Indijanka vegetarijanka
31.10.2012., srijeda
Timberland, k'o fol, brine o prirodi
|
Svuda po webu reklama za nove Timberland čizme Earthkeepers kolekciju – kažu za svaku je iskorištena jedna i pol stara plastična boca, čime tvrtka itekako brine za prirodu i smanjuje nakupljanje otpada i pridonosi popularizaciji recikliranja. Eh, kada samo ne bi bilo onoga 'ali'. Ovo je tek lažni trik za široke mase koje će pohrliti u trgovine u kupiti 'kvalitetnu čizmu' s 'dugogodišnjom tradicijom'. Osim toga, je li uopće prosječnog hrvatskog kupca briga za recikliranje? Hm, I don't think so! Evo u čemu je kvaka – Timberland obuća proizvodi se od kože. Životinjske kože. Koje točno, ne znam, ali ako se proizvodi u Kini moguće je da imaju i mačje i pseće kože. No, u konačnici to nije bitno jer životinjska koža je životinjska koža, ma od koje životinje bila. A u svemu je veoma bitna i sljedeća činjenica – osim što se koža dobija od svjesnih bića koja se uzgajaju na grozan način te ih se kolje na stravičan način, proizvodnja kože (uz uzgoj životinja za meso) jedan je od najvažnijih čimbenika zagađenja okoliša. Naime, iako proizvođači koža vole predstavljati svoje proizvode kao 'biorazgradive' i 'ekološke', danas se koža obrađuje opasnim supstancama uključujući mineralne soli, formaldehid, derivate katrana, razna ulja, boje i učvršćivače od kojih su neki bazirani na cijanidu. Više od 95 posto kože proizvedene u Americi štavi se kromom. Prema američkoj agenciji za zaštitu okoliša (EPA) sav otrov koji sadrži krom smatra se riskantnim i opasnim. Uz gore navedene otrovne supstance otpad iz kožara također sadrži i ogromne količine drugih zagađivača kao što su proteini, dlaka, sol, ljepljivi talog, sulfidi i kiseline. Između katastrofalnih posljedica od ovog opasnog otpada tu je i prijetnja ljudskom zdravlju zbog visoke koncentracije olova, cijanida i formaldehida u podzemnim vodama u okolici kožara. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti otkriva da je raširenost leukemije među građanima koji nastanjuju područja oko kožare u Kentuckyu pet puta veća od nacionalnog prosjeka. Ljudi koji rade u kožarama umiru od raka uzrokovanog izlaganju dimetil-formamidu i ostalim otrovnim kemikalijama koje se koriste pri obradi i bojenju kože. Derivati katrana koji se koriste su agensi koji potencijalno uzrokuju rak. Prema studiji izdanoj od Ministarstva zdravstva države New York više od pola žrtava raka testisa radi u kožarama. Eto, toliko o 'legendarnoj žutoj čizmi koja se proizvodi od 1973. godine', ali ne samo o njoj već i o svim kožnim cipelama kojih su pune naše police. |
30.10.2012., utorak
Je li vegetarijanstvo ekstremno?
|
Često čujem kako je vegetarijanstvo ekstremno i kako u životu ništa ekstremno nije u redu. Ali stanimo malo! Ekstremno je jesti biljke i odbijati meso? Zašto? Jednostavno zato jer je većina navikla jesti meso. Samo zato je ekstremno. No, kada malo dublje zagrebemo ispod te riječi 'ekstremno' vidimo što je takvo. Upravo je mesna prehrana ekstremna. Jednako ekstremna kao i nacistički logori nad kojima se danas zgražamo. Jer životinje danas na farmama i u klaonicama žive kao ljudi u tim nacističkim logorima, samo što je brojka puno, puno veća nego kada se radilo o ljudima. Dakle, da ponovimo, ekstremno je jesti biljke i ne jesti meso, ali nije ekstremno zatvarati i mučiti životinje te ih ubijati na mučki način kako bi se pretvorile u komad mesa u sjajnoj foliji na plitici na policama u trgovinama? Ekstremno je jesti biljke i ne jesti meso, a sasvim je u redu žive zmije i crve namakati u rakiji? Ekstremno je jesti biljke i ne ne jesti meso, a sasvim je u redu itekako svjesna i prije svega OSJEĆAJNA bića svakodnevno tamaniti po klaonicama? |
29.10.2012., ponedjeljak
Rakija poskokuša?!?!
