...evo pada tiha noć samo javi kad ćeš doć i oprostit ćemo sve jedno drugome...sve što želim to si ti,samo zovi dolazim...
...i eto..evo mene opet..razočarana,jadna,ogorčena i ljuta...sinoć sam malo izašla sa Leom,obišle par birtija naših,uglavnom se smrzavale...i znate kak svudje sviraju neke božićne pjesmice i svi sretni veseli,a ja zbedirana i sjebana...i počela pjesmica Trebaš mi,a ja se jeva suzdržavam da ne plačem...i suze same tekle...ja se rasplakala ko glupača pred svima...i nije mi bilo dobro i nisam sad ok...i ja i On si odzvanjali i još me to nerviralo...i ja se pokupila i ošla kući...nisam više htjela svim kvarit atmosferu...legla u krevet i napisala jaaaako dugačku poruku i poslala mu je...napisala sam da bi nas dvoje trebali porazgovarat i da mi jednosatvno kaže šta hoće od mene,da se pozdravljamo,da budemo prijatelji ili neznamšta..i da me nervira to što ne znam šta bi ja trebala napravit da on bude zadovoljan,i da i on bude jebeno iskren i da sam ja puno puta pogriješila i da samo hoću znat šta sam njemu napravila...on meni odgovori da mi ne možemo bit dobri zbog pričica koje su kružile o nama i da bi se sto posto opet nešto počelo pričati...ja mu rekla da onda ni ne moramo bit dobri,samo onda ne kužim zašto me zvao...i idiot meni kaže da me zvao samo da vidi koliko će ljudi odmah saznat za to...ja mu rekla da mu se najdublje zahvaljujem što mi toliko vjeruje,a on meni na to da mi je i previše vjerovao,pa šta je za to dobio...i zaključili smo da smo oboje razočarani jedno drugim...i ja mu rekla:što je prošlo,prošlo je i da mi je baš drago,onak sarkastično...a on meni kao ako je meni drago neka mi bude..ja mu napisala da mi je drago što sam napokon shvatila koliko sam bila glupa i kome sam sve vjerovala...i onda samo malo pričali o mom plakanju,o tom kako on ne vjeruje da bi ja ikad plakala...i uglavnom...još malo pričali gluposti..i on više nije imao besplatnih sms-ova i reko mi da ga nazovem ako još planiram pričat s njim...ja mu samo poslala sms,poznila ga i gotovo...on mei odzv i ja njemu i oko 1 ja otišla spavat...i izgleda da se više nikad nećemo čut,da je sad definitivno kraj...da se ne podnosimo međusobno i opet sam ja za sve ispala kriva jer je rekao onak ko slučajno,da sam u petak kao izašla van da tko zna što bi bilo s nama...mislim stvarno zna odabrat vrijeme 3 ujutro..i on meni kaže da se sve može ako to dovoljno jako želiš..a šta sam ja mogla.jedino doletjet do njega...i sad napokon znam da se samo zajebava sa mnom da vidi koliko sam jadna i da mi se može smijati...i danas sam opet nekako totalno u k****,probudila se u podne...otišla ručati sa svojima..i onak svi sretni zadovoljni,smiju se,pričaju gluposti,nazdravljaju,a ja samo šutim..ni riječ nisam progovorila..i hvala Bogu što nitko nije skužio kad sam se rasplakala jer su bili previše zauzeti..pokupila se od stola,otišla u svoju sobu i dalje plačem i jadna sam,glupa,i ovo će biti najgori Božić u mom životu..pa eto zašto mrzim blagdane...samo boli me sječanje jer je sutra godina dana kako smo se nas dvoje počeli full intenzivno družiti i nije prošao dan da se nismo čuli...eto valja se sve mora promijeniti...i eto,Sretan Božić svima i budite veseli...a još je uvijek sve što želim za Božić samo On...znam da ga ne mogu imati...ne trebaju mi darovi,nitko,samo još jedan poljubac za kraj i onda mogu umrjeti...
...last Christmas I gave you my heart but a very next day,you gave it away...this year to save me from tesrs I'll give it to someone special...
P.S.Ljubavi,sretan Božić i volim te...
Post je objavljen 24.12.2007. u 14:36 sati.