Indijanka vegetarijanka
31.07.2010., subota
Miroslav Krleža: OD BILJOŽDERA DO MESOŽDERA l NATRAG
|
Zapis slavnog pisca iz sredine 20. stoljeća: Čovjek se hrani mesom (danas), da bi iz mesa izjeo sve one vegetativne supstancije, što su ih krave ili ptice izjele iz trave. Da bi se počeo hraniti izravno biljnom hranom, za to čovjeku, kao rođenom biljožderu, očito još uvijek nedostaje dovoljno mudrosti i snalažljivosti. Ako je historijska istina da se je čovjek jednoga dana odvojio od svoje majmunske obitelji, zaputivši se vlastitom stazom (ljudskom), to je bila nesumnjivo velika, individualno smiona, da, upravo junačka odluka, kao što se kasnije nesumnjivo pokazalo, od historijskog značenja. Pitamo se zašto je čovjek, kao tipičan biljožder (majmun), postao karnivor? Našao se iz tropske u nordijskoj klimi, i to po svoj prilici ne tako iznenada, ali to je bilo još na početku njegove ovozemaljske egzistencije, kada mu memorija kao ni pticama nije bila naročito jaka strana, te tako u vrtlogu vremenskih protjecanja nije odmah ni primijetio da su minula stoljeća i da se sunce polagano gasilo i da su njegove tropske šume uslijed izmjene klime prerasle u crnogoricu. Šta se dogodilo s njim? Bez njegove vlastite krivnje, u novonastalim klimatskim, nordijskim relacijama, njegova se tropska majmunska narav prilagodila kanibalskim prilikama iz klimatskih imperativa, i on je iz nužde počeo da peče meso na žaru i tako postao ovo što je i danas: lovac, strijelac, ratnik, vojskovođa, političar, u jednu riječ: »čovjek brbljavac«, »čovjek majstor«, »čovjek ***« i u posljednjoj konzekvenciji »natčovjek Drugog svjetskog rata«. U dilemi da li da krepa od gladi ili da se hrani svojim bližnjima, on se priklonio kanibalizmu, a to je, po svoj prilici, bila jedna od prvih, ljudski praktičnih primjena razuma i logike. Kao razumno biće ovaj kanibal zapravo je izumio mesožderstvo, jer mu je njegova »zdrava ljudska pamet« objasnila da će prezimiti samo u onom slučaju bude li izjeo nekoliko svojih spiljskih sustanara, što je kasnije kao »miles gloriosus« primijenio i na sve svoje susjede. Isto tako kao što mu danas njegova »zdrava ljudska pamet« imperativno nalaže, da mu kao »čovjeku« nije više u interesu da se uzajamno proždire, on će po zakonu tromosti svoga duha na razmišljanje o toj dilemi, nažalost, po svoj prilici, izgubiti još nekoliko slijedećih stoljeća. No ipak će jednoga dana doći vrijeme kada će ga njegova ljudska pamet vratiti u predstanje u kome se već nalazio dok još nije bio mesožder i tako mu osigurati njegove majmunski bezazlene i naravne životne uslove. l onaj zvjezdani put, u svakom slučaju progresivan i antiprogresivan istodobno, put je blijedog majmuna od biljožderstva do kanibalizma i opet natrag, od kanibalizma do vegetarijanstva, kada će umjesto u bečkim šniclima uživati u pudingu od trave. Na taj način vjerojatno je da će se ovaj progresivno začarani krug jednoga dana po svoj prilici ipak zatvoriti u obliku harmonične sinteze. Iz retrospektive od nekoliko slijedećih desetaka milenija pokazat će se da je čovjeku pod zvijezdama bilo suđeno samo to da se u tropskim klimatskim relacijama kao majmun hrani bananama i smokvama, da bi se u jednom »prelaznom periodu«, kada je u glacijalnim prilikama zapeo u ledu na nekoliko milijuna godina, pretvorio u mesoždera, i tako rezigniravši ponovno našao svoju stazu do vegetarijanstva u jednom »boljem« ili »najboljem« leibnizovskom raju zemaljskom. |
30.07.2010., petak
Suzana Rog: Fircigerice
|
