eee,ljudi...ja opet subotu potrošila na gluposti i napravila glupost...ali nema veze,nema više kajanja...to je prošlo...malo zabrijala s jednim dečkom i šta sad?..nikom pa ništa,nema više to kome smetati,uvijek je njemu smetalo,a sad me može kazniti samo onim svojim pogledom jer je samo šutnja između nas...ja sam se sad šokirala,moja lea čačkala nešto po njegovom mobu i gledala slike,pazite sad ovo-tamo moja slika koju sam mu poslala još u petom mjesecu kad samo si bili naj-naj...ne mogu vjerovat...i kaže ona meni da ga je pitala zašto ima moju sliku,jer ona kao ima slike samo ljudi koji su joj dragi,a on mene kao ne podnosi više...i on joj lijepo samo kaže:"Šta ja ne smijem imat njenu sliku ako hoću?!?"...de čuj odgovora...on i moja slika?!? mislim da bi ga njegova cura,da za to zna,ubila,onak totalno...i šta da ja sad mislim,on nju kao prevoli,a ima moju sliku staru 6 mjeseci...pa ja ne čuvam slike iz naše prošlosti,čak sam i ja to sve pobrisala davnih dana...ne vjerujem jednostavno,ne vjerujem...koji mu je k*r*c sad došo,šta on misli,šta će mu to?!? da se ponekad možda sjeti da postoji 'ona neka' koja će ga uvijek voljeti i nakon svega,koja će uvijek biti tu šta god joj napravi,ona koje će se sjetiti kad ga svi zaborave?!?...kad vidi da više nema gdje...ja jesam ta,znam da i on to zna,ali od nas više ništa nije ostalo,samo ta prokleta šutnja...pa reci mi da znam,reci samo hoćeš li me se ikad sjetiti,samo ponekad u prolazu,sjetiti se da postojim...ja sam puno puta pogriješila,a ti još više i nisam jedino ja kriva,nisam,daj shvati više...ma baljezgam gluposti,još uvijek molim da se prošlost vrati..a znam da neće,to predobro znam...i počela sam opako slušat neki hip-hop i stalno bacam rime u tom stilu...pa evo jedne nastale danas pod geografijom...
....iz nekih starih razloga ljubavna priča tebi pisana...
Ovo je ljubavna priča,
jebeno ljubavna,
kad nitko nije volio,
tu se samo kajalo i griješilo.
Sve moje riječi izgovorene
sad su pogažene,
jebeno gaziš po meni
i nikad me nisi volio,
nikad te nije boljelo kao mene.
Dal' znaš kako je biti živ
kad ti svaka budala govori
da si si sam kriv?
I nije te briga,
i dalje ideš kroz život
jebeno sretan sa njom,
tvoje srce je njeno,
a ti još si u mom...
Sve laži,prevare,sitnice,
fale mi
i dalje crtam one iste skice:
noć,zvijezde,ti i ja,
od svega umorna sam.
Pa vrati mi dane
na tebe potrošene,
vrati mi sate izgubljene,
uvjeri me da minute
nisu bile uzaludne,
vrati mi sekunde
koje su me dijelile od smrti
kad sam te htjela
samo još jednom poljubiti.
Molim za smrt,
ne više za nas,
jer mi smo jebena prošlost,
sve je to iza nas.
Proganja me ta krivnja,
ubijaju osude tvoje
i dođe mi da pošaljem
u materinu cijel svijet,
jer nije više lijep,
više nije pošten
i sve je laž
ti to najbolje znaš.
I tko mi je kriv
što sam sad sama,
tako sam htjela
žrtvovala sve što sam voljela,
ma zaboravi
nisi ti vrijedan kajanja.
I šta bi ovo sad trebalo bit,
priča o ljubavi?
Ma baš,nije je ni bilo,
nije bilo ni NAS...
Kao-ti i ja,stranca dva,
nikad se nismo sreli,upoznali,
a koga onda ja volim,
za koga molim
da bude sretan kad ne mogu ja?
Zaboravila sam onu djevojku,
mislim da je bila ponosna,
skromna i dobra,
a šta sam sad,
gdje sam u tom opisu ja?!?
Više nisam ''idealna'',
ma za to si ti kriv,
sve moje greške
Bog je oprostio
a ti ne možeš?
Šta si umišljaš,
nisi ti veći od Njega,
ne uzdiži se u visine,
ti ne zaslužuješ onaj dio neba,
koji ti je ON dao...
Ne zaslužuješ moje kajanje i krivnju,
nisi ti vrijedan,nisi,
a moram ti reći
samo još riječ jednu...
ma volim te jebeno,
najviše na svijetu,
al' dočekat ćeš dan
kad vidjet ćeš me
u zagrljaju tuđem sretnu...
Post je objavljen 03.12.2007. u 20:38 sati.