Indijanka vegetarijanka
26.07.2013., petak
Meso u mesu
|
U čemu je kvaka? Čemu tolika strka? Žena u Arizoni kupovala je meso, pileća prsa i onda u jednoj plitici s prsima vidjela i pileću nogicu. Šokirala se i kontaktirala trgovinu te tražila da se to makne, a kad oni nakon nekog vremena nisu, fotografirala je proizvod te stavila fotku na Twitter i Facebbok i obavijestila medije. Uz fotografiju je napisala: 'Izgleda li vama ovo kao pileća prsa? Ja povraćam!' Pitam se što bi dama rekla da vidi klaonicu i farme na kojima drže te piliće.  Oznake: meso, piletina, nogica |
25.07.2013., četvrtak
Sumnjivi ražnjići
Jedan je muškarac u Pekingu hitno primljen u bolnicu jer su mu se, nakon što je pojeo ražnjiće, pojavile masnice po cijelom tijelu. Na kraju je ustanovljeno da u sebi ima otrova za štakore i zbog toga je došlo do ovake velike alergijske reakcije, točnije ražnjići nisu bili od svinjskog mesa, kako je mislio, već od mesa neke druge životinje. Ne zna se točno koje jer osim štakora, otrov je mogla pojesti i bilo koja druga životinja (mačka, pas, itd) prije nego je umrla i iskorištena za ražnjiće. Meso je kupio na uličnom štandu.  |
24.07.2013., srijeda
Grill povrće
|
Možda to nekome nije ništa novo, ali meni je. U Intersparu sam nabasala na pliticu s povrćem pripremljenim za grill, a to do sada još nisam vidjela. Dakle, samo povrće bez mesa (obično se nađe koja paprika ili luk i gljive iz komade mesa nabijene na ražnjiće). Ovo su bili 100 posto ražnjići od povrća i to tikvice, crveni luk, paprike, gljive… I tako po tri ražnjića u jednoj plitici. Cijena nije baš neka sitnica (jer količinski to nije baš puno, mislim da sama to sve mogu pojesti), dakle oko deset kuna, ali dobro je znati i da se ovakvo nešto pojavilo. |
23.07.2013., utorak
Meso koze – novi trend u mesnoj prehrani
|
S jedne strane sve više ljudi ostavlja meso, a s druge, oni koji ga jedu, skloni su mijenjati vrstu mesa i nikada im nije dosta novih okusa. Tako istraživanja pokazuju da kozje meso velikom brzinom kreće prema najpopularnijem mesu na svijetu. Kažu da je potražnja porasla vrtoglavo te da kozje meso iznosi 70 posto ukupno pojedenog crvenog mesa na svijetu. Ovo se nama može učiniti čudnim, ali treba znati da kod mnogih religija uvjetuje prehranu pa je tako kozje meso i halal i kosher (ako se zakolje na 'pravilan' način, što je apsurdno i nijedno klanje ne bi trebalo biti pravilno jer je samo po sebi nepravilan čin, ali tako to ide kod ljudi). Također, globalno je i porasla potražnja za kozjim sirom, a znamo da sve vuče jedno za drugim, odnosno mliječna industrija onu mesnu. Oznake: meso, koza, halal, kosher |
22.07.2013., ponedjeljak
|
Manje mesa i voda iz pipe – njemački vodič za štednju U Njemačkoj je iz tiska izišla brošura koja ljudima nudi savjete kako biti štedljiviji, kako štedjeti. Brošura je napravljena od ilustracija, u formi stripa i savjetuje kako se mogu uštedjeti novci. Neki od savjeta su – jedite manje mesa, pijte vodu iz slavine ili prodajte stari namještaj. Kada se radi o mesu, obitelj u stripu raspravlja o otome kako će donijeti odluku da neće tjedan dana jesti meso jer će tako uštedjeti. Od ostalih savjeta tu su i: Ne idite u kupovinu gladni jer ćete tako kupovati više nego što trebate Ne ostavljajte uređaje na stand by Kupujte deterdžente koji su nepoznatih marki jer su brandovi preskupi Tuširajte se umjesto da se kupate Smanjite količinu vode u kotliću  Oznake: meso, štednja, Njemačka |
20.07.2013., subota
U čemu je razlika?
