...a ja sama i ove nove godine...

...zadnji su sati ove godine..voljela bih da sam bila sretnija,ali netko je odlučio umjesto mene...hvala vam svima na commovima..drago mi je kad netko napiše ono što uistinu misli,bez obzira da li će me to povrijediti,hoću li shvatiti koliko sam glupa bila...i sama znam da bi najbolje bilo da ga zaboravim,ali problem je u tom što ja to ne želim...ja ne želim zaboravljati kao što ljudi zaboravljaju mene,tako lako,kao da nisam nikada ni postojala...zato postoje sjećanja,loša,a i ona lijepa..danas sam bila na misi,idem svaku nedjelju,jer sam shvatila da mi je potreban Bog u životu..a to spominjem zato što me propovijed toliko dirnula,pričao je nešto o ljubavi,kako je ona prava vječna i da se treba odreći ponekad sebe samog da bi ona uspjela...da treba uložiti sve i dati sebe za onog drugoga,slušati i razumjeti,vjerovati...plakala sam,ali nitko nije vidio moje suze...samo sam se tiho zapitala za koga te suze opet padaju..i da li je vrijedno...i rekao je kako neće biti lako,da mi nismo na ovom svijetu da uživamo i lagodno živimo,trebamo se potruditi,ali ipak ne dobijemo uvijek sve što želimo...ja sam dala sve,odrekla se cijelog svog života zbog njega,a kako mi vraća?..zapitala sam se zašto je tako teško reći volim te?jer ja prva to ne mogu izgovoriti ako to iskreno ne mislim,ni nisam nikda prije,ni kad smo nas dvoje bili sretni zajedno,nego sad kada je svemu došao kraj..kad sam shvatila da nema dalje...svim nam je potrebno ponekad čuti te riječi,da se uvjeriš da uistinu postojiš,da imaš razlog za živjeti dalje...sjetila sam se da kad smo nas dvoje zajedno uživali,bio je uvijet da nema osjećaja,da sve bude bez obaveze,a ja sam ga zavoljela,i volim ga zbog svega što on je,zbog toga što nekad zna biti tako grozan prema meni,glumiti i lagati,zato što kad smo sami,ja sam za njega jedina na svijetu,zapravo tad svijet ne postoji...bila sam u gradu jučer,sasvim obična večer..samo nikda prije ja nisam bila tako očajna..grizla sam usnice i cijlu večer pokušavala uvjeriti suze da nemaju zbog čega teći,da nije važno,da nisam važna ja...a on je bio kod nje,bili su sami u njenoj kući..to su mi rekli 'naši' prijatelji,onako kroz šalu,oni su nas milijun puta vidjeli zajedno i još uvijek ne kuže,ne razumiju da to meni nije onako bezveze,svi su toliko uvjereni da sam ja bezosjećajna i hladna..da je ne znam voljeti,da na to nemam prava...a oni svi smiju,za sve ostale je to 'normalno',samo sam ja na cijelom ovom prokletom svijetu bezosjećajna?..ljudi,gdje vi živite...možda sam ih u to sama uvjerila,jer mene nikda nitko nije vidio da plačem,da žalim,na mom je licu cijelo vrijeme onaj lažni osmijeh..pa zar ne vidite da se smijem kako ne bi plakala...mislite da ja imam sve što poželim..da,imam,ali ono materijalno,a to mi nije ni najmanje bitno..kad bi znali da bi dala sve što imam za ljubav,onu pravu,vječnu...prošla je cijela godina,a ja i dalje patim,osjećam se isto kao i lani,a obećala sam sebi samoj da ću se potruditi,natjerati svijet da ide bar na trenutak onako kako sam ja to zamislila...vjerovala sam u čuda...neka se čuda događaju,samo ponekad,ali sreća kratko traje...koje su moje želje u Novoj Godini?..ne znam(ljubavi,evo ti primjer moje neodlučnosti koji stalno tražiš),ja ne znam što želim...neću poželjeti Njega,jer znam da se ta želja neće ostvariti,ne još jednom,a ne želim se ponovno toliko razočarati...želim nestati,otići od svega,pa da svi ljudi imaju razlog zaboraviti me,jer neće me više biti...i dalje ću se smijati sa svima,ne želim pokvariti doček svojim prijateljima,nisu to zaslužili od mene...svima vam želim sreću i da vam se ostvare svi snovi,da,ako već niste,pronađete neki razlog za život,uživajte...ja ću i dalje iskreno voljeti,jer ljubav je jedino što ostaje,a ako je prava,vrijeme će pokazati,doći će neki moj dan,kada će sve kulise ovog svijeta pasti,kad nestat će laž i moći ću svima pogledati ravno u oči,a ne skrivati pogled jer ne smijem reći istinu,jer se moram žrtvovati za njegovu sreću....
§r€tN@ N0w@ g0d!n@ =)

...smijem se,a plače mi se...

...ne znam šta mi je...sad sam saznala da je On jučer ujutro mojim prijateljicama poslao sms da ako negova ''najdraža'' bude pitala,on samnom nije pričao i nije me čak ni pozdravio...ja opet moram sve isto proživjeti i poludjet ću još više nego što sam dosad...ne planira razgovarati samnom...sad sam bila vani i svi ljudi koje sam srela pitali su me što je to bilo s nama..a šta da im kažem...mogu samo lagati,opet te proklete laži...meni će jednog dana sve to dopizdit i sve ću joj reći...ja sam predugo šutjela,a izgleda da moram i dalje i sav svoj bijes zadržati u sebi...sinoć je bio s njom u gradu..on će napraviti sve da ona ne sazna...a ja sam sad srela njegovu sestru,sam mi se slatko nasmijala...a ja ga bez obzira na sve i dalje volim...bojim se poslati mu sms jer znam da neće odgovoriti,a možda je i s njom pa ću opet ja biti kriva za sve...zašto moja sreća ne može potrajati duže od nekoliko sati...kad će doći taj dan kad ću ja napokon biti sretna...a bez njega ne mogu to biti...napravit ću sve za njega,za još malo sreće,a on mi to ne dopušta...zašto mi to radi?..zašto ja moram plakati čak i kad mi se dogodi nešto lijepo,gotovo savršeno?...svo to naše vrijeme provedeno zajedno,dok smo varali nju,kad sve zbrojim to nikako ne može biti slučajno...kome bi se tako nešto dogodilo slučajno?...koga on laže?..mene više ne,samo sebe...zašto to radi,možda me samo hoće povrijediti..e ljubavi,izabrao si najbolniji način...kako da ja sad opet zaboravim sve,samo sam pokušavala biti sretna,borila se za osmijeh,onaj iskreni kakav je jedino kad sam s njim...kako na mom mjestu ostati normalan i ne poludjeti..kako da idem dalje?..stalno se vračam u tu prokletu prošlost,sad se ona ponavlja,a ja ne želim da sve bude kao prije,želim biti s njim zauvijek...a naša priča izgleda nikada neće imati happyend...ja ga samo volim,što sam u tom krivo napravila?...možda sam odabrala krivu osobu,ali nisam birala ja,biralo je srce,srce koje je milijun puta zgaženo i slomljeno njegovim riječima i uvredama...zašto nas je Bog spojio ako ne možemo biti zajedno,možda mi samo pokušava pokazati da treba pretrpjeti i mučiti se za sretniji život...svi kažu da ima vremena i da ćemo MOŽDA jednog dana i biti sretni zajedno,a nema ga..on ove godine završava srednju i odlazi na fax,pitajbogagdje,a ja ostajem ovdje,sama u toj gimnaziji koja nas je i spojila..gdje smo se počeli pozdravljati,tamo gdje će zauvijek ostati moje srce...kako sam mogla biti tako glupa i vjerovati da će se sad nešto promijeniti među nama?..gdje mi je samo pamet bila..jedino čime se ja mogu dalje boriti su riječi,ono moje jadno VOLIM TE,a njemu riječi nisu dovoljne,on uvijek traži više,a ja ne znam što još mogu napraviti...možda bi trebala sve pustiti i odustati,a ne mogu..ja to ne bi izdržala...kako da završim ovu farsu u koju mi se život pretvorio,sve same laži,prevare,lažna opravdanja,uvrede...pa ja ne mogu više tako...
...želim nestati,biti netko drugi,ali nikada ga prestat voljeti...nikada...cijelu vječnost samo tvoja,i kad umrem ja ću te voljeti...

...malo se više popilo,tako se i dogodilo...

...glava mi puca i sve me boli...sinoć je bila noć za pamćenje iako sumnjam da će se itko toga danas sjećati...ja otišla sa Laylom malo van...i došao on u isti birc gdje smo mi sjedile...i tak mi si odzvanjali malo...on puno pio...Lea mu otišla čestitat Božić,ja naravno nisam...i počela jedna pjesma s mojim imenom i on lei pošalje poruku:'De čuj pjesmu'...i tak oni se nešt dopisivali i on njoj kao da mu ja nisam došla čestitat,ali da je to kao moja volja...i tak cijelu večer se mrzili nas dvoje...poslje mi otišle malo prošetat i vratile se opet tamo di je on bio...i dođe kreten sa svojim frendom sjest do nas...svi pričaju,zezaju se,a ja i on ni riječ progovorit...i Lea mi odmaglila nekud i njegov Frend isto i mi ostali sami...ja njemu pružim ruku i čestitam Božić,a on meni onak:..i nećeš me poljubit?..ja njemu da mi ne pada na pamet...i na tom ostalo...počeo on nama naručivat piće,a ja kao ne pijem alkohol...i čovjek mi kaže da će se naljutit ako ne popijem taj kruškovac..i ja popila...mene mama zvala milijun puta da se nacrtam kod kuće...i ja i Lea krenule...izađe on za nama van i počnemo se mi grudati(usput kod nas ima jako,jako puno snijega)...i sruši mene čovjek u snijeg,bila sam sva mokra...i vrati se on unutra,a mi nastavile prema kući...kad odjednom meni stiže poruka da se obadvije odmah nacrtamo tamo..lea mi već skrenula u svoju ulicu,i ja se vratim da mi ne može opet prigovarat da sam ja tako htjela..vidio mene čovjek da sam se vratila i zove on mene da dođem do njegovog društva...ja otišla i plesali mi...napili se svi..on meni stalno naručivo kruškovac,a ja to mrzim piti...i počela pjesma Za koga ove suze padaju i mi se onak naslonili jedno na drugo i gledamo se u oči..onaj njegov ubojit pogled...i tad jedan lik prosuo njegovo pivo po mom mobitelu..jadan mob krepo,ni sad ne radi,poludjet ću...i malo pomalo ljudi odlazili kući...mi sjeli za šank,ja njemu u krilo jer nije bilo stolica više...i malo se svađali,malo smijali...a njemu cijelo vrijeme njegova 'najdraža' odzvanja,šalje poruke,zove ga...i on se uopće ne javlja...čak mu se na mobu zove 'Nobody'...i moja nadraža sestra dođe do nas i kaže mi da moramo kući jer će mama popizdit...a ja njega zagrlila i ne puštam ga...ona koza otišla,a trebale smo se zajedno vratit kući...opet on meni nešto počeo kako su riječi ništa,a djela se broje,a ja ko grom iz vedra neba,poljubim ga...i baš ispalo fora...i moja se sestra vrati i pita njega:Je vi opet od sutra po starom,ne pričate?...on njoj onak:Pa znaš,ima nešto romantično u tom...ja se opalila smijat...i moja sestra opet ode...mi se još malo ljubili pred cijelim kafićem....i ja napokon se sjetila da moram,ali stvarno moram kući...i nekak se mi oprostili..ja otrčala kući i stigla sestru na pola puta...e sad treba ući u kuću..mama ljuta onak totalno...zvala me milijun puta,a meni mob ne radi...zakasnila sam kući 2 i po sata...šta ja sve neću napravit zbog njega...sad me čeka jezikova juha...mislim da mi je mama sinoć zabranila izlaske do daljnjeg...a ne mogu se čut s njim jer mi je mob krepan,a ni kartica ne radi...baš me zanima što će sad biti..njoj za nas sad može reći tona ljudi...stvarno su nas svi vidjeli,čak i njegova starija sestra...bojim se da je ovo bio zadnji put...ne znam više što da mislim...bojim se svega...ali eto tek toliko,želja mi se ostvarila:All I want for Christmas is you...
P.S. Ljubavi,volim te... (=

...all I want for Christmas is you...

...evo pada tiha noć samo javi kad ćeš doć i oprostit ćemo sve jedno drugome...sve što želim to si ti,samo zovi dolazim...
...i eto..evo mene opet..razočarana,jadna,ogorčena i ljuta...sinoć sam malo izašla sa Leom,obišle par birtija naših,uglavnom se smrzavale...i znate kak svudje sviraju neke božićne pjesmice i svi sretni veseli,a ja zbedirana i sjebana...i počela pjesmica Trebaš mi,a ja se jeva suzdržavam da ne plačem...i suze same tekle...ja se rasplakala ko glupača pred svima...i nije mi bilo dobro i nisam sad ok...i ja i On si odzvanjali i još me to nerviralo...i ja se pokupila i ošla kući...nisam više htjela svim kvarit atmosferu...legla u krevet i napisala jaaaako dugačku poruku i poslala mu je...napisala sam da bi nas dvoje trebali porazgovarat i da mi jednosatvno kaže šta hoće od mene,da se pozdravljamo,da budemo prijatelji ili neznamšta..i da me nervira to što ne znam šta bi ja trebala napravit da on bude zadovoljan,i da i on bude jebeno iskren i da sam ja puno puta pogriješila i da samo hoću znat šta sam njemu napravila...on meni odgovori da mi ne možemo bit dobri zbog pričica koje su kružile o nama i da bi se sto posto opet nešto počelo pričati...ja mu rekla da onda ni ne moramo bit dobri,samo onda ne kužim zašto me zvao...i idiot meni kaže da me zvao samo da vidi koliko će ljudi odmah saznat za to...ja mu rekla da mu se najdublje zahvaljujem što mi toliko vjeruje,a on meni na to da mi je i previše vjerovao,pa šta je za to dobio...i zaključili smo da smo oboje razočarani jedno drugim...i ja mu rekla:što je prošlo,prošlo je i da mi je baš drago,onak sarkastično...a on meni kao ako je meni drago neka mi bude..ja mu napisala da mi je drago što sam napokon shvatila koliko sam bila glupa i kome sam sve vjerovala...i onda samo malo pričali o mom plakanju,o tom kako on ne vjeruje da bi ja ikad plakala...i uglavnom...još malo pričali gluposti..i on više nije imao besplatnih sms-ova i reko mi da ga nazovem ako još planiram pričat s njim...ja mu samo poslala sms,poznila ga i gotovo...on mei odzv i ja njemu i oko 1 ja otišla spavat...i izgleda da se više nikad nećemo čut,da je sad definitivno kraj...da se ne podnosimo međusobno i opet sam ja za sve ispala kriva jer je rekao onak ko slučajno,da sam u petak kao izašla van da tko zna što bi bilo s nama...mislim stvarno zna odabrat vrijeme 3 ujutro..i on meni kaže da se sve može ako to dovoljno jako želiš..a šta sam ja mogla.jedino doletjet do njega...i sad napokon znam da se samo zajebava sa mnom da vidi koliko sam jadna i da mi se može smijati...i danas sam opet nekako totalno u k****,probudila se u podne...otišla ručati sa svojima..i onak svi sretni zadovoljni,smiju se,pričaju gluposti,nazdravljaju,a ja samo šutim..ni riječ nisam progovorila..i hvala Bogu što nitko nije skužio kad sam se rasplakala jer su bili previše zauzeti..pokupila se od stola,otišla u svoju sobu i dalje plačem i jadna sam,glupa,i ovo će biti najgori Božić u mom životu..pa eto zašto mrzim blagdane...samo boli me sječanje jer je sutra godina dana kako smo se nas dvoje počeli full intenzivno družiti i nije prošao dan da se nismo čuli...eto valja se sve mora promijeniti...i eto,Sretan Božić svima i budite veseli...a još je uvijek sve što želim za Božić samo On...znam da ga ne mogu imati...ne trebaju mi darovi,nitko,samo još jedan poljubac za kraj i onda mogu umrjeti...
...last Christmas I gave you my heart but a very next day,you gave it away...this year to save me from tesrs I'll give it to someone special...
P.S.Ljubavi,sretan Božić i volim te...

