Pačići..
“Može priča?”
“Može.”
…Bila jednom jedna patka koja je snijela četiri jajeta. Dok je sjedila na njima, lisica je napala gnijezdo i ubila je. Ali, iz nekog razloga, nije pojela jaja prije no što je pobjegla i ona su ostala napuštena u gnijezdu. Onuda je prolazila kvočka i našla napušteno gnijezdo. Instinkt ju je natjerao da sjedne na jaja i grije ih.
Ubrzo nakon toga izlegli su se pačići i, kao što je bilo logično, mislili su da im je ona majka pa su hodali u redu iza nje.
Kokoš, zadovoljna svojim novim mladuncima, odvela ih je na farmu. Svakog jutra prije pijetlovog pjeva, mama kokoš grebala bi tlo, a pačići su se trudili oponašati je. Kad pačići nisu uspjeli izvući iz zemlje ni običnog crva, mama je pribavljala hranu svim pačićima, trgala svaku glistu na komade i hranila svoju dječicu dajući im hranu u kljun.
Jednoga dana, kao i obično, kokoš je izašla u šetnju sa svojim pačićima oko farme. Njezini su je pačići disciplinovano slijedili u koloni. Ali iznenada, čim su stigli do jezera, pačići u jednom skoku zaroniše u rukavac, sa svom prirodnošću ovoga svijeta, dok je kokoš očajnički kokodakala zahtijevajući da izađu iz vode.
Pačići su sretno plivali praćakajući se, a njihova je mama skakala i plakala bojeći se da se ne utope.
Došao je i pijetao, privučen majčinom vikom, i uočio o čemu se radi.
“Mladima ne možeš vjerovati”, bilo je njegovo mišljenje. “Baš su nepažljivi.”
Jedan od pačića, koji je čuo pijetla, približio se obali i rekao im: “Ne okrivljujte nas za svoje nedostatke.”
… I sada, nemoj misliti, da je kokoš griješila.
Ne osuđuj ni pijetla.
Nemoj misliti ni da su pačići umišljeni i drski.
Niko od ovih likova u priči ne griješi.
Oni samo vide stvarnost sa svojih ličnih tački gledišta.
Jedina greška, i to skoro uvijek, je misliti da je tvoje gledište jedino sa kojeg se može shvatiti istina.
********
“GLUVI UVIJEK MISLE DA SU ONI KOJI PLEŠU LUDI.” –
|