|
Evo čitam pa ne vjerujem. Čovjek kraj Imotskog pravi rakiju poskokušu tako da u rakiju baca i utapa žive poskoke. Dok su utapaju, životinje ispuštaju otrov i on sada tvrdi da je to lijek nad lijekovima. I ovo radi već sedam godina te poziva tko će analizirati rakiju te tako dokazati da je lijek. Doista, dokle seže ljudska glupost i još važnije – dokle seže ljudska okrutnost? I gdje je ovdje zakon? Prije će mene kazniti jer nemam dozvolu za branje gljiva i jer sam ubrala pet vrganja nego ovog čovjeka koji javno muči životinje i još se time hvalisa. Sramota, velika sramota!  |
26.10.2012., petak
Je l' stvarno vegetarijansko?
|
Neki dan u trgovini iza mene na kasi starček kupio puno povrća – kelj, mrkva, karfiol, itd. Kada je došao ne red, kaže trgovkinji: 'Mi samo vegetarijansko…' Trgovkinja je zastala, pogledala ga je kao da je lud i zapitala: 'Je l' stvarno vegetarijansko ili…?' Opet se vraćam na ono – zašto vegetarijanstvo, pa i sama spomen na njega toliko ljuti i izaziva reakcije, uglavnom negativne? |
25.10.2012., četvrtak
Zašto trgati gljive?
|
Jučer sam bila u šumi s psima i s namjerom da naberem malo kestena. Međutim, iznenadilo me i saznanje da još ima gljiva pa je moja mala torbica koju sam ponijela za kilu kestena ostala puna gljiva da su mi skoro ispadale van. Usput smo sreli i lisicu, krasna, dugačkog repa, protrčala je blizu nas… A tek koja tišina u šumi… Ma, milina! Ono što me jako ljuti jest nered koji čovjek pravi u sezoni kestena i gljiva. Naime, ima onih koji idu i redom trgaju i čupaju gljive za koje smatraju da nisu dobre za jelo. Zašto ih trgati ako misliš da ne valjaju? One su same po sebi predivne i tajanstvene da je milina promatrati baš svaku gljivu. A jučer sam pronašla i dvije rujnice koje je netko iščupao i ostavio, valjda misleći da nisu dobre za konzumaciju. Srećom, još su bile svježe pa sam ih uzela. Ovdje treba spomenuti i one koji ostavljaju zavezane vrećice po drveću kako bi označili mjesto gdje ima kestena ili one koji idu sjeći drva pa iza sebe ostavljaju plastične vrećice, plitice od stiropora iz fast fooda i slično. A da i ne govorim o smeću koje se može naći odloženo u šumi, posebice u području blizu ceste. Zašto je čovjek tako nemaran i bezosjećajan? |
24.10.2012., srijeda
Vegetarijanci žive 9,5 godina dulje
|
Vegetarijanci imaju bolju krvnu sliku i općenito manje zdravstvenih problema, a i oduvijek se tvrdilo da ljudi koji 'žive samo na voću i povrću' žive dulje od mesoždera. Iako se do tih rezultata došlo još prije pola stoljeća, novo je istraživanje podastrlo i konkretne brojke. I ne samo to, prijašnja su istraživanja pokazala da hrana koju vegetarijanci često konzumiraju – voće, povrće, orašasti plodovi, mahunarke – smanjuje rizik od bolesti poput raka, srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2, kontrolira BMI i opseg struka te potiče bolje funkcioniranje mozga. Glavni istraživač Gary E. Fraser u studiji koja još nije dovršena otkrio je rezultate dobivene na 96.000 ispitanika iz SAD-a i Kanade i to na skupu 'Food & Nutrition Conference & Expo 2012. Vegetarijanci žive u prosjeku 83,3 godine, a vegetarijanke 85,7 godina – što je čak 9,5 godina više od muškaraca i 6,1 godine više od žena koje nemaju takav režim prehrane. Ovo su još neki nalazi iz studije: - Vegani su u prosjeku 13,6 kilograma lakši od ljudi koji jedu meso. - Vegani imaju pet jedinica manje na skali BMI-ja. - Mršaviji ljudi vjerojatnije redovito vježbaju i izbjegavaju cigarete što doprinosi njihovu sveukupnom zdravlju. A svakako treba spomenuti, što u studiji nije navedeno, i emocionalni priču svega, tj. nastojanje vegetarijanaca da smanje broj farmskih životinja i njihove patnje. |
