirati se u normalnoj kadi, spavati na svom (prizemnom) krevetu...toliko mi toga nedostaje. cak i voznja tramvajem. neki dan sam cula wonderwall...nevjerojatno kako mi je ta pjesma potakla sjecanja. u tom trenutku sam se osjecala tako...ne znam. lijepo. steta sto nemam tu pjesmu sa sobom. jedva cekam ovaj vikend. da se malo odmorim i zaboravim na testove jer mi je zadnji test (tek) za malo vise od dva tjedna. uskoro cu dobiti paket od doma i pismo. zelim iznenadenje!:) D. jos nije uspio pogledati moj blog. ccc. bas me zanima sto ce reci kad napokon se ovo procita. sigurno mu se nece dati citati bas sve;) ali trebao bi!da, zaboravila sam te pitati. jesi vidio fakfejsa u lokalu?

vec je poceo osmi mjesec. imam osjecaj kao da smo tek jucer izasli iz skole. a uskoro sve iz pocetka...gdje je nestalo moje ljeto? dani su samo proletjeli. steta. ali sljedece ljeto sam potpuno slobodna i onda vi odlucujete sto radimo. moze? valjda necete biti previse zauzete s prijemnima i ti stvarima. ma, znam ja da cete vi to srediti iz prve!:) ok, sad se stvarno trebam baciti na ucenje. pusa

- 03:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.08.2005., srijeda

stef fright....uuuuuuuhhhh

ona noc me potpuno izbacila iz takta. sam mi je bio-ritam potpuno poremecen. a u petak test. samo da se toga rjesim. ovaj vikend idemo gledati star wars. jeaj. dolazim s vecere. zanimljivi razgovori o marketingu i kapitalizmu. B. ima stvarno lijepe oci. to nije normalno. a cak nisu ni plave:) znam, nisam normalna. sto se svedanina tice, sada sam vec prilicno sigurna da na tom polju nece biti nicega. sve cimerice su si nasle nekoga. da, ja sam crna ovca u sobi...oh, well. nego, jucer sam vidjela jednog tipa koji izgleda kao fakfejs. ne mogu vjerovati da sam mu zapravo napisala ime. nisam to ni skuzila. enivejs, iako tip ima smedu kosu, isto je kovrcava i kratka. faca mu je potpuno ista, samo sto ovaj tip nosi naocale. i ima crne starke. ali nema plave oci. ja mislim. nisam mogla vjerovati koliko me podsjetio na njega. to mi uopce nije trebalo. samo je pogorsalo moje, vec prilicno lose, stanje.

zaboravila sam vam spomenuti. ima jedna smijesna stvar vezana za moja predavanja. nas profesor nam, svaki put kad se potpuno prepustimo apatiji, da jednu vjezbu - tree exercise. nesto tipa istezanje. cucnes i primis se za nozne prste. zatim se polako istezes i dizes ruke u zrak. negdje oko te tocke mi se kao istegnemo i spustimo ruke, iako to nije kraj. on nastavlja. pocne mahati rukama, "u ritmu vjetra" i kaze "oh, isn't it good to be a tree? trees do calculus..." i tamo mase rukama. prilicno zanimljivo, zar ne? ali svaki put me to jako razveseli:)

P.S. A., sjecas se da smo ono jednom (prije neka 3 mjeseca) pokusavale odgonetnuti iz koje pjesme je jedan od onih citata na mom zidu ("ur faith lies...")? e pa, cd je warning, a pjesma je 7. nadam se da ce ti to pomoci kod onog vjecnog pitanja: "sto je pjesnik time zelio reci?";)

- 01:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.