...tko zna možda je ljubav samo zaspala,možda nas ipak negdje sačeka...

...nije mi do tebe stalo,i ne trepnem kad to kažem,a u sebi glas čujem,mili Bože kako lažem...
...prošla je još jedna naša subota...na početku se plakalo,ali zbog totalnih nesporazuma,onda sam morala popiti svojih 5 votki na eks jer sam izgubila okladu od svoje Jane...uglavnom još nekidan kladile smo se hoće li se On meni javit...i to se totalno nenadano dogodilo...srela sam ga sinoć i smijala se,pravila se da sam sretna,a jedva sam zadržavala suze u očima...i tako cijelu večer...baš sam bila totalno zbunjena,izgubljena,malo mi je falilo do ludila...i ja došla kući,izvalila se u krevet i zaspala...probudilo me jutros ono tandrkanje na mobitelu,kreten zvoni sake 2 minute ako imaš propušten poziv ili novi sms...i ja onako u sebi počela već skidat sve zvijezde s neba jer sam mislia da me se neki idiotus iz razreda sjetio..ali ipak ja pogledam ko je i tamo dva propuštena poziva od Njega oko pola 4 ujutro...i ja ni pet ni šest odzvonim mu...i vratim se nazad spavati..za par minuta odzvanja on meni...i baš sam bila nekak happy...ali stvarno sam se zamislila kad sam jučer pročitala Alkoholičarkin comm...možda i jesam ja njega povrijedila..samo ne znam kako,on je meni rekao da je sve gotovo,da ju više ne može varat samnom...i stvarno ne znam zašto je sve što ja kažem jebena laž za njega...ja znam da sam pogriješila kad sam rekla svojoj 'prijateljici' za nas dvoje,ali on joj je govorio i više nego ja..samo sad optužuje mene da sam ja kriva što je njgaova 'najdraža' skoro saznala za nas...ne znam što sad hoće od mene..ako je sretan neka me ne zove,neka zaboravi da postojim,a ja ću već nekako uspjeti pomaknuti se i krenuti dalje...i pitam se da li ja njega iskreno volim?..stvarno me uspio natjerati da prvi put posumnjam u to...pitao je kako mogu voljeti nekog s kim ne pričam tako dugo,a ja jednostavno ne znam...meni nisu potrebne riječi,sječam se njegovih dijela i da je uvijek napravio ono što sam htjela...samo mu nikada nisam uspjela reči da sam se i ja žrtvovala za to...da sam izgubila sve što sam voljela,vjeru u sebe,vjeru u svijet,u ljude...a on i dalje ima ono što je i prije imao,čak ga ona sad i više voli nego prije...on nije ništa izgubio,osim mene,ali ja mu nikada nisam bila važna...i možda ga jesam povrijedila,možda sam stvarno napravila nešto neoprostivo...ali ako sam ja mogla zaboraviti sve u čemu je on ikada pogriješio i sječati se samo dobroga,zašto on ne može?...da li mi planira oprostiti?...hoću li ja uspjeti to sve izdržati i ako bude kao prije,kako ću još jednom proživjeti isto?...ja se bojim..bojim se svega što se još može dogoditi u ovih par dana...ne znam kako mu više pogledati u oči kad se sretnemo,nemam snage za to...neka mi kaže u čemu sam pogriješila i za šta sam to stvarno kriva?....ja ne znam,pokušavam se sjetiti...jedino što mi pada na pamet je onaj zadnji put kad smo bili tako sretni..kad me pitao što ćemo dalje,a ja sam rekla da ne znam,pitao me što želim od nas,a ja nisam imala snege reći istinu nego sam rekla da je sve ono dovoljno...da nam je super tako,a htjela sam puno više od nas,htjela sam vječnost,a nisam imala snage izgovoriti to...nisam bila dovoljno jaka...ljubavi oprosti,oprosti za sve....
...a jesam te jesam,jesam voljela i nisam te nisam još preboljela,i opt bi opet tebi dala sve samo da si kraj mene...

...kad ti kažem da te ne volim,tad lažem te...

ja sam još uvijek pod dojmom..prvo želim zahvalit Alkoholičarki na commu,jer znam da totalno sve ovo razumiješ...tnx...sinoć ja došla iz grada kući..baš smo se super zabavili u gradu i sve bilo 5..savršeno...i oko 2 ujutro netko mene zove na mob..ja se javim i čujem njegov glas i pokolopim...šokirala sam se...i zove on još 7-8 puta i ja se ne javljam..pošaljem mu ja sms:tko si ti? i on opet zove,ja se javim i čujem cijelo njegovo društvo pjeva 'Avanturu'...i pjevaju još oni,pijani ko...uglavnom odgovori on meni na sms i kaže:"Sad kao ne znaš..onaj koji mora biti jako pijan da te zove"...ja se opet pravim luda i uglavnom čovjek mi kaže da prestanem jebeno lagati i da budem bar malo iskrena...i svađamo se nas dvoje sms-ovima..i on meni stalno govori:"Hvala,ti si tako htjela,ja sam pokušao bar,ja sam se trudio..."Ja se,glupača glupa,opet pravim luda kao ništa ne kužim...kaže mi kao je on mene ne smije nazvat kad se sjeti,ja njemu da smije i onda on kao super,odlično..i kaže mi da ga nazovem..ja se sva tresem,ne znam otipkat broj,sve zaboravila...i javi se on i prva mu rečenica kak je vani hladno i da upravo kreće kući...ja njemu kažem da moram ić spavat..on meni kao ako mi je to važnije da poklopim,da sam sama kriva za sve i tak...još smo se nešto dopisivali i meni puko film i ja prvi put u životu kažem nekom da ga volim..on meni napiše da OPET jebeno lažem...jednostavno sam rekla da sam sad iskrena i nemam više razloga lagati...i kaže on meni da će uskoro bit kod kuće i da ga nazovem..ja njega nazvala,on sav sretan i pita me da li imam besplate razgovore,ja nisam imala i kaže mi kao da će me nazvat kad legne u krevet...ja u sebi onak mislim da nazvat ćeš ko i svaki put do sad...i stvarno me čovjek nazvo...i pričamo mi nešt bezveze,pa skroz ozbiljno..on meni pročita kao onu poruku u kojoj sam napisala da ga volim i pita jesam to stvarno mislila..ja da jesam i kaže on meni pa onda ponovi to..ja ponovno kažem da ga volim...e tu sam jako pogriješila...i počne on meni kao kako možeš voljet nekog s kim ne pričaš,njegovim riječnikom,pun kurac vremena...ja samo šutim..pita on mene da li ja uopće znam šta ta riječ 'voljeti' znači...ja njemu da valjda ne znam jer mi nitko nije pokazao što znači...i poslje se još malo prepirali..pitao me zašto ne mogu bit jednom jebeno iskrena..i tad sam odlučila bit iskrena,onak totalno...još smo se malo svađali i onda od jednom priča meni on šta je bilo u gradu,da je sreo moje frendice i da je s njima bio tamo...i zezamo se,smijemo,kao nekad...i on mene pita šta ću ja napravit ako on zaspe slučajno,kao hoću li ga probudit...ja njemu onak veselo:'pa naravno'...i kaže mi da smislim neki slatki način da ga probudim...ja onak razmišljam i full se ja ufurala..i sve super odjednom....u 4 sata uleti mi mama u sobu,skoro mi žena uzela mobitel...sva neka ljuta..i ja morala prekinut...i pošaljem mu poslije sms da mi mama skoro uzela mob i da ne mogu pričat...on meni opet da ja jebeno lažem..da nikad nisam iskrena,ali kao ajd dobro sama sam tako htjela...meni opet oči pune suza...sva pogubljena i izgubljena...i napišem mu da sam stvarno iskrena i zakunem se svim na svijetu i pozznem ga..i gotovo...nisam mogla zaspat do kojih 8 ujutro,još pod dojmom...i pošalje mi on sms oko 9 da je čitao sms-ove od sinoć i da sam jebeno dvolična,da mi ne vjeruje da mi je mama skoro uzela mob,i da obrišem sve poruke(ko i inače),i da ćemo vidjet kao koliko će se sad ovo proširit,tko će sve za to znat...i na kraju,što je najbanalnije,da ćemo onda vidjet što ćemo nas dvoje...moš mislit...ja mu pošaljem sms da misli šta god hoće,da mi uopće nije važno...i pošalje mi lik da je tak i mislio i da obišem sve sms-ove...sad to dmah idem napravit da mi ne može OPET prigovarat...ja sam još uvijek šokirana i ne znam šta mislim i totalno sam sjebana...ne vjerujem više ni u što...valjda je tako moralo biti...

...znam da zvuči kao laž,da sam samo tebe voljela,ali bi trebalo da znaš,samu sam sebe proklela...

...sve je bilo uzalud...razočarana sam samom sobom...željela bih pobjeći od svega,od svih..da me jednostavno puste da nestanem,da se nikada ne moram vratiti...umorna sam od nadanja,očekivanja..plakanja..neka svi kažu što god žele,ali ja ga ne želim prestati voljeti,neka ljudi govore...pričajte i dalje priče koje mi ništa ne znače,govorite da samo sebi uništavam život,a on to ne primječuje,briga me...duboko u sebi znam da je sve što kažete istina,ali nije me briga...imam sebe,u tami mogu sama plakati,mogu sama pobijediti tišinu,naučila sam da mogu sama...ja ne želim prestati razmišljati o nama,o prošlosti,jer ja za nju živim...nitko,ali baš NITKO me ne može uvjeriti u suprotno...i ako želim bit sjebana i samo šutiti ostatak života,pustite me da šutim,pustite me da umirem sama u svojoj samoći...smijte se i budite sretni,zadovoljni sobom i svojim postupcima,životom,a moj zaboravite,zaboravite svi da uopće postojim...mrzim ljude koji me kad sam sretna ni ne primjećuju,nije ih briga,a kad vide da padam ,da dotičem dno,prave se da me razumiju...ma ne razumije nitko,ne može nitko razumjeti...ne mogu razumjeti ako nikad nisu voljeli,a voljeti znači biti odan do smrti,što god ti taj netko napravio,koliko god puta te uvrijedio,zaboravio...voljeti znači pokloniti svoj život nekome u cjelosti,čak iako ga ne želi,ako ne vidi tvoju žrtvu..voljeti znači pregaziti sav ponos zbog nekoga tko te mrzi...ja sam odlučila..ja želim voljeti..iskreno..potpuno i zauvijek...jednog dana stati pred cijeli svijet i reči:Ja sam voljela,ja volim i dalje..mrzim površnje 'ljubavi',glumiti da voliš,samo da ne bi ostao sam...ponekad je lakše patiti u samoći,nego cijeli život glumiti,jebeno se praviti da razumiješ onog drugog,da si uz njega,da ti je sve na svijetu...a nije ti ništa,tek stranac,prolaznik...pa onda proklinju na kraju svoj život,kaju se što nisu znali kako i na koji način živjeti...recite što god želite..ja ne slušam..možda jednom ipak shvatim da sam izgubila sve,svaku priliku za bolje,za sretniji život...sad mi riječi ljudi ne znače ništa...ja znam da me on mrzi,da voli nju,da sam mu bila samo igračka...i nitko ne razmije koliko boli samoj sebi priznati to,shvatiti,znati,ali i dalje voljeti...često se lažno smijem-to nije osmijeh,to je grč-i ne želim tako dalje...jebeno hoću malo mira..ne postoji sretan život i ne dobiješ uvijek ono što želiš...i ljudi kažu da se treba boriti onda bar za malo radosti s bilo kim,ako nemaš onog koga voliš,a čemu to?!? u tome ne postoji smisao...laž me jebeno ubija u pojam,mrzim laž...a cijel moj život je jedna velika laž,kazalište u kojem sam ja sporedna uloga,lutka u tuđim rukama...mrzim živjeti...i ne pitajte me jesam OK?!?--nisam,nikad nism ni bila,nikada neću ni bit...ja nisam stvorena da budem sretna..to nije moja sudbina...