23.10.2012., utorak
Sebičnost
Zapadno društvo ohrabruje nas da mislimo samo na sebe, na svoje potrebe i kako ih zadovoljiti. Pri tome mnogi (99 posto) gaze ljude oko sebe, a najviše i životinje jer je bitno da je trba puna onoga što godi nepcu i da nam je pri tome zabavno (kruha i igara!). No, je li to najvažnije? Kako kome. Ovisi o duhovnim dosezima osobe, o tome, kako ja to volim reći, koliko je evoluirala. Mnogi kažu da mesu možemo zahvaliti razvoj mozga, zbog čega je čovjek danas toliko 'moćan'. No, ovdje se radi o pirovoj mesnoj pobjedi jer sami sebi zabijamo klin u leđa. A osim toga, je li dovoljno da evolucija stane na takvom čovjeku, na čovjeku kakvog danas vidimo na ulicama, čovjeku koji vrijeđa drugog čovjeka zbog drugačije boje kože, nacionalnosti ili uvjerenja te ubija i muči životinje samo zbog vlastite potrebe nepca (da, i ako 'samo' kupujete komade mesa u foliji u trgovini i to se čini tako civilizirano, zapravo ste sudjelovali u mučenju i ubijanju životinje)? A zapravo taj čovjek je isti kao onaj od prije nekoliko stoljeća koji je htio samo kruha i igara. |
22.10.2012., ponedjeljak
Više mesa – više gladi
|
Za jedan kilogram bjelančevina iz mesa potrebno je potrošiti 10 kilograma bjelančevina iz povrća. Istraživanja pokazuju da prehrana jednog čovjeka temeljena na mesu potroši jednaku količinu hrane kao i dvadeset osoba čija se prehrana bazira na biljnoj hrani. Stravičan je podatak da danas svaka sedma osoba na svijetu gladuje, odnosno ne zna hoće li imati dovoljno hrane da preživi dan, a u posljednjih godinu dana zbog poskupljenja hrane u siromaštvo i gladovanje gurnuto je novih 70 milijuna ljudi. Prehrana je tako izravno povezana s brojem gladnih - dok se, s jedne strane, stanovnici razvijenih zemalja prejedaju namirnicama životinjskog podrijetla i boluju od pretilosti i srčanih bolesti, s druge strane, preko 900 milijuna ljudi u svijetu gladuje, a 2 milijarde su pothranjene jer se žitaricama kojima bi se mogli prehraniti ljudi hrani stoka. Do izgladnjivanja dolazi zato što ljudi na bogatom Zapadu koriste većinu svjetskih usjeva žitarica kako bi nahranili svoje životinje na farmama. Zapad koristi svoju moć inzistirajući na tome da manje bogate zemlje uzgajaju hranu za životinje Zapada umjesto da tu hranu uzgajaju za vlastiti narod. Ako ne promijenimo prehranu, nećemo preživjeti jer Zemlja nema dovoljno resursa za našu pohlepu! Ovome treba dodati i da znanstvenici s Međunarodnog instituta za vodu u Stockholmu upozorili su da će do 2050., kada se na Zemlji očekuje 9 milijarda ljudi, nedostajati vode za proizvodnju hrane. Sadašnja prehrana, temeljena na uzgoju usjeva za tovljenje životinja za klanje, neodrživa je i vodi katasrofalnoj nestašici hrane te povećanju gladnih i siromašnih ljudi u svijetu. Uzgoj životinja za hranu strahovito je rasipanje svjetskih resursa zemlje i vode. Meso je najneekonomičnija i najnedjelotvornija hrana koju jedemo: cijena jednog