Izjava Tarika Filipovića na Kazališnim susretima u Zagvozdu (koje bih radije nazvala Mesnim susretima u Zagvozdu) govori sama za sebe.
'Ovdje je najbolje kad jaganjci utihnu', rekao je poznati glumac i voditelj te dodao kako ondje jede janjetinu u ponoć, što inače ne radi.
Slučajno ili ne, dvije je stvari spojio:
Jaganjac božji
I dakako film 'Kad jaganjci utihnu'
Prvo simbol nevinosti, ono što pečena janjetina nikako nije. Jaganjac božji kojeg brojni vjernici uvijek spominju, ali zapravo misle na sebe, a ne na druge jaganjce božje u ljudskom obličju, a još manje na one jaganjce božje u životinjskom obličju. Drugo film koji neki smatraju remek djelom, a koji je meni donio noćne more i više ga nikad ne želim pogledati.
U komentarima pod ovom vijesti ljudi se se najviše bavili time da bi Tarik trebao pojesti svinjetinu, pečenog odojka i time da se pazi da to slučajno nije bila svinjetina, aludirajući time na njegovu vjeru, kao da uopće znaju koja je njegova vjera (tipično pretpostavljajući i dajući si za pravo da po imenu i prezimenu ZNAJU koje je vjere, kao da je to uopće bitno). Neki su čak rekli da zbog janjetine vjerojatno smrdi kao svi janjičari, a rijetki da je izjava degutantna.
Sve u svemu, meni je degutantno sve skupa.
Post je objavljen 03.07.2013. u 10:28 sati.