JoJo-Too little too late

Come with me, stay the night
You say the words but boy it don't feel right
What do you expect me to say (You know it's just too little too late)
You take my hand, and you say you've changed
But boy you know your beggin don't fool me
Because to you it's just a game

So let me on down
Cause time has made me strong
I'm starting to move on
I'm gonna say this now
Your chance has come and gone
And you know

It's just too little too late
A little too wrong
And I can't wait
Boy you know all the right things to say (You know it's just too little too late)
You say you dream of my face
But you don't like me
You just like the chase
To be real, it doesn't matter anyway (You know it's just too little too late)

I was young and in love
I gave you everything but it wasn't enough
And now you wanna communicate
Go find someone else
[ Too Little Too Late lyrics found on http://www.completealbumlyrics.com ]
In lettin you go, I'm lovin myself
You gotta problem
But don't come askin me for help
Cause ya know

It's just too little too late
A little too wrong
And I can't wait
Boy you know all the right things to say (You know it's just too little too late)
You say you dream of my face
But you don't like me
You just like the chase
To be real, it doesn't matter anyway (You know it's just too little too late)

I can love with all of my heart baby
I know I have so much to give (I have so much to give)
With a player like you, I don't have a prayer
That's the way to live, yeah oh

It's just too little, too late
Yeah

It's just too little too late
A little too wrong
And I can't wait
Boy you know all the right things to say (You know it's just too little too late)
You say you dream of my face
But you don't like me
You just like the chase
To be real, it doesn't matter anyway (You know it's just too little too late)




Jojo - Too Little Too Late lyrics

...nisam te prestala voljeti,samo sam te pustila da voliš nju...

...dugo nisam pisala,falilo mi je...u zadnjih par dana sve je otišlo k vragu...svašta se izdogađalo i zato sad ja sjedim kod kuće u subotu navećer...mama mi je skužila cigarete i sad moram prestat pušit...bit će teško...jučer ja kupila sestrični boju za kosu i pokazujem prijateljici u busu i kažem da ću se i ja tak obojat...boja bila tamno smeđa..ispred nas sjedio ''dotični''..on se onak okrene,uzme kutiju njoj iz ruke,pogleda boju,pa u mene,nasmije se,pogleda opet boju,pa mene ravno u oči,vrati kutiju njoj i okrene se...ja totalno ne kužim šta on izvodi..svako jutro mi čekamo bus,kad on dođe,obavezno me mora gurnuti ramenom,onak ko slučajno..ja ne razumijem više ništa uopće..kao mrzi me,a onda stalno nešto izvodi,ne znam šta pokušava dkazat...možda me pokušava slomiti..natjerati me da poludim još više...a ne može,jer već sam dovoljno luda i izgubljena...samo kad dođem kući jednostavno sjednem na krevet i plačem...suze same teku..bez pravih razloga...on me tako lako uspjeva spustiti na dno...krivnja koju osjećam je dovoljna,ne mora me i on još kažnjavati...ne znam što pokušava...on je ko fol presretan sa svojom najdražom,a još uvijek se trudi mene razočarati...i ja sam se danas napokon obojala u tu svoju novu boju..i ispalo tamno crveno...onak full ''intezivna'' boja,a valjda će se isprat malo...sutra imam prvi nastup s plesom...valjda će proć dobro...a uopće nije bitno..samo me još uvijek muči neka sumnja da možda nije sve bilo uzalud...još uvijek se nadam,a znam da nemam pravo na to...ja nemam pravo živjeti...on mi je sve uzeo...i kako da dalje nastavim kad ne mogu pronaći nikakav put,nikakvo svjetlo u tami...izgubljena sam...moja Jana mi je reka da zaboravim sve to,da pustim uspomene da odu...a ja ne mogu,ne još...znam da ju iritiraju već sve moje priče o 'nama',o onome što je bilo jednom davno...rekla je da bi ga najradije ubila...možda bi i ja to napravila...ja nemam snage njemu ni odbrusiti kad napravi neku glupost,jednostavno ne mogu...svako njegovo djelo ili riječ meni su svetinja,koliko god bilo loše za mene,to je jedino u što vjerujem...jer voljela sam ga,volim ga i sad...teško je to priznati,ali ja ga volim i još uvijek mi je sve...a što će mi takva ljubav,ako zbog nje samo patim i lomim se svakog dana u sve sitnije komadiće?!?..ne znam,ali znam da je iskrena...ja sam zalutala u ovom vremenu,danas takva ljubav više ne postoji,napisana su neka nova pravila...a ja znam samo slamati zakone i kršiti pravila,biti buntovnica i ne fejkati svoj bunt...ja se bunim protiv svega,pokušavam ići protiv svijeta i to me uništava...ja nisam rođena za poraze...ali netko prije mene je odnio sve pobjede...možda mi jednog dana oprosti i ponovno me pozdravi,jer to će biti dovoljno da ovaj život na bude uzalud...dotad ću samo disati i živjeti jer se mora...jer je netko odlučio umjesto mene...
...to neću,nisam ja od onih koji mole,ma koliko suze da me bole,uvrede i laži,sve te grube riječi,idi pa se leči milo moje..nisam ja onih koji mole,rodila me mati da me vole,a ja gubim dane s tobom još od lane,idi pa se leči milo moje...