kilograma mesnih bjelančevina dvadeset puta veća je od cijene jednake količine biljnih bjelančevina, zbog čega države subvencioniraju industriju mesa, mlijeka i jaja. Svjetski problem gladi je umjetan. U ovome trenutku proizvodi se puno više nego dovoljne hrane za prehranu svake osobe na našemu planetu, pa ipak mnogi ljudi gladuju i umiru od gladi jer se za uzgoj preko 60 milijardi životina godišnje koje ljudi jedu troše enormni prirodni resursi, uz veliko zagađenje okoliša i najveći utjecaj na globalno zatopljenje. |
19.10.2012., petak
Semi vegetarijanci
|
Čak i u Wikipediji postoji podjela vegetarijanaca pa se tako pod semi vegetarijancima opisuju ljudi koji jedu piletinu, puretinu i ribu, a oni koji jedu ribu kao pesco vegetarijanci. Ima i još drugih podjela, ali sve to skupa čista je glupost. Osoba koja jede bilo kakvo meso ne može se uopće nazivati vegetarijancem. Tako imam rođaku koja stalno ističe kako je vegetarijanka, jednom je čak napisala: 'Ponosna vegetarijanka punih 9 godina!' I uvijek sam joj se nekako u dubini duše divila što tako izriče svoje stavove bez da ju je briga što će je drugi popljuvati. A onda, nakon toliko godina saznam da jede ribu! Eh, koje razočaranje! Danas čitam rečenice jednog Australca koji također sebe naziva semi vegetarijancem te to objašnjava ovako: 'Smatram da nemamo pravo ubijati životinje da bismo ih pojeli, smatram da smo povezani s njima. Ali zato sam spreman prijeći mnogo kilometara kako bih pronašao dobre kamenice. Sorry, ali ne mogu se povezati s njima i one mi ne mogu biti ljubimci!' I što na ovo reći? Očito je nekima vegetarijanstvo samo način da se za nešto hvale ili tješe sami sebe da nešto čine, a zapravo samo prave sprdnju od svega skupa. Životinja je životinja, bez obzira radilo se o kravi, piletu, ribi ili kamenici. Ili ih jedeš sve ili ih ne jedeš nijednu. Sve ostalo je siva zona u kojoj se utopiš zbog vlastite gluposti. |
18.10.2012., četvrtak
Šprajc o karlovačkim svinjama
|
Jučer na kraju Dnevnika prilog o krdu (?) divljih svinja koji je uznemirio Karlovčane. Utrčale su u dio grada pa čak i u jedan kafić i u dvorište. Ova koja je ušla u dvorište navodno je bila prijetnja pa su je ubili i odmah objesili za noge, oderali kožu i izvadili utrobu. (pitam se otkud odmah tu puška za obranu. Meni npr. da dođe svinja u dvorište, ne bih je imala čime ubiti pa makar i da me napadne!) Onu koja je ušla u kafić vukli su za sve četiri noge. Jadne životinje. Zanima me kako su i ove druge skončale. K tome neslužbeno se kaže kako su se životinje vjerojatno prepale pucnjeva sa streljane pa su tako glavom bez obzira bježale i došle do grada. A zašto su se bojale pucnjeva? Jer ih vjerojatno svake nedjelje naganjaju ludi lovci. A na kraju i Šprajcov komentar kako ona ubijena svinja jednostavno nije imala sreće te onaj posprdni pogled… u kojem ujedno cvjeta i želja za svinjskim gulašom. Zašto se uvijek životinje smatraju prijetnjom ili hranom? Zašto se priče napuhuju i kažu – da mi nismo nju, ona bi nas? S jedne strane ubijamo životinje koje nam uopće nisu prijetnja, a s druge ljude ubojice puštamo iz zatvora prije reda. Nije li to apsurd? |
17.10.2012., srijeda
Dubravka Ugrešić: 'Štefica Cvek u raljama života'
|
