Uglavnom ne čitam komentare na svom blogu jer su uglavnom zločesti ili me, pak, uvijek žele uvjeriti kako sam u krivu. Ipak, ponekad mi neki privuku pogled, a tako je bilo i s komentarom blogera Mariana Aureliana koji me oduševio pa ga prenosim ovdje. Ponekad se teško izražavam, a ovo ne bih ni sama u najboljem elementu bolje smislila:
'Zašto kad se upotrebljava termin život određeni ljudi zaboravljaju da biljke nemaju živčani sustav, a također niti nociceptivne receptore (ili receptore za bol), da biljke ne bježe pred svojim ubojicom, da ne cvile i ne vrište, ne jauču i ne skviče, da ne tuguju kad ostanu bez svoje mladunčadi ili svojih roditelja, da se ne osjećaju duboko izdanima kad ih zakolje čovjek koji ih je prije toga mjesecima ili godinama hranio pa im se čak i smješkao ili ih prijateljski tapšao po leđima, i ne manje važno, da biljke prilikom ubijanja ne izlučuju hormon straha koji je za čovjeka vrlo toksičan? Zašto zašto zašto?! Zato što je ljudska glupost nemjerljiva!'
Post je objavljen 02.10.2012. u 11:05 sati.