Tri stare,
slikane 22.4.2015.,
ne znam jesam li spomenula,
vršim čistku među fotkama,
da je sporo i dosadno, je.
Ipak,
ima divnih fotki.
Muze su bile naklonjene.
Nekoć.
A za ubuduće, tko će to znati, možda budu, možda nikad više.
'Radi uvijek kako misliš da treba.
Nemoj osjećati grižnju savijest.
Radi po svome.
Ali potiho, nemoj to bacati drugima u lice.
Sada nije vrijeme da se puštaš svojoj senzibilnosti.
Nemoj se slabiti,
Očvrsni svoju matičnu ploču.
Ako ništa, zbog djeteta.
Rekao je Damir
'ne brini se kako će im biti bez tebe.
Snaći će se.
Možda će im biti i bolje bez tebe.
Naučit će što treba,
naučit će se na drugo.'.
Kad umrem reći ćeš djetetu
'Tata je bio postariji, obolio je i umro.
I ti ćeš umrijeti, i ja, i svi.
Svaki u svoje vrijeme,
a njemu je sad bilo vrijeme.
Sad ćemo ga lijepo pokopati,
a mi moramo lijepo živjeti bez njega dalje.'
(Nasmijava me, smijemo se)
Nastavlja ozbiljno: 'Dolazit ćemo na grob.
Donjeti ćemo mu cvijet.
Ali naš život ići će dalje.
Mi moramo živjeti dalje.'
Razumiješ?
Jednostavno.
Prihvati što je.
Nemoj se gložiti u sebi.
Prihvati što je taj čas.'