Prvo djelo koje sam pročitala, a koje je napisala Dubravka Ugrešić. I baš danas nađem članak o tome kako se u Amsterdamu, gdje sada živi, snima film o njoj i zove se 'Vještica u raljama života'. Književnica je svjetski priznata i poznata, a kod nas je nevoljena. Kada je započeo rat ostala je živjeti u Hrvatskoj još godinu dana, a onda se odselila, što joj mnogi zamjeraju. Opisuje kako je šikanirana, donedavni kolege i prijatelji više je nisu htjeli ni pozdraviti pa zatim telefonski pozivi i tko zna što sve ne. Uopće je ne osuđujem. Bilo bi bolje da sam i ja otišla, samo da je moja obitelj imala kamo ili da je znala kako. Jer što mi je donijelo bombardiranje, boravci u skloništima, bježanje pod granatama i da ne nabrajam sve (ne volim se ni sjećati)? Državu u kojoj danas ni moja diploma ni preporuka ništa ne znače… No, otišla sam s teme… dakle, radi se o patchwork romanu, odnosno romanu koji koristi termine iz krojačkog posla kako bi ispričala priču. Veoma mi se svidio, neke dijelove bih izbacila, ali samo ih je par, ali u globalu me oduševio. |
16.10.2012., utorak
Ann Pearlman: 'Klub božićnih kolačića'
|
Roman na 230 stranica koji govori o krugu prijateljica koje se svake godine okupljaju i razmjenjuju božićne kolačiće te ih ocjenjuju. Svako je poglavlje priča o jednoj prijateljici. Sve se one vole, grle, piju crno vino i otkrivaju svoje uspone i padove u životu. Tipična američka priča, nemam tu baš što za dodati. |
12.10.2012., petak
Meso i mlijeko zaraženo salmonelom, ne zna se koje
|
Četiri velike pošiljke mliječnih proizvoda i mesa peradi iz BiH namijenjene hrvatskom tržištu pale su na inspekcijskom pregledu na granici s BiH. Prema neslužbenim informacijama, radi se o zarazi salmonelom. Ovu je informaciju potvrdilo Ministarstvo poljoprivrede, no ove su informacije ostale uskraćene hrvatskim potrošačima, ili su proglašene 'poslovnom tajnom'. Ministarstvo poljoprivrede oglušilo se na pitanja mogu li hrvatskim potrošačima jamčiti da ništa od zaraženog prije ili poslije loših inspekcijskih nalaza već nije ušlo u hrvatske trgovine. Oglušili su se i na pitanje je li distribucija tih proizvoda trajno zabranjena. Neodgovoreno je ostalo i pitanje dolaze li zdravstveno neispravni bosanski proizvodi iz tamošnjih tvrtki koje nemaju EU certifikat za izvoz, kakav je obavezan za naše, hrvatske kompanije. |
11.10.2012., četvrtak
Bik pobjegao iz klaonice u Sloveniji
|
Stravičan događaj u Mariboru u Sloveniji. Bik iz klaonice, iz boksa za omamljivanje, pobjegao je i lutao gradom. Na kraju je pao u rupu gdje su ga – ustrijelili. Ravnateljica slovenske veterinarske uprave Vida Čadonič Špelič izjavila je da se incident koji se dogodio u klaonici tvrtke 'Košaki' smatra nezgodom na radu i da nije bilo nikakvog prekršaja, pa zato neće biti ni kazne protiv odgovornih u tvrtki. Novine sada pišu o 'razjarenom' biku. Ta kakav bi trebao biti??!! A i je li bio tako razjaren kako kažu, pitanje je. Ubijenog bika vratili su natrag u klaonicu, na preradu. Ne smijem ni zamisliti kako se osjećala jadna životinja. Ne smijem ni zamisliti koliko je milijuna sličnih, u istoj situaciji. Prestrašno, njihov mi vapaj para uši. I tko još uopće može posumnjati da životinje nemaju osjećaje?   Video na: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/219486/Bik-pobjegao-iz-klaonice-pa-lutao-gradom-i-upao-u-jamu.html#.UHaBOS4xobB |
10.10.2012., srijeda
Med ili mlijeko?