18.07.2013., četvrtak
Komunikacija sa životinjama
|
Iako smatram da i danas već komuniciramo sa životinjama, neki više, neki manje, svidio mi se sljedeći citat: 'Doći će vrijeme kada će ljudi komunicirati s određenim životinjama. Nisam siguran da smo spremni čuti ono što nam imaju reći.' A. D. Williams  Oznake: Životinje, komunikacija |
16.07.2013., utorak
Nura Bazdulj – Hubijar: Smrt je došla prekasno
|
Volim svašta čitati, različite žanrove. Ali volim kad nešto pozitivno vidim u tom djelu, nešto lijepo i umjereno crveno, možda narančasto ili žuto. Ni ljubičasto nije loše. Ne volim sivo jer često je život siv. Ne volim ni previše crveno i optimistično jer onda nije nimalo izgledno. Ali kad vidim da je baš sve crno, to me baca u komu. Crno u književnom djelu. I još tako šokantan kraj, crni kraj. Upravo je takav ovaj roman. Prati ženu koja saznaje da joj je majka umrla, majka koju već trideset godina smatra mrtvom. Zapravo je živjela u umobolnici, pomračena uma, nesvjesna ičega oko sebe i otac je sve to zataškao. Kćer predao rodbini na čuvanje. Kod rodbine isto neveselo, čisti blues, čak i samoubojstvo. Kasnije nalazi muža, ima kćer. Možda može biti bolje. Ali ne zna čija je kćer, muževa ili iz neke afere prije nego je njega upoznala. A da bi stvar bila još gora, na kraju je muškarac s kojim je imala tu aferu – njezin brat. Incest. Oni to nisu znali u trenutku afere, saznaju tek kasnije. Pa da si spucam metak u glavu. I to nije sve. Muž je napušta. Optužuje je za tu aferu, optužuje ju da je pokušala ubiti prijatelja koji je saznao za tu aferu… čisto ludilo od priče, u pravom smislu te riječi. Inače, Nura Bazdulj - Hubijar je rođena 1951. godine, živi u BIH i radi kao liječnica, napisala je dvadeset naslova, mnogi su prevedeni i na druge jezike. U knjižnici ima još podosta njezinih romana, ali uopće ne znam da l da još koji pročitam ili ne. CITATI: 'Jednom mi je tetkova mama govorila da nije dobro ni lijepo glasno se smijati. – Dijete moje, srce ti je jedna velika soba podijeljena pregradom u dva dijela. U jednoj polovini je radost, u drugoj žalost. Ako si radosna pa se glasno smiješ, probudiš žalost…' 'Godine prolaze, vjekovi prolaze, no lomače i geta još gore, logori još postoje, ljudi i dalje ubijaju ljude. Gomila i dalje trguje, banči i voli se, ne mareći za lomače. Takva je, valjda, ljudska priroda. Razlika je jedino što danas TV satelitom prenosi sliku širom svijeta, no i sad su to samo tuđe smrti. I danas je probitačnije jasvno se odreći istine šapućući si u bradu što je kome drago.' Oznake: Smrt je došla prekasno, Nura Bazdulj Hubijar |
15.07.2013., ponedjeljak
Naše misli
|
'Vaše misli mogle bi vas postaviti na put kojeg ne želite pratiti. Postoji izreka: 'Krećete se prema onom i postajete slični onome o čemu mislite.' Ako razmišljamo o lošim stvarima, krećemo se u tom smjeru. Ako stalno mislimo na strah u određenim područjima našeg života, vjerojatno ćemo i iskusiti taj strah. Jednostavno postajemo ono o čemu mnogo mislimo. Ako mislimo o dobrim i svetim stvarima, takve će se stvari pojaviti i proći našim životom. Naše su misli veoma jake. One određuju naš smjer, naše živote.' Archie Fire Lame Deer, iz plemena Lakota |
12.07.2013., petak
Kao biftek
|
Čitam jednu knjigu i naiđem na sljedeći citat: 'Igor je ležao, dočekao me u obruč golemih jakih ruku kao nešto, ne nekog, što njemu oduvijek pripada, i uzeo kao da uzima biftek. Da, uzeo me je baš kao komad mesa. Brzo, u slast što bi se reklo, a ja sam se željela brzo otcijepiti, očistiti, osloboditi i razdvojiti ono što se načas spojilo, našu kožu, udisaje, izdisaje, mirise.' Ovo je zapravo klišej koji se često nalazi u literaturi. Opis kako se čovjek prema čovjeku može svirepo ponijeti, svirepo i s fizičke i s psihološke strane – uzeti čovjeka kao komad mesa, kao biftek. No, pitanje je – zašto baš kao komad mesa, zašto baš kao biftek? Zašto ne kao komad krumpira, glavicu kupusa ili pola kilograma brokule? Priznajem, zvučalo bi smiješno, ali ne zvuči li i ovo 'kao meso' barem malo okrutno? Označava činjenicu da čovjek uzima meso bez neke grižnje savjesti, a opet bi ga ta ista savjest trebala barem malo pomučiti, jednako kao i kad je ohol i grub prema drugom čovjeku. Osim toga, meso se usmrdi, jako se usmrdi ako ga ostavimo da dugo stoji, ako nije u hladnjaku (pa čak i ondje!) ili u zamrzivaču. I čovjek se tako usmrdi kada ne drži osobnu higijenu, kada pusti tjelesne sokove iz sebe, tako da s te strane ova usporeba možda i stoji. Meso tako postaje i simbol nečeg prljavog, obrok koji je prljav, a hrana to ne bi trebala biti. Također, ono je i simbol slasti, jednako kao i seks. Ipak, što je slast za jednoga, za drugoga uopće ne mora biti, trenutak u kojem upravo započinje ova usporedba 'uzeo me kao komad mesa' ili 'ponio se prema meni kao prema komadu mesa'. I tako u krug… Oznake: meso, biftek, simbol, seks |
11.07.2013., četvrtak
Hej, mama i tata, što je u tom hamburgeru?
|
Kampanja poznatog kuhara i TV lica, Jamieja Olivera dovela je do toga da je najpoznatiji lanac fast food prehrane, McDonald's, objavio kako će promijeniti formulu za pravljenje svojih hamburgera. Oliver je naime saznao da se govedina od koje se prave hamburgeri drži u amonij hidroksidu,a također se ova emikalija dodaje u hamburgere kad su gotovi za pečenje. Kuhar tvrdi da je ovo veoma štetno za zdravlje. Također, otkrio je i kako se popularni nuggetsi prave – nakon što se uzmu 'dobri' dijelovi mesa, ostaci kao što su kožice, salo i unutarnji organi koriste se za njihovo pravljenje. U svojoj kampanji čak je djeci pokazivao kako se prave nuggetsi. Na kraju je McDonalds objavio kako će promijeniti način spravljanja svojih hamburgera, ali ne i nuggetsa. Inače, amonij hidroksid koristi se kao antimikrobno sredstvo pri preradi mesa budući je ono sklono kvarenju. Neki fast food lanci su objavili kako ga više ne koriste, a primjerice američka Agencija za hranu nije zabranila ovaj sastojak u preradi mesa. Štoviše, ovaj je sastojak već sastavni dio mesa jer je dio proizvodnog procesa, što znači da je svekoliko prisutna u ovoj namirnici. Oznake: meso, hamburgeri, McDonalds, amonij hidroksid |
10.07.2013., srijeda
Zabranjena reklama
U Velikoj Britaniji zabranjena je reklama koja izjednačava pušenje s jedenjem mesa. Reklama se pojavila na jumbo plakatima, ali su je vlasti kasnije zabranile. Reklamu je platila PETA, a kao dokaz za ono što piše na njoj (Ne biste dopustili svome djetetu da puši. Poput pušenja i meso povećava rizik od bolesti srca i tumora) kao dokaz naveli su niz studija koje povezuju konzumaciju mesa s mnogim zdravstvenim rizicima. Vlasti, pak svemu tome ne vjeruju te kažu kako se radi samo o sumnjama i reklamu su zabranili do daljnjega.  Oznake: reklama, meso, pušenje, Velika britanija |
