14.01.2012., subota

Kako se može radovati trpljenju? Nama to sve izgleda jasno. Znamo da se trpjeti mora. To smo toliko puta rekli drugima koji trpe. To su i drugi nama toliko puta rekli kad smo mi morali trpjeti: «Što se može. Trpjeti se mora.» Ali radovati se trpljenju, nije li to malo previše? Svaka čast trpljenju, ali mi to ne bismo kad ne bismo morali. Kako se Pavao može tome radovati? Pavao je vizionar, prorok, čovjek duboko prožet Božjim duhom. On gleda u budućnost, vidi plodove kojih ne će biti bez trpljenja. Zato se on raduje čak i trpljenju koje nije ni ugodno ni lako. Nije on nikakav mazohist. Njegovo trpljenje ima smisla. Nismo li i sami iskusili koliko možemo pretrpjeti kad znamo za što trpimo, kad imamo pred sobom neki velik cilj? Što je sve majka u stanju podnijeti za dijete koje voli, za njegovu sreću i dobro! Što podnose toliki mučenici za svoje uvjerenje, za svoje stavove, počevši od domoljuba pa do kršćanskih mučenika! Trpljenje rađa bisere Ima jedna veoma lijepa bajka o trpljenju koja potječe od stanovnika otoka Južnoga mora u Oceaniji. Velika kap rose, kaže ta bajka, pala je s lista rascvjetalog stabla u more. Osjetila se izgubljenom u ogromnim morskim valovima. Svakog trenutka mogla se raspasti i nestati. Najedanput je začula neki glas: «Brzo, dođi u moju kuću! Tu si sigurna!» Bio je to glas jedne školjke. I kap rose posluša, uđe, a školjka sklopi svoje ljuske. Kap rose se osjeti pritješnjenom, u tami, i stala je u sebi tužno razmišljati: nikad više ne ću se zasjati u svim divnim bojama kao duga, obasjana sunčanim zrakama. Ovdje sam sigurna, ali nisam slobodna. Svoj je jad kap rose povjerila toj staroj iskusnoj školjci. A ona joj odgovori: «Ako se budeš prkosno opirala svojoj sudbini, uvijek ćeš tako nemoćno osjećati bol. Ali ako to prihvatiš i budeš strpljiva, bit će ti lakše pri srcu.» A onda je tajanstveno dodala: «Onda ćeš biti iznutra sve tvrđa. Jednoga dana bit ćeš tisuću puta vrjednija i veća nego što si bila kad si ušla ovamo.» Kap rose je uzdahnula, ali je poslušala. Postajala je sve mirnija i čvršća i osjetila je da u njoj nešto raste i daje joj snagu. A onda je jednog dana kroz otvor školjke ugledala djevojačku ruku, ruku skupljačice školjaka. Školjka je otvorena, a djevojka je sva razdragana pokazivala svojim prijateljicama divan krupan biser koji se na njezinu dlanu, obasjan sunčanim zrakama, prelijevao u svim duginim bojama. Od kapi rose postao je dragocjen biser!

- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.