...sve ti najbolje želim,da se raduješ i voliš,ko što tebe ja volim,da te i on voli..

...ey peoples...jučer smo proslavili Janin ročkas,srećo,SRETAN TI ROĐENDAN!!! =) baš je bilo predobro,samo sam ja malo previše popila i takk...ali nisam radila gluposti,ja i Ivana se naplesale i nazabavljale..a Jana nam bila sa svojim najdražim..ee..kak su bili preslatki,najljepši na svijetu...pa eto srećo,ne da mi se neošta puno pisati,samo sam ti došla čestitati ročkas...i neka bude najsretniji do sad..najbolji,najljepši,jednosatvno onakav kakvim ga želiš...
...neću ti reći da ti se ispune sve želje,jer onda nećeš imati što željeti...neću ti reći ni da ti se ispune svi snovi,jer onda nećeš imati što sanjati..neka ti se ispuni onoliko želja i snova koliko je potrebno da budeš sretna... (=
...i da zauvijek ja i ti ostanemo tim...jer mi smo fakat sjb full najbolje i ne može nam nitko ništa...i volim te,uvijek i zauvijek dokle god stojim......i evo jedna pjesma,samo za tebe... (:


Drugarice

Ne znam sta misli devojka ta
kako je mogla biti tako zla
necu da cujem za njega i nju
moju bivsu drugaricu

Znam da ste bile ko nokat i prst
morace sama da nosi svoj krst
a nije ni on bolji od nje
od te male izdajice

Drugarice, lazljivice
kako si mogla da budes s njim
kad si znala, sto si mu dala
da te prevari

Drugarice, lazljivice
kako si mogla da budes s njim
kad si znala, sto si mu dala
da nas rastavi

Kako ce moci pitam se sad
u oci da me pogleda
kada je budem videla s njim
mogla bih svasta da ucinim

Dobra si dusa poznajem te
zaboravi to oprosti joj sve
uvek si bila bolja od nje
od te male glupace

..granice nisu ništa drugo do linija u atlasu,al' jesu stvarne onda kad idu od srca ka srcu..

...ovo su riječi mog,u zadnje vrijeme najdražeg,Marchela...te njegove pjesme i riječi me mogu podignuti s dna,jer shvatim da su ljudi izgubili i više nego ja pa ne cmizdre za prošlošću,ne opterećuju se,samo pokušavaju dalje živjeti...kako god bilo...
...sad sam se vraćala kući sa svojom Laylom i slušale samo putem mp4..ja gupača baš pustila pjesmu 'Tužni se smeju najlepše' i mene je boljelo dok sam to slušala,stvarno me ubijao neki osjećaj osamljenosti..tuga me tako dotukla...ali sam glumila da je sve ok,da mi nije stalo,jer to je samo pjesma,pa šta,beznačajne riječi...iako u zadnje vrijeme samo u riječima pjesama tražim utjehu koje drugdje nema...i pogledala sam u Laylu,gledala je u cestu,teškim korakom hodala prema naprjed,zrcalile su joj se suze u očima...moja Layla i suze?!? ona ne plače,ona je jača od mene,ona može izdržati,nije joj lako ali kroz ovaj život od blata ide s osmijehom na licu...izgubila je sve,ponekad se tako lako naljutim na nju,a nemam prava,nisam ja ta koja se treba ljutiti..i ja bi trebala uvijek biti uz nju i kad se smije i baljezga gluposti i kad joj je teško,a to ne želi priznati...ja se moram promijeniti,pa neće se svijet okretati po mom,neće...danas sam ga srela,bio je s njom(a,glupačo,šta si očekivala) i nekoliko sekundi prije nego što sam ga ugledala,nešto me jako zabolilo iznutra,ona neka razarajuća bol,čini ti se kao da nestaješ..da se polako raspadaš u komadiće,u prah,pretvaraš u nešto što se više ne može nazvati čovjekom...i shvatila sam da granice mogu biti samo linije koje dijele teritorije,ali ne razdvajaju uvijek ljude,ljudi se potrude zajedno pisati neke nove stranice života iako ih dijeli neka prepreka...te se granice mogu pobijediti...a naša?..između nas je stalo puno više od linije koja razdvaja,između nas su laži,prevare,šutnja...uvrede (koje sam mu oprostila)..i opet šutnja,samo ona je ostala od svega onog što smo bili...nikada ne bih mogla reći da smo bili 'jedno',jer nismo,uvijek smo bili dvije različite osobe,koje su dijelile puno više od nekog 'prijateljstva'..nikad za nas ne bi mogla reći ono MI u punom smislu te riječi,uvijek nas je nešto dijelilo,ali nikada nisam ni sanjala da ćemo jednog dana jednostavno stati i nikada se više ne pomaknuti s mrtve točke...ja očito još nisam shvatila da je kraj...i sad plačem dok ovo pišem..jebeno plačem,a ne postoji nitko tko će čuti moje suze,nema nikog da ih zaustavi i kaže mi:"Dosta je!!Što je prošlo,prošlo je!"...samo mi treba on,da ga ponovno pogledam u oči i da se smijem nasmijati,onako iskreno,kako već dugo nisam...ali život je takav,spaja,razdvaja i desi se svakom živome da je u filmu krivome...