|
Mlijeko se često klasificira kao proizvod krajnjeg iskorištavanja krava. Krave muzare žive u veoma lošim uvjetima, otimaju im djecu odmah nakon što ih rode, a kada više ne mogu proizvoditi onoliko mlijeka koliko se od njih očekuje, idu u klaonice. Treba li spomenuti i veliku količinu plina metana koji se oslobađa iz kravljeg izmeta koji dodatno zagađuje Zemlju? Je li isto i s medom i pčelama? Ovo je pitanje koje me muči neko vrijeme. Sir i mliječne proizvode izbjegavam i konzumiram rijetko (najčešće zbog pripadnosti obitelji), ali med koristim skoro svakog dana. Pčela matica živi do osam godina, radilice do 45 dana. Istina je da im čovjek ustvari krade med, ali ubija li ih? Prije je postojala praksa rezanja krila maticama kako ostale pčele ne bi potaknule na rojenje, ali to je danas obilježje samo lijenih pčelara. S druge strane, pčele su iznimno korisne za život na Zemlji. Paleontolozi dokazuju da su pčele, od samog nastanka ljudskog roda, bile njegov pratilac. Na Zemlji postoji oko 250,000 biljaka cvjetnica. Bez oprašivanja one ne bi opstale. Insekti oprašuju 90 posto biljaka cvjetnica, ostalih 10 posto se oprašuje vjetrom. Od tog broja biljaka koje se oprašuju insektima 90 posto oprašuju pčele. Znanstvenici tvrde kad ne bi bilo pčela za nekoliko godina sa lica Zemlje nestalo bi 100,000 vrsta biljaka. Oko 200 poljoprivrednih kultura oprašuju pčele, pa su koristi od medonosnih pčela nemjerljive. Treba uzeti u obzir da je u prirodi ostalo jako malo divljih pčela pa su one koje drže pčelari zapravo nužda. I, na kraju, je li doista isto, kada gledamo sa strane iskorištavanja životinja i prirodnih resursa, piti mlijeko, jesti sir ili jogurt i jesti med? |
09.10.2012., utorak
Marmelada od šipka (i ostalog)
|
Ove godine sam po prvi puta pravila marmeladu od šipka i to već dva puta. Prije sam uvijek mislila da je sve skupa nemoguća misija, ali zapravo i nije tako strašno. Najgori je dio nabrati šipke pa su mi ruke sve podrapane i ispikane. Dakle, šipak se opere i stavi u lonac da ogrezne i tako skuha (ja sam u ekspres loncu). Potom ga se dobro izgnječi i prvo procijedi kroz obično sito, a potom dobiveni sok kroz krpu. Ovo je najbolje ostaviti da se cijedi preko cijele noći jer je jako gusto i ide sporo. Ovako je potrebno procijediti zbog sitnih koštica i onih dlačica na njima, kako ne bi prošle. Dobiveni sok se izmjeri i na jednu litru ide pola kilograma šećera. Sve se stavi kuhati i miješa se često. Kuha se od dva do tri sata, prvo na jačoj vatri, a potom na veoma slaboj. Na isti način pravila sam i pekmez od trnjina, gloga i jabuka (svaki zasebno), odlični su, samo što ih nisam cijedila kroz krpu već kroz obično cjedilo. Glog ima neobičan okus, ali meni jako paše. Od jabuka mi se nije dovoljno stisnuo pa je više kao sirup, ali je za palačinke odličan. Sada je pravo vrijeme za brati šipak jer mi je ovaj pekmez finiji (kao da ima limuna u sebi) od onoga koji sam napravila prije koja tri tjedna. Dobar tek! |
05.10.2012., petak
James Cameron postao vegan
|
Slavni redatelj 'Avatara' postao je vegan i također je nagovorio svoju obitelj da postanu to isto. O svemu je rekao: 'Djeca žele hamburgere i colu jer su djeca. Sva naša svjesnost je stara pet godina emocionalno. Nije nužno jesti životinje, mi biramo da ćemo ih jesti pa to postaje moralno pitanje, a pojedinac koji ga jede ima velik utjecaj na planet jer se previše iscrpljuju prirodni izvori i uništava biosfera.' |
04.10.2012., četvrtak
Antoine B Daniel: Inka, kraljevna sunca
|
Povijesni roman na 370 stranica koji su napisali na francuskom Antoine Audouard, Jean – Daniel Baltassat i Bertrand Houette koji objavljuju pod pseudonimom Antoine B. Daniel. Radnja se događa u 16. stoljeću na američkom kontinentu te u Europi, u Španjolskoj. Priča prati Inke na američkom kontinentu i zadnjeg njihovog vladara te dolazak Španjolaca pod Pizzarovom palicom i sukob s Indijancima. U priči je važan lik i Anamaya, Indijanka plavih očiju čiji je otac bijelac, a majka Indijanka. Igrom slučaja postaje osoba kojoj je pretposljednji vladar Inka na samrti rekao mnoge tajne. Inke su razjedinjene borbom među klanovima što bijeli osvajači itekako iskorištavaju. Roman je kompleksan i nudi mnogo detalja, na trenutke čak i dosadnih. Kraj je najdomljiviji jer šačica bijelaca ubija tisuće Indijanaca i cijela jedna civilizacija nestaju u krvi i vriscima. |
03.10.2012., srijeda
Ljudski dijelovi od životinjskog mesa
|
Danas sam mislila pisati o marmeladi ili knjizi koju sam pročitala, ali onda sam naletjela na članak o mesnici u Londonu koja prodaje komade životinjskog mesa složene i 'izrezbarene' kao ljudski dijelovi – ruka, prsti, torzo, cijelo tijelo pa čak i pimpek. Mesnica se zove Wesker and Son, a počeli su s ovakvim proizvodima ususret prodaji video igrice 'Resident Evil 6'. Nude čak i hamburgere u kojima je meso napravljeno u ovakvom obliku, a najčešće rabe svinjetinu te govedinu. Sada se i Amerikancima sviđa ideja i kažu da je super za njihovu Noć vještica jer više ni sami ne znaju u što bi se zamaskirali i kakve bi rekvizite stavili pa će možda upravo ovakvo nešto uzeti. Bolesno ili prihvatljivo? Zapravo, tko kaže da se danas – sutra doista neće prodavati nešto takvoga, ali od pravog ljudskog mesa jer znamo da ljudskoj (ne)civilizaciji ništa nije strano.       |
02.10.2012., utorak
Bravo, Mariano Aureliano!
|
Uglavnom ne čitam komentare na svom blogu jer su uglavnom zločesti ili me, pak, uvijek žele uvjeriti kako sam u krivu. Ipak, ponekad mi neki privuku pogled, a tako je bilo i s komentarom blogera Mariana Aureliana koji me oduševio pa ga prenosim ovdje. Ponekad se teško izražavam, a ovo ne bih ni sama u najboljem elementu bolje smislila: 'Zašto kad se upotrebljava termin život određeni ljudi zaboravljaju da biljke nemaju živčani sustav, a također niti nociceptivne receptore (ili receptore za bol), da biljke ne bježe pred svojim ubojicom, da ne cvile i ne vrište, ne jauču i ne skviče, da ne tuguju kad ostanu bez svoje mladunčadi ili svojih roditelja, da se ne osjećaju duboko izdanima kad ih zakolje čovjek koji ih je prije toga mjesecima ili godinama hranio pa im se čak i smješkao ili ih prijateljski tapšao po leđima, i ne manje važno, da biljke prilikom ubijanja ne izlučuju hormon straha koji je za čovjeka vrlo toksičan? Zašto zašto zašto?! Zato što je ljudska glupost nemjerljiva!' |
01.10.2012., ponedjeljak
Zašto obožavam jesen?
|
Jesen je moje omiljeno godišnje doba. Ni prehladno, ni prevruće, ima i kiše, i sunca, i oblaka, i svega… a da o jesenskim plodovima i ne govorimo. Svaki dan sam s psima u šumi. Sunčanice, puhare, a jučer su krenuli i prvi vrganji. Prvi puta u životu sam napravila pekmez od šipka, kao i onaj od trnjina. U planu je i od gloga. Nije li jesen jednostavno fantastična? |