Ako netko možda ne zna, iza ovog pseudonima zapravo se krije pisac Zvonimir Majdak. Kao Suzana Rog piše erotske, čak bih rekla porno romane u kojima prati Suzanu u njezinim nastojanjima da se što više i što češće, kako to ona kaže, pofuka. Ovo je jedan u nizu romana u kojem ima svega i svačega, od smijeha pa sve do osjećaja odvratnosti. Suzana i njezina najfrendica Silva opet su u akciji, odlaze u toplice pa u susjednu Mađarsku pa haraju po vinskim zagorskim cestama... Kniga se, dakako, lako čita i pravo je štivo za pustiti mozak na pašu, na primjer dok ste na moru. Čak sam našla jedan citat o vegetarijanstvu pa evo ga: 'Život je ionako jednokratna pojava. Silva to često ponavlja. Navodno je to svojim učenicima rekao mudrac iz Indije ili Tibeta koji umjesto vodom gasi žeđ svojom vegetarijanskom pišalinom.' |
29.07.2010., četvrtak
Pronađen dio čeljusti psa star 14.000 godina
|
Znanstvenici su u jednoj spilji u Švicarskoj pronašli dio čeljusti psa za koji je utvrđeno da je star 14.000 godina te tako smatraju da su pronašli najstarije ostatke jednog psa. Međutim, oko toga gdje se nalaze najstariji ostaci psa te kada je zapravo čovjek pripitomio ovu životinju još se uvijek vode velike rasprave. Već se navodno bilo otkrilo da je prvi pripitomljeni pas živio u Aziji, potom u Istočnoj Europi te na Srednjem istoku. 2009. se smatralo da su najstariji ostaci psa zapravo pronađeni u Beligiji. Sada je ovom nizu dodana i Švicarska. Po rasporedu i veličini zuba smatra se da je čeljust pripadala upravo pripitomljenoj životinji jer pripitomljeni psi imaju razičitu čeljust od divljih vukova. Međutim, treba će napraviti još niz istraživanja kako bi se dokazalo je li ovo sve točno. |
28.07.2010., srijeda
Angela Vallvey: Lov na posljednjeg divljeg muškarca
|
Roman na oko 220 stranica, a po nazivu bi rijetko tko mogao zaključiti o čemu se radi. Dakle, radi se o kući punoj djevojaka i žena (njih sedam ili osam, ako se dobro sjećam). Svaka nosi svoju priču, svoje nesreće i radosti. Jedan od glavnih likova je Candela koja ima preko 20 godina i prvo je napustila fakultet (na kojeg se kasnije vraća) te se zaposlila kao radnica u pogrebnom poduzeću – šminka i oblači mrtvace. Tako slučajno naiđe na mnogo sitnih dijamanata u štapu jednog mrtvaca te ih odluči zadržati. Na kraju ih uspije prodati te dobije ček kojeg samo sljedeći dan treba unovčiti te postati milijunašica te se zaputiti u Brazil u lov na posljednjeg divljeg muškarca, a to je – njen otac (koji je ostavio majku i nekoliko kćeri i navodno ondje pobjegao, mada to nitko sa sigurnošću ne zna). Ipak, kao što se već zna, čudni su putevi Gospodnji pa tako igrom slučaja Candelina sestra Gador (inače majka dvoje male djece koja je ostavila muža jer je našla videokazete na kojima njezin muž obrađuje razne ženske) pronalazi ček, ostavlja djecu i odlazi... U početku mi se roman nije svidio, ali kako sam ga više počela čitati, tako me počeo oduševljavati. Vrhunska pripovjedačka tehnika, zaista odlično. Citat: 'Moja mlađa sestra stane pjevušiti i guliti krumpir, dok ja bezvoljno stavljama stolnjak preko dugoga drvenog stola, starog stola koji se nekoć koristio za ubijanje mnogih sirotih i bezazlenih svinja, a koji je kasnije koristio nekolicini drugih životinja da ih se nahrani leševima ovih prvih. Moja ga je baka jednog dana dopremila i ovdje je ostao, jer nas je bilo toliko za vrijeme jela da nam je trebao neki zaista veliki čvrsti potporanj kako bismo moglii to izvoditi. Ovaj svinjokoljski stol stigao nam je neobojen. Savršeno se uklapa uz nas jer, baš kao i mi, pripada jebenom skromnom staležu: na njegovoj grbači jedni pripremaju gozbe, a drugi se s njega s užitkom poslužuju.' |
27.07.2010., utorak
Izabrani najbolji vege gradovi u SAD-u
|
U SAD-u se već godinama dodjeluje nagrada koja se, primjerice kod nas još desetljećima vjerojatno i ne bi mogla dodjeljivati zbog slabe/nikakve vege ponude. Naime, PETA izabire najbolje velike i male vege gradove. Mali gradovi su oni ispod 300.000 stanovnika, a veliki iznad ove brojke. U ocjenjivanju se gleda broj vegetarijanskih i veganskih restorana po glavi stanovnika te usluga i ponuda u njima. Tako je najbolji mali vege grad ove godine Olympia u državi Washington, a na drugom i trećem mjestu su Burlington u Vermontu i Iowa City u Iowi. Među velikim vege gradovima najbolji su Washington DC; Bloomington, Indiana; Boise, Idaho; Lincoln, Nebraska; Providence, Rhode Island; Syracuse, New York; Topeka, Kansas; i Worcester, Massachusetts. Turističke zajednice ovih gradova od PETA-e će dobiti certifikat o nagradi. |
26.07.2010., ponedjeljak
Indijanci uzeli radnike za taoce
|
Nedavno sam pisala o izgradnji velike brane na rijeci Xingu (pritoka Amazone) zbog koje su se na noge digla indijanska plemena. Poglavica plemena Kayapo govorio je za francusku televiziju i rekao da već dugo blokiraju trajekte i brodove koji prolaze rijekom Xingu te se spremaju za rat kako bi se projekt zaustavio i kako bi se izborili za svoja prava. Priča je dobila nastavak pa je tako oko 400 indijanaca iz različitih plemena, naoružanih lukovima i strijelama, u nedjelju u zoru okružilo gradilište i zatočilo radnike u njihovim barakama. Indijanci tvrde da je gradilište na njihovu drevnom svetom mjestu, na kojem su spaljivali mrtve, a koje je kompanija uništavala dinamitom. Traže da ih se obešteti, tvrdeći da gradilište, 30 kilometara udaljeno od njihova rezervata, nanosi ogromnu štetu njihovoj kulturi i društvu te da im uništava okoliš. Brazil planira Belo Monte staviti u funkciju do 2015. godine. Ovo bi bila treća najveća hodroelektrična brana na svijetu kojom bi se raselilo 12.000 Indijanaca jer bi područje na kojem sada žive trebalo biti poplavljeno, a uz ovo još bi životi oko 45.000 ljudi bili ugroženi zbog brane. A da i ne govorimo o utjecaju na prirodu i životinjski svijet. |
24.07.2010., subota
Thomas King: Istina i Sjajna Voda
|
Roman na 290 stranica čija se radnja događa u indijanskom rezervatu. Istina i Sjajna Voda zapravo su imena gradova, jedan u SAD-u, a drugi u Kanadi, a dijeli ih samo rijeka. Radi se o Indijancu tinejdžeru čiji su roditelji rastvaljeni. Otac mu je sklon kapljici, a majka želi postati glumica. Tu je i ekscentrični umjetnik koji oslikava crkvu koja postaje nevidljiva jer se boije uklapaju u okoliš. Tinejdžer ima psa kojeg naziva Vojnik te najboljeg prijatelja Luma kojeg otac tuče i stalno je u modricama. Sve se vrti oko Indijanskih dana, manifestacije kojom Indijanci pokazuju što znaju i dolaze turisti kako bi to sve gledali. Na kraju Lum i Vojnik pogibaju, a tinejdžer ostaje sam, napušten, očajan... slično kao i život u samom rezervatu. Thomas King je pola Cherokee pola Grk, a pravi je majstor pripovijedanja. Uživala sam u svakoj rečenici. Dva citata: 'Moja je majka govorila da sve dolazi u grupama po četiri. Jelan ima četiri noge. I kornjače imaju četiri noge. A ljudi? U neka davna vremena, kada smo bili pametniji, imali smo četiri, rekla je baka gledajući kroz kuhinjski prozor.' 'Svi su povezani, rekla nam je Lucy. Problem je u tome što to ne možete znati, s obzirom na to kako se svi ponašamo.' |
09.07.2010., petak
Vege vodič
|
Mislim da će ovaj vodič razveseliti sve koji u prehrani izbjegavaju meso i sastojke životinjskog podrijela. Mene je osobno jako razveselilo kada sam našla ovajj vege vodič jer se često na proizvodima navode tek E brojevi ili nejasni nazivi proizvoda iz kojih je teško zaključiti što se zapravo krije. Dakako, uvijek postoji mogućnost da nije navedeno baš sve o proizvodima, ali to prepuštam na savjest proizvođačima te vjerujem da će se prije ili kasnije saznati. Vege vodič je na sljedećm linku: http://prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1367 |
08.07.2010., četvrtak
Tesla o životinjama
|
Ne tako davno obilježeno je 150 godina od rođenja velikog čovjeka i znanstvenika, Nikole Tesle (1856. – 1943.). Evo što sam pronašla o njegovom odnosu prema životinjama i vegetarijanskom načinu prehrane. Tesla je od malena gajio posebno poštovanje za neke životinje, ponajprije konje: 'Imali smo konja kojeg nam je poklonio dragi prijatelj. Bio je to prekrasan primjerak arapske rase koji gotovo da je bio ljudski razborit.' Taj je konj spasio život njegovom ocu, ali i skrivio smrt njegovog nadarenog brata kojeg dugo nije prežalio. Kada je imao 27 godina i bio zaposlen u Parizu kao inženjer prihvatio je poziv u lov, kako napominje, prije svega da se okrijepi na svježem zraku. Vrativši se iz lova od uzbuđenja mu je pozlilo te je ostao nepokolebljiv: 'Kad su me drugi put pozvali u lov, moj odgovor je bio odlučno NE!' Poučan je i primjer njegovog dječačkog lova na vrane, koji također svjedoči da je ponekad bolno mijenjao odnos prema životinjama postupno izgrađujući višu etiku suživota: '… dogodilo se nešto što me prisililo da te ptice poštujem. Uhvatio sam krasan par. Kad smo napustili šumu, tisuće vrana počele su nas progoniti i uskoro su nas napale. Bio sam prisiljen osloboditi one dvije ptice…' John J. O’Neill u Teslinoj biografiji "Nenadmašni genije" svjedoči: "U zrelim godinama, Tesla je odbacio mesnu prehranu. Zamijenio ju je ribom... Kasnije je skoro potpuno izbacio ribu i prešao na vegetarijansku prehranu." Tesla je bio zagovornik vegetarijanstva kao etički, ekološki, ekonomski i zdravstveno opravdane prehrane te se i po tome pokazao zahvalnim 'prorokom'. Još 1900. godine rekao je: 'Namjera povećanja broja stoke da bi se dobilo više hrane čini se ispravna, no tako se mnoštvo može prehraniti samo na ’kratki dah’. Svakako je bitnije uzgajati povrće i žitarice, a isto tako smatram da je vegetarijanstvo preporučljiva polazna točka za odricanje od uvriježenih barbarskih navika. Mnogi narodi koji žive skoro isključivo vegetarijanski pokazuju veću snagu i tjelesnu spremnost. Neke sadnice, kao što je zob, su isplativije od mesa i bolje za duševno i tjelesno zdravlje. Treba učiniti sve napore da bi se zaustavilo obijesno i okrutno klanje životinja koje može biti pogubno i za ljudski moral. Da se oslobodimo životinjskih nagona i teka, koji nas unazađuju trebamo napraviti potpuni rez po načinu prehrane. Sva ostala promišljanja o hrani su nepotrebna." '… moramo se vježbati u umjerenosti i nadzoru naših navika i sklonosti. To sam činio mnogo godina, održavajući sebe mladim u tijelu i duhu. Suzdržavanje mi nije uvijek bilo po ukusu, ali su moja ugodna iskustva golema nagrada', rekao je Tesla. U mladosti je, nakon kratkotrajnog i bolnog prepuštanja porocima, postao dosljedan promicatelj zdravog života bez alkohola, kave, cigareta, a uz redovito vježbanje. Sve to, kao i bezmesna i umjerena prehrana (u zrelim godinama jeo je vrlo malo, poput ptičice), utjecalo je i na Teslinu izuzetnu radišnost (spavao je ne više od četiri sata dnevno) do duboke starosti. Doživio je 87 godina. Među neboderima i avenijama New Yorka, toliko odvojenima od iskonske prirode, tada je tražio nadoknadu i utjehu među golubovima. Znao je stati uz prozor i zviždati, a golubovi bi dolijetali sa svih strana. U hotelskoj sobi, na zgražanje posluge i gostiju, pomno ih je hranio i njegovao na desetke, kao najbolje prijatelje. |
07.07.2010., srijeda
Bodies Revealed
|
Prošli tjedan sam konačno otišla na ovu izložbu u Klovićeve dvore u Zagrebu. Sama, jer nitko nije htio ići sa mnom jer im se gadi ideja da su izlošci zapravo nekada bili živi ljudi. Ali ja to nisam željela propustiti budući je izložba još kratko u RH. Mislila sam fotkati i ovdje staviti koju fotku, ali figa, ne daju. Dakle, tijela (najviše Kineza) su nakon smrti posebnom metodom koju je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvio Nijemac Gunther von Hagens pretvorena u izloške. Sve se vidi – mišići, srce, jetra, bubrezi, itd. Posebno je zanimljivo vidjeti presjek zdravog mozga i onog kojeg je pogodio blaži i jači možda udar. Čak se vidi i izvanmaterična trudnoća i maleni fetus. Osobno mi je ne najbolji/najzanimljiviji dio izložbe bio onaj dio ispred kojeg stoji upozorenje da se radi o uznemirjućim eksponatima. Naime, radi se o fetusima u tekućini koji su bili pobačeni ili su imali određene deformacije. Na kraju dolazimo do onog dijela s gađenjem. Treba li se gaditi ljudskog tijela? Možemo li svi prihvatiti da smo ispod kože itekako krvavi i zapravo smo – pravo meso. Ne znam... to svatko neka odluči za sebe. Ja priznajem da su me mnogi izlošci podsjetili na meso u prodavaonicama ili čak kuhano meso na tanjurima i koljevinama. I da nisam od prije bila vegetarijanka, vrlo vjerojatno bih o tome razmišljala nakon ove izložbe. |
06.07.2010., utorak
Oholost u OTP banci
|
Danas malo skrećem s teme svog bloga, ali ovo mi se dogodilo jučer u OTP banci i još sam pod dojmom. Negativnim, naravno. Bila je velika gužva i radila su samo dva šaltera. Ljudi su pričali, naravno. Žamor. Dolazi neka ženska faca iz stražnjeg dijela banke (valjda nekakva šefica) i kaže: 'Molim vas, nemojte pričati, stvara se žamor i teško je raditi!' Ljudi su se samo pogledali, malo u nju, malo međusobno. I nastavili pričati. I prije svega komentirati ovaj potez. Ne znam, ali ja sam ostala iznenađena... Je li u redu ovako nešto reći u – banci? |
05.07.2010., ponedjeljak
Ježić
|
Kao i svakog dana, išla sam u šetnju sa svojim psima pored rječice koja teče kroz moj grad. Naišli smo na ježića. Malen, tek je malo zavukao njuškicu kada nas je vidio. Psi su ga malo njuškali. Vidjela sam da ima dva ogromna krpelja na sebi i pokušala ih skinuti s grančicama, ali nikako nisam uspjela... tu se našla i neka zelena muha koja je silom htjela ući među njegove bodlje i nikako je nisam uspjela otjerati. Prije nekoliko dana na istom mjestu smo naišli na kornjaču. Kada nas je vidjela samo se zavukla u svoj oklop. Bila je prekrasna i dosta velika, mnogo veća od onih koje sam prije ovdje susretala, dugačka kojih četrdesetak centimetara. Baš me razveselio susret s ovim životinjama... |
02.07.2010., petak
I vukovi pjevaju
|
iPhone je napravio aplikaciju koju je nazvao LaDiDa, a u koju je, uz umjetni zvuk (glazbu) stavljeno i zavijanje vukova. Meni se sviđa. |
01.07.2010., četvrtak
Proglašeni najseksi vegetarijanci
|
PETA je proglasila najseksi vegetarijance koji su izabrani prema glasovima posjetitelja na PETA-inoj stranici. Pobijedili su Olivia Wilde i Bob Harper. Olivia je veganka i o svemu je rekla: 'Zaista sam počašćena ovom nagradom i dalje ću biti veganka jer je ovaj način života tako dobar za moje tijelo, moje prijatelje životinje i za svijet u kojem živimo. Hvala svima koji su glasali za mene!' Bob je također vegan te je rekao: 'Obožavam prehranu baziranu na biljkama jer mi je tako glava uvijek čista i jaka, a da ne spominjemo moj kolesterol koji je drastično pao otkad se ovako hranim!' Olivia Wilde:  Bob Harper:  |
