...glava mi puca i sve me boli...sinoć je bila noć za pamćenje iako sumnjam da će se itko toga danas sjećati...ja otišla sa Laylom malo van...i došao on u isti birc gdje smo mi sjedile...i tak mi si odzvanjali malo...on puno pio...Lea mu otišla čestitat Božić,ja naravno nisam...i počela jedna pjesma s mojim imenom i on lei pošalje poruku:'De čuj pjesmu'...i tak oni se nešt dopisivali i on njoj kao da mu ja nisam došla čestitat,ali da je to kao moja volja...i tak cijelu večer se mrzili nas dvoje...poslje mi otišle malo prošetat i vratile se opet tamo di je on bio...i dođe kreten sa svojim frendom sjest do nas...svi pričaju,zezaju se,a ja i on ni riječ progovorit...i Lea mi odmaglila nekud i njegov Frend isto i mi ostali sami...ja njemu pružim ruku i čestitam Božić,a on meni onak:..i nećeš me poljubit?..ja njemu da mi ne pada na pamet...i na tom ostalo...počeo on nama naručivat piće,a ja kao ne pijem alkohol...i čovjek mi kaže da će se naljutit ako ne popijem taj kruškovac..i ja popila...mene mama zvala milijun puta da se nacrtam kod kuće...i ja i Lea krenule...izađe on za nama van i počnemo se mi grudati(usput kod nas ima jako,jako puno snijega)...i sruši mene čovjek u snijeg,bila sam sva mokra...i vrati se on unutra,a mi nastavile prema kući...kad odjednom meni stiže poruka da se obadvije odmah nacrtamo tamo..lea mi već skrenula u svoju ulicu,i ja se vratim da mi ne može opet prigovarat da sam ja tako htjela..vidio mene čovjek da sam se vratila i zove on mene da dođem do njegovog društva...ja otišla i plesali mi...napili se svi..on meni stalno naručivo kruškovac,a ja to mrzim piti...i počela pjesma Za koga ove suze padaju i mi se onak naslonili jedno na drugo i gledamo se u oči..onaj njegov ubojit pogled...i tad jedan lik prosuo njegovo pivo po mom mobitelu..jadan mob krepo,ni sad ne radi,poludjet ću...i malo pomalo ljudi odlazili kući...mi sjeli za šank,ja njemu u krilo jer nije bilo stolica više...i malo se svađali,malo smijali...a njemu cijelo vrijeme njegova 'najdraža' odzvanja,šalje poruke,zove ga...i on se uopće ne javlja...čak mu se na mobu zove 'Nobody'...i moja nadraža sestra dođe do nas i kaže mi da moramo kući jer će mama popizdit...a ja njega zagrlila i ne puštam ga...ona koza otišla,a trebale smo se zajedno vratit kući...opet on meni nešto počeo kako su riječi ništa,a djela se broje,a ja ko grom iz vedra neba,poljubim ga...i baš ispalo fora...i moja se sestra vrati i pita njega:Je vi opet od sutra po starom,ne pričate?...on njoj onak:Pa znaš,ima nešto romantično u tom...ja se opalila smijat...i moja sestra opet ode...mi se još malo ljubili pred cijelim kafićem....i ja napokon se sjetila da moram,ali stvarno moram kući...i nekak se mi oprostili..ja otrčala kući i stigla sestru na pola puta...e sad treba ući u kuću..mama ljuta onak totalno...zvala me milijun puta,a meni mob ne radi...zakasnila sam kući 2 i po sata...šta ja sve neću napravit zbog njega...sad me čeka jezikova juha...mislim da mi je mama sinoć zabranila izlaske do daljnjeg...a ne mogu se čut s njim jer mi je mob krepan,a ni kartica ne radi...baš me zanima što će sad biti..njoj za nas sad može reći tona ljudi...stvarno su nas svi vidjeli,čak i njegova starija sestra...bojim se da je ovo bio zadnji put...ne znam više što da mislim...bojim se svega...ali eto tek toliko,želja mi se ostvarila:All I want for Christmas is you...
P.S. Ljubavi,volim te... (=
Post je objavljen 26.12.2007. u 08:29 sati.