< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2012 (7)
Lipanj 2012 (28)
Svibanj 2012 (39)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (13)
Veljača 2012 (22)
Siječanj 2012 (46)
Prosinac 2011 (44)
Studeni 2011 (105)
Listopad 2011 (67)
Rujan 2011 (57)
Kolovoz 2011 (10)
Srpanj 2011 (98)
Lipanj 2011 (57)
Svibanj 2011 (235)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga Poučne priče

poučne misli,pričice i slično

Linkovi

14.03.2012., srijeda

Čarolija zahvalnosti




Zahvalnost je čarobna vrlina koja rehabilituje naš odnos prema stvarima, odlikama i talentima koje posjedujemo. Posebno je zaslužna za nivo naše sreće i uspjeha, jer usredotočavanjem na sve ono na čemu možemo biti zahvalni, po prirodnim zakonima privlačimo još više toga na čemu možemo biti zahvalni.
U nestašici, dok mediji jačaju naš osjećaj da nemamo dovoljno, zahvalnost je čarobni štapić koji odvraća naš pogled od svega onog što nemamo prema svemu onom što imamo i što nam je dragocjeno. Tim preokretom uspostavljamo ravnotežu i pozitivan stav koji dovode do sreće i uspjeha.

Sposobnost čovjeka da osjeća zahvalnost jedan je od ključnih elemenata sreće i uspjeha. Čovjek pati onoliko koliko ne umije osjećati zahvalnost. Kad smo zahvalni, onda otkrivamo i potvrđujemo vrijednost onoga što nam je dato kao i one koji su nam to obezbijedili, od majke prirode i Boga preko drugih do sebe samih. Nije toliko važno kome zahvaljujemo koliko je važno da zahvaljujemo. Važno je za našu sreću i uspjeh. U nastavku otkrivamo zašto i kako.

“Zahvalnost nije primarno odnos prema određenim osobama; to je stav bića prema cijelom svijetu.”
- Talidari

Bez obzira kome je u nekom trenutku zahvalnost usmjerena, zahvalnost se kroz praksu razvija. Ne ograničavajući zahvalnost samo na blagodati, već pokazujući je i prilikom nedaća, omogućavaš da zahvalnost neometano jača u tebi i da svoje vrijeme provodiš više radujući se nego gunđajući.

Znati reči hvala, znači prihvatiti druge i priznati njihovu vrijednost, a ne samo mane. To je umijeće kojim se mogu pohvaliti plemeniti među nama. Naoružani ovom vrlinom možemo pridobiti mnoge dobre ljude i ukrotiti mnoge demone te tako značajno uvećati svoje šanse za postizanje svojih snova.

Prema tome, kad primijetiš da neko ima slabosti, umjesto da mu prigovaraš ili ga ogovaraš, nastoj prije svega ukazati mu na njegove dobre strane kroz zahvalnost. To je pravi put do pridobivanja njegovih simpatija kako bi mu potom u odgovarajućem trenutku mogao/la ukazati na načine kako da se riješi svojih slabosti ili mana. Ništa se neće popraviti napadima, nego podrškom.

Kad prihvatimo život kakav on jest, u svoj njegovoj raznolikosti i složenosti, tek tada smo u stanju uistinu se radovati životu i osjetiti zahvalnost zbog te radosti i svakog proživljenog trenutka, kakav god on bio.

Ako si kao većina kod nas, sigurno si više nezadovoljan/na nego zadovoljan/na svojim životom. Ako si kao većina, onda sigurna znaš i krivce za to, od politike do članova porodice. Istina, mnogi nam zagorčavaju naš život, no to je zato što im to dopuštamo ili zato što smo i sami krivi. No postoji način kako izaći na kraj s nezadovoljstvima i privuči više zadovoljstva u život – zauzeti stav zahvalnosti. To znači više vremena provoditi u osjećaju zahvalnosti za sve što imamo i jesmo, a manje vremena u razmišljanju o tome šta nam sve nedostaje ili ne ide od ruke.

