TO LIVE AND LOVE WITH ABANDON

utorak, 18.04.2023.

Đibo
- 23:58 - Komentari (14) - Isprintaj - #
  • Giboni uvijek dobro dodje. (Euro 19.04.2023. 10:46)
  • spot je prva liga...
    A Gibine su mi bolje stare, nekako su mu zrelije, ako se mene pita ;). (Dvi, tri rici... 19.04.2023. 11:02)
  • meni, Gibo je više predan u ranijim radovima (Donabellina 19.04.2023. 11:12)
  • @Euro, istina :) jučer sam ga čula nakon dugo vremena, i , ahhh, dirnuo me...

    @cure; Moj muž je uvijek tvrdio da su Ginonnijeve pjesme djelo njegovog oca,(ne mogu se sad sjetiti imena, ali i on je bio glazbenik) i da ima posebnu kajdanku sa pjesmama, i kada je on umro, bili su komentari 'i Kaj će Gibonni sad, kad nema tate, a kad se potroše sve te pjesme iz bilježnice!?. Zaozbiljno.
    I zaista, u nekom trenu Gibonijeve pjesme prestale su nalikovati onim starima, i postale ove nove, drugaćije , manje pitke. Iako, ima stvarno lijepih. Ova je puna divnih detalja, malih glazbeničkih zrelosti. Lijepa mi je. :))

    Pronašla:
    https://www.novilist.hr/ostalo/umro-ljubo-stipisic-delmata-skl adatelj-i-otac-zlatana-stipisica-gibonnija/ (Lilianke 19.04.2023. 11:22)
  • Da, starije su mi ljepše. :)) (Galaksija 20.04.2023. 18:35)
  • Još uvijek to ne smijem slušat... (Sarah 20.04.2023. 21:36)
  • Divna pjesma, cjelovita, zrela. Imam asocijaciju na Paula Simona - na njegovu ranu i zrelu fazu. Donekle je slično i s Đibom - njegova zrela faza puno manje podilazi i puno je manje svidljiva, a usput i zahtijeva od nas ponešto unutarnjeg angažmana. Spot je vrlo efektan. (Mariano Aureliano 21.04.2023. 01:59)
  • Jedna od osnovnih stvari koje osjećam u vezi Đibe jest da je on pošten. Kao što je i Massimo bio pošten. U glazbenom i autorskom smislu. (Mariano Aureliano 21.04.2023. 02:03)
  • @Galaksija;
    drugačije su, uglavnom lakše...meni je to najprije nostalgično...

    @Sarah;
    mene je bila rasplakala,
    morala sam stati s autom na stranu...
    nisu čak riječi u pitanju, ovdje idu harmonije neočekivano i lijepo, glazba govori.

    najbolje je , draga, zaobilaziti svaki nož, svako potencijalno otvaranje rana u širokom luku. I onako ih se dogodi previše, sve usput, u hodu.
    Hodamo i krvarimo.

    @Mariano, drago mi je da si se vratio.
    Složila bih se ,sa svime, ali prvenstveno sa drugim komentarom, ne samo poštenje, osjeti se i jedna draga skromnost.

    Takav je bio i Oliver (iako je on možda dosegao autentičnu iskrenost kasnije u životu), ali i Arsen, iako je on bio ćuknut (na najljepši mogući način), ali sasvim iskren, pošten. Pa ma kako to izgledalo. (Lilianke 21.04.2023. 10:35)
  • Čak bih rekla, dok umjetnik (pa i običan čovjek u običnom životu) ne daje iskreno, pošteno, to što on je, ništa još niti ne daje. (Lilianke 21.04.2023. 10:47)
  • @ naprotiv, bolje je iskrvariti, umrijeti u sebi, nego li krvariti pomalo cijeli život.
    Mene još boli, jako, al sam je poslušala cijelu i zamisli, nisam plakala! Samo me smješak oblio prepoznavanja. Počela sam sve pjesme moje ili drugih autora koje čujem ljubavnog sadržaja posvećivