...ne znam šta mi je...sad sam saznala da je On jučer ujutro mojim prijateljicama poslao sms da ako negova ''najdraža'' bude pitala,on samnom nije pričao i nije me čak ni pozdravio...ja opet moram sve isto proživjeti i poludjet ću još više nego što sam dosad...ne planira razgovarati samnom...sad sam bila vani i svi ljudi koje sam srela pitali su me što je to bilo s nama..a šta da im kažem...mogu samo lagati,opet te proklete laži...meni će jednog dana sve to dopizdit i sve ću joj reći...ja sam predugo šutjela,a izgleda da moram i dalje i sav svoj bijes zadržati u sebi...sinoć je bio s njom u gradu..on će napraviti sve da ona ne sazna...a ja sam sad srela njegovu sestru,sam mi se slatko nasmijala...a ja ga bez obzira na sve i dalje volim...bojim se poslati mu sms jer znam da neće odgovoriti,a možda je i s njom pa ću opet ja biti kriva za sve...zašto moja sreća ne može potrajati duže od nekoliko sati...kad će doći taj dan kad ću ja napokon biti sretna...a bez njega ne mogu to biti...napravit ću sve za njega,za još malo sreće,a on mi to ne dopušta...zašto mi to radi?..zašto ja moram plakati čak i kad mi se dogodi nešto lijepo,gotovo savršeno?...svo to naše vrijeme provedeno zajedno,dok smo varali nju,kad sve zbrojim to nikako ne može biti slučajno...kome bi se tako nešto dogodilo slučajno?...koga on laže?..mene više ne,samo sebe...zašto to radi,možda me samo hoće povrijediti..e ljubavi,izabrao si najbolniji način...kako da ja sad opet zaboravim sve,samo sam pokušavala biti sretna,borila se za osmijeh,onaj iskreni kakav je jedino kad sam s njim...kako na mom mjestu ostati normalan i ne poludjeti..kako da idem dalje?..stalno se vračam u tu prokletu prošlost,sad se ona ponavlja,a ja ne želim da sve bude kao prije,želim biti s njim zauvijek...a naša priča izgleda nikada neće imati happyend...ja ga samo volim,što sam u tom krivo napravila?...možda sam odabrala krivu osobu,ali nisam birala ja,biralo je srce,srce koje je milijun puta zgaženo i slomljeno njegovim riječima i uvredama...zašto nas je Bog spojio ako ne možemo biti zajedno,možda mi samo pokušava pokazati da treba pretrpjeti i mučiti se za sretniji život...svi kažu da ima vremena i da ćemo MOŽDA jednog dana i biti sretni zajedno,a nema ga..on ove godine završava srednju i odlazi na fax,pitajbogagdje,a ja ostajem ovdje,sama u toj gimnaziji koja nas je i spojila..gdje smo se počeli pozdravljati,tamo gdje će zauvijek ostati moje srce...kako sam mogla biti tako glupa i vjerovati da će se sad nešto promijeniti među nama?..gdje mi je samo pamet bila..jedino čime se ja mogu dalje boriti su riječi,ono moje jadno VOLIM TE,a njemu riječi nisu dovoljne,on uvijek traži više,a ja ne znam što još mogu napraviti...možda bi trebala sve pustiti i odustati,a ne mogu..ja to ne bi izdržala...kako da završim ovu farsu u koju mi se život pretvorio,sve same laži,prevare,lažna opravdanja,uvrede...pa ja ne mogu više tako...
...želim nestati,biti netko drugi,ali nikada ga prestat voljeti...nikada...cijelu vječnost samo tvoja,i kad umrem ja ću te voljeti...
Post je objavljen 27.12.2007. u 21:46 sati.