“Trebamo drugima zahvaljivati, bilo zato što su dobri ili zato da bi dobrima postali!”
– Talidari

Zahvalnost ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bi trebali zahvaljivati samo kad nešto dobijemo, nego i zahvaljivati da bi nešto dobili. Svojom zahvalnošću zaslužujemo mnoga dobra. Dakle, nismo samo zahvalni jer smo namireni, već smo namireni jer smo zahvalni.
Ne možemo biti zahvalni jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutrašnjom i spoljnom), zahvalnost dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Kad je neko sjeo s tobom i podučio te važnosti i dobrobitima zahvalnosti? Kod većine je to preskočeno u vaspitanju i obrazovanju. Naravno, događalo se da su nas prekoravali što smo nezahvalni i “naređivali” da trebamo biti zahvalni, pa otprilike znamo da je zahvalnost nešto što je potrebno. No u većini slučajeva imamo osjećaj da je to potrebno onome ko želi da mu budemo zahvalni. Nismo svjesni koliko je vrlina zahvalnosti ključna za postizanje ličnog blagostanja, zdravlja, ljubavi i ostalog. O tome je ovdje riječ.

Roditelji,
imate li nezahvalnu djecu? Na koga su se ugledali? Da li se imate običaj često žaliti i kukati, a manje hvaliti? Da li ste zahvalni svojoj djeci? Ili samo očekujete da oni budu vama zahvalni?
Ako ne pokazujete svoju zahvalnost, nego je samo očekujete, nemaju djeca na koga se ugledati.
Rješenje: pokazujte svojoj djeci koliko ste im zahvalni za sve, pa će htjeti još više biti dostojni vaše zahvalnosti i pohvale. I ne samo to, postaće sve više zahvalni i vama.

nezahvalnost roditelja

“Što više prepoznajete i izražavate zahvalnost za stvari koje imate, to ćete više imati stvari na kojima trebate biti zahvalni.”
– Zig Ziglar

Suština je u tome da zahvalnost privlači još više toga za čim možemo biti zahvalni. Time što smo zahvalni povećavamo svoje šanse da pridobijemo i mnogo toga drugoga za što imamo razloga biti zahvalni.

“Zahvalnost privlači našu pažnju svemu dobrom u životu. Umnogostručuje nam blagoslove. Kada radosno izrazimo poštovanje, zahvalnost nam otvara srce i omogućuje nam da iskusimo još više ljubavi… S takvim stavom – koji zrači iz vas i dodiruje sve i svakog – dobro će vam se neminovno vratiti i to umnogostručeno.

Zahvalnost je prirodni izraz srca prepuna ljubavi.

Gdje je ljubav na prvom mjestu tamo nema ogorčenja, već u prvom redu svjesnost o divoti i poukama u svim situacijama i u svim ljudima, bilo da nas maze ili gaze. Sva velika ljudska ostvarenja su nastala upravo iz svladavanja prepreka i tegoba, a ne iz njihova izbjegavanja. Zato trebamo biti zahvalni i kad nas spopadnu nevolje, jer su one sito i rešeto koje nas rafinišu.

Zahvalnost proizlazi iz svijesti obdarenosti.

Mnogo toga uzimamo zdravo za gotovo, misleći da se podrazumijeva. Nismo svjesni koliko smo sretni što imamo sve ono što većina u svijetu nemaju. Tek kad nešto izgubimo postajemo svjesni kako to nismo dovoljno cijenili i na tome bili zahvalni dok smo to još imali. Ne čekaj da te strefi neko zlo, nego budi zahvalan/na kako bi to zlo izbjegao/la.
Kroz osvještavanje svega što imamo i što jesmo pronalazimo razloge za osjećaj zahvalnosti a time i sreće što dovodi do uspjeha, zdravlja i svega ostalog.
Kroz zahvalnost se još više razvija svijest o tome koliko smo u stvari obdareni, nasuprot svjesnosti o svemu čime nismo obdareni.

Zahvalnost je stvar čistoće duha.
Što je neko plemenitiji i mudriji to je zahvalniji. Sve što imamo i jesmo zahtjeva zahvalnost.

Ljudi čija su srca puna zahvalnosti i uvažavanja su istinski lijepi.