Prošli tjedan sam konačno otišla na ovu izložbu u Klovićeve dvore u Zagrebu. Sama, jer nitko nije htio ići sa mnom jer im se gadi ideja da su izlošci zapravo nekada bili živi ljudi. Ali ja to nisam željela propustiti budući je izložba još kratko u RH. Mislila sam fotkati i ovdje staviti koju fotku, ali figa, ne daju.
Dakle, tijela (najviše Kineza) su nakon smrti posebnom metodom koju je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvio Nijemac Gunther von Hagens pretvorena u izloške. Sve se vidi – mišići, srce, jetra, bubrezi, itd. Posebno je zanimljivo vidjeti presjek zdravog mozga i onog kojeg je pogodio blaži i jači možda udar. Čak se vidi i izvanmaterična trudnoća i maleni fetus.
Osobno mi je ne najbolji/najzanimljiviji dio izložbe bio onaj dio ispred kojeg stoji upozorenje da se radi o uznemirjućim eksponatima. Naime, radi se o fetusima u tekućini koji su bili pobačeni ili su imali određene deformacije.
Na kraju dolazimo do onog dijela s gađenjem. Treba li se gaditi ljudskog tijela? Možemo li svi prihvatiti da smo ispod kože itekako krvavi i zapravo smo – pravo meso. Ne znam... to svatko neka odluči za sebe. Ja priznajem da su me mnogi izlošci podsjetili na meso u prodavaonicama ili čak kuhano meso na tanjurima i koljevinama. I da nisam od prije bila vegetarijanka, vrlo vjerojatno bih o tome razmišljala nakon ove izložbe.
Post je objavljen 07.07.2010. u 09:28 sati.