10.02.2012., petak

Uprljana vrbova košara... Dolazi mladi tražitelj jednoga dana starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i pita ga za savjet. Pripovijeda mu kako mnogo čita Sveto pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, kako u tome uživa, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga doskora zaboravlja te pita starca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i traži od mladića: ‘Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari s onoga izvora dolje?’ Mladić se čudi: Kako donijeti vode u vrbovoj košari? Međutim, tko zna, možda se dogodi čudo na putu te uspijem donijeti vode! Zapućuje se na izvor i drži dugo, dugo košaru u vodi. Zahvaća vodu i hita k starom žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag. Stari mu pustinjak veli: Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari. Sve u svemu, deset ga puta šalje na izvor. I svaki put uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu. I na kraju mu veli pustinjak: “Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana sad je posvema čista. Isto se zbiva i s riječima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti ne će uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj.” OSJEĆAM SE POPUT NEKOGA TKO ŠEĆE SAM NEKOM DVORANOM NAPUŠTENOM Thomas Moore ˙

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.