09.07.2013., utorak
Daniel Glattauer: Svih sedam valova
|
Ljubavni roman austrijskog pisca i novinara. Zasniva se na dopisivanju dvoje zaljubljenih putem e-mailova. On je Leo, ona Emmi i dopisuju se dvije i pol godine. Ona ima muža i dvoje djece, on je u vezi s Pamelom. Međutim, njezin muž saznaje za ovo dopisivanje i traži od Lea da se prestane dopisivati s njom. On to i čini na devet mjeseci, ali opet se nekako zbližavaju i počnu dopisivati te Emmi doznaje što je njezin muž napravio. Na kraju, dakako happy end, za Emmi i Lea. Der Spiegel je o romanu napisao: 'Najčarobniji i najpametniji ljubavni dijalog današnjice' i mogla bih se složiti s tim, doista ima nečeg čarobnog u svemu tome, mada bi biloo još čarobnije bez tog happy enda, odnosno da se samo nastave dopisivati. Postoji i drugi roman, zapravo prvi od istog autora pod nazivom 'Protiv sjevernog vjetra', a ovaj je nastavak tog prvog kojeg bih također voljela pročitati. Oznake: Daniel Glattauer, Svih sedam valova |
08.07.2013., ponedjeljak
Štenci u kontejneru
|
Ono, kad ti je dosta života. Kad se pitaš: 'Kako je moguće da to ljudi rade?' A rade, zapravo rade svaki dan. Pitam ga za psa. Kujicu. Samojed. Skupo plaćena. Bože sačuvaj da bi se udomila lutalica. Mora biti čisti pas. Čisto leglo. Tjera se. Po drugi put. Sad su pronašli pravog mužjaka. Za nove prave pse. Za nove čiste pse. Jedino se takvi računaju. Prošli put je uletio neki sa strane. Ona bijela kao snijeg, osam štenaca svi crni kao noć. Osam. Čak osam. Dva su ostavili, a šest… …tih šest su se riješili. Strpali u vrećicu. Priča mi: 'Ma, znaš kako su cviljeli. Ali morao sam ih baciti.' Pitam: 'Gdje?' Kaže mi: 'U kontejner.' I ponavlja: 'Znaš kako su cviljeli.' Zamanta mi se, diže mi se želudac. Vrisak juri prema grlu. Smušeno spominjem sterilizaciju, ali ne, kaže, ne može on to. A može bacati štence u kontejner? Ma, zbogom, nesrećo! Oznake: štenci, KONTEJNER, surovost |
05.07.2013., petak
Istina
|
'Ne treba nam mnogo riječi da bismo govorili istinu. Istina nas oslobađa. Kada govorimo istinu, ne trebamo se braniti. Istina ne treba obranu. Kada govorimo istinu, ne trebamo nikoga napadati jer istina ne napada, ona ne može biti napadnuta. Lako je manipulariati i varati druge, ali moja mi glava kaže da ja ne mogu proći radeći takve stvari samo zato jer ih rade svi drugi.' Poglavica Joseph, pleme Nez Perce. |
04.07.2013., četvrtak
Mozak
Često oni koji se zalažu za životinje čuju nešto kao: 'Ali, toliko ljudi pati, što se ne brinete za gladnu djecu?' Ipak, znanost je dokazala da ljudima kojima je stalo, stalo je do svih, i do drugih ljudi i do životinja i tako redom. Naime, skeniranjem mozga ljudi svejeda, vegetarijanaca i vegana pokazalo se kako reagiraju na fotografije ljudske i životinjske patnje. Točnije, pokazalo se da je kod vegetarijanaca i vegana mnogo aktivniji onaj dio mozga u kojem se razvija empatija u oba slučaja, dakle i kod patnje ljudi i kod patnje životinja, nego kod mozga svejeda.  Oznake: mozak, suosječanje, vegetarijanci, vegani, svejedi, patnja |
03.07.2013., srijeda
Kad jaganjci utihnu
|