Razmišljam često dal' ti je bilo stalo,
da li si me volio možda barem malo...
a srce boli dok gledam kako se smiješ,
dok u njenom zagrljaju ti se kriješ...
Sad su noći puste i ljubavi nema,
a ja još osjećam miris tvog parfema...
i potajno se nadam možda povratku tvom,
dok teško skrivam suze u osmijehu svom...

...šutnja ponekad govori više od tisuću riječi...

eee,ljudi...ja opet subotu potrošila na gluposti i napravila glupost...ali nema veze,nema više kajanja...to je prošlo...malo zabrijala s jednim dečkom i šta sad?..nikom pa ništa,nema više to kome smetati,uvijek je njemu smetalo,a sad me može kazniti samo onim svojim pogledom jer je samo šutnja između nas...ja sam se sad šokirala,moja lea čačkala nešto po njegovom mobu i gledala slike,pazite sad ovo-tamo moja slika koju sam mu poslala još u petom mjesecu kad samo si bili naj-naj...ne mogu vjerovat...i kaže ona meni da ga je pitala zašto ima moju sliku,jer ona kao ima slike samo ljudi koji su joj dragi,a on mene kao ne podnosi više...i on joj lijepo samo kaže:"Šta ja ne smijem imat njenu sliku ako hoću?!?"...de čuj odgovora...on i moja slika?!? mislim da bi ga njegova cura,da za to zna,ubila,onak totalno...i šta da ja sad mislim,on nju kao prevoli,a ima moju sliku staru 6 mjeseci...pa ja ne čuvam slike iz naše prošlosti,čak sam i ja to sve pobrisala davnih dana...ne vjerujem jednostavno,ne vjerujem...koji mu je k*r*c sad došo,šta on misli,šta će mu to?!? da se ponekad možda sjeti da postoji 'ona neka' koja će ga uvijek voljeti i nakon svega,koja će uvijek biti tu šta god joj napravi,ona koje će se sjetiti kad ga svi zaborave?!?...kad vidi da više nema gdje...ja jesam ta,znam da i on to zna,ali od nas više ništa nije ostalo,samo ta prokleta šutnja...pa reci mi da znam,reci samo hoćeš li me se ikad sjetiti,samo ponekad u prolazu,sjetiti se da postojim...ja sam puno puta pogriješila,a ti još više i nisam jedino ja kriva,nisam,daj shvati više...ma baljezgam gluposti,još uvijek molim da se prošlost vrati..a znam da neće,to predobro znam...i počela sam opako slušat neki hip-hop i stalno bacam rime u tom stilu...pa evo jedne nastale danas pod geografijom...

....iz nekih starih razloga ljubavna priča tebi pisana...

Ovo je ljubavna priča,
jebeno ljubavna,
kad nitko nije volio,
tu se samo kajalo i griješilo.
Sve moje riječi izgovorene
sad su pogažene,
jebeno gaziš po meni
i nikad me nisi volio,
nikad te nije boljelo kao mene.
Dal' znaš kako je biti živ
kad ti svaka budala govori
da si si sam kriv?
I nije te briga,
i dalje ideš kroz život
jebeno sretan sa njom,
tvoje srce je njeno,
a ti još si u mom...
Sve laži,prevare,sitnice,
fale mi
i dalje crtam one iste skice:
noć,zvijezde,ti i ja,
od svega umorna sam.
Pa vrati mi dane
na tebe potrošene,
vrati mi sate izgubljene,
uvjeri me da minute
nisu bile uzaludne,
vrati mi sekunde
koje su me dijelile od smrti
kad sam te htjela
samo još jednom poljubiti.
Molim za smrt,
ne više za nas,
jer mi smo jebena prošlost,
sve je to iza nas.
Proganja me ta krivnja,
ubijaju osude tvoje
i dođe mi da pošaljem
u materinu cijel svijet,
jer nije više lijep,
više nije pošten
i sve je laž
ti to najbolje znaš.
I tko mi je kriv
što sam sad sama,
tako sam htjela
žrtvovala sve što sam voljela,
ma zaboravi
nisi ti vrijedan kajanja.
I šta bi ovo sad trebalo bit,
priča o ljubavi?
Ma baš,nije je ni bilo,
nije bilo ni NAS...
Kao-ti i ja,stranca dva,
nikad se nismo sreli,upoznali,
a koga onda ja volim,
za koga molim
da bude sretan kad ne mogu ja?
Zaboravila sam onu djevojku,
mislim da je bila ponosna,
skromna i dobra,
a šta sam sad,
gdje sam u tom opisu ja?!?
Više nisam ''idealna'',
ma za to si ti kriv,
sve moje greške
Bog je oprostio
a ti ne možeš?
Šta si umišljaš,
nisi ti veći od Njega,
ne uzdiži se u visine,
ti ne zaslužuješ onaj dio neba,
koji ti je ON dao...
Ne zaslužuješ moje kajanje i krivnju,
nisi ti vrijedan,nisi,
a moram ti reći
samo još riječ jednu...
ma volim te jebeno,
najviše na svijetu,
al' dočekat ćeš dan
kad vidjet ćeš me
u zagrljaju tuđem sretnu...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.