Volim svašta čitati, različite žanrove. Ali volim kad nešto pozitivno vidim u tom djelu, nešto lijepo i umjereno crveno, možda narančasto ili žuto. Ni ljubičasto nije loše. Ne volim sivo jer često je život siv. Ne volim ni previše crveno i optimistično jer onda nije nimalo izgledno. Ali kad vidim da je baš sve crno, to me baca u komu. Crno u književnom djelu. I još tako šokantan kraj, crni kraj.
Upravo je takav ovaj roman. Prati ženu koja saznaje da joj je majka umrla, majka koju već trideset godina smatra mrtvom. Zapravo je živjela u umobolnici, pomračena uma, nesvjesna ičega oko sebe i otac je sve to zataškao. Kćer predao rodbini na čuvanje. Kod rodbine isto neveselo, čisti blues, čak i samoubojstvo. Kasnije nalazi muža, ima kćer. Možda može biti bolje. Ali ne zna čija je kćer, muževa ili iz neke afere prije nego je njega upoznala. A da bi stvar bila još gora, na kraju je muškarac s kojim je imala tu aferu – njezin brat. Incest. Oni to nisu znali u trenutku afere, saznaju tek kasnije. Pa da si spucam metak u glavu. I to nije sve. Muž je napušta. Optužuje je za tu aferu, optužuje ju da je pokušala ubiti prijatelja koji je saznao za tu aferu… čisto ludilo od priče, u pravom smislu te riječi.
Inače, Nura Bazdulj - Hubijar je rođena 1951. godine, živi u BIH i radi kao liječnica, napisala je dvadeset naslova, mnogi su prevedeni i na druge jezike. U knjižnici ima još podosta njezinih romana, ali uopće ne znam da l da još koji pročitam ili ne.
CITATI:
'Jednom mi je tetkova mama govorila da nije dobro ni lijepo glasno se smijati. – Dijete moje, srce ti je jedna velika soba podijeljena pregradom u dva dijela. U jednoj polovini je radost, u drugoj žalost. Ako si radosna pa se glasno smiješ, probudiš žalost…'
'Godine prolaze, vjekovi prolaze, no lomače i geta još gore, logori još postoje, ljudi i dalje ubijaju ljude. Gomila i dalje trguje, banči i voli se, ne mareći za lomače. Takva je, valjda, ljudska priroda. Razlika je jedino što danas TV satelitom prenosi sliku širom svijeta, no i sad su to samo tuđe smrti. I danas je probitačnije jasvno se odreći istine šapućući si u bradu što je kome drago.'
Post je objavljen 16.07.2013. u 11:29 sati.