Izjava Tarika Filipovića na Kazališnim susretima u Zagvozdu (koje bih radije nazvala Mesnim susretima u Zagvozdu) govori sama za sebe. 'Ovdje je najbolje kad jaganjci utihnu', rekao je poznati glumac i voditelj te dodao kako ondje jede janjetinu u ponoć, što inače ne radi. Slučajno ili ne, dvije je stvari spojio: Jaganjac božji I dakako film 'Kad jaganjci utihnu' Prvo simbol nevinosti, ono što pečena janjetina nikako nije. Jaganjac božji kojeg brojni vjernici uvijek spominju, ali zapravo misle na sebe, a ne na druge jaganjce božje u ljudskom obličju, a još manje na one jaganjce božje u životinjskom obličju. Drugo film koji neki smatraju remek djelom, a koji je meni donio noćne more i više ga nikad ne želim pogledati. U komentarima pod ovom vijesti ljudi se se najviše bavili time da bi Tarik trebao pojesti svinjetinu, pečenog odojka i time da se pazi da to slučajno nije bila svinjetina, aludirajući time na njegovu vjeru, kao da uopće znaju koja je njegova vjera (tipično pretpostavljajući i dajući si za pravo da po imenu i prezimenu ZNAJU koje je vjere, kao da je to uopće bitno). Neki su čak rekli da zbog janjetine vjerojatno smrdi kao svi janjičari, a rijetki da je izjava degutantna. Sve u svemu, meni je degutantno sve skupa. Oznake: Tarik Filipović, Kad jaganjci utihnu, meso, degutantno |
02.07.2013., utorak
O životu
|
'Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce. Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđe mišljenje i traži da oni poštuju tvoje. Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe. Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda. Pripremi uzvišenu pjesmu smrti za dan kad ćeš prijeći na drugu stranu. Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pokraj njega, čak i pored stranca na osamljenom mjestu. Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome. Kada ujutro ustaneš, zahvali se za hranu i radost življenja. Ako tome ne vidiš razloga, greška je jedino u tebi. Ne iskorištavaj nikoga i ništa, jer to pretvara mudrace u budale i zarobljava duh vizije.' Tecumseh, narod Shawnee Oznake: indijanci, mudrosti, život |
01.07.2013., ponedjeljak
Dečko u ljubičastoj majici
|
Subota. Kafić. Kavica. Za susjednim stolom testosterona kao u priči. Prilazi im mladić kojeg poznaju. Ali ima jednu grešku – obukao je ljubičastu majicu. Još iz daleka ga zezaju da je peder. Smiju se. Hihoću. Kao da je netko ispričao neki vic. Sve frajer do frajera. Viču: 'Nemoj se ti sramiti, nije sramota biti peder!' I cerek i zadirkivanje se nastavlja. I, kako mi se često nekakve stvare poklope, poslije u trgovini sretnem obitelj koja nešto raspravlja o majicama. Sinčić hoće ružičastu, mama zaključuje: 'E, ružičastu nećemo, to je za cure.' I, onda se sjetim kad je moj sin bio mali, imao je dulju kosu s loknama i nerijetko sam mu oblačila crvene majice. Jednostavno, takve su mi se sviđale, nisam uopće mislila da je to nekakav znak za ljude koji stvari vole trpati u ladice. Nemali put su rekli kako je lijepa curica. Kad bih rekla da da je dečkić, iznenadili bi se: 'Aaa, pa ima crvenu majicu, mislili smo da je cura!' Iskreno, mislila sam da smo te stvari prošli. Te stvari s majicama. Ljubičastim, ružičastim i crvenim. Ali očito sam pogriješila. To je još uvijek tu, u društvu, rovari i ne da mira. Gledamo jedni druge, a ne vidimo se, bitnije nam je kakvu majicu nosimo nego što je ispod nje, u srcu koje kuca ispod nje. Oznake: ljubičasto, majice, stereotipi, ladice |
