Jučer na kraju Dnevnika prilog o krdu (?) divljih svinja koji je uznemirio Karlovčane. Utrčale su u dio grada pa čak i u jedan kafić i u dvorište. Ova koja je ušla u dvorište navodno je bila prijetnja pa su je ubili i odmah objesili za noge, oderali kožu i izvadili utrobu. (pitam se otkud odmah tu puška za obranu. Meni npr. da dođe svinja u dvorište, ne bih je imala čime ubiti pa makar i da me napadne!) Onu koja je ušla u kafić vukli su za sve četiri noge. Jadne životinje. Zanima me kako su i ove druge skončale. K tome neslužbeno se kaže kako su se životinje vjerojatno prepale pucnjeva sa streljane pa su tako glavom bez obzira bježale i došle do grada. A zašto su se bojale pucnjeva? Jer ih vjerojatno svake nedjelje naganjaju ludi lovci. A na kraju i Šprajcov komentar kako ona ubijena svinja jednostavno nije imala sreće te onaj posprdni pogled… u kojem ujedno cvjeta i želja za svinjskim gulašom.
Zašto se uvijek životinje smatraju prijetnjom ili hranom? Zašto se priče napuhuju i kažu – da mi nismo nju, ona bi nas? S jedne strane ubijamo životinje koje nam uopće nisu prijetnja, a s druge ljude ubojice puštamo iz zatvora prije reda. Nije li to apsurd?
Post je objavljen 18.10.2012. u 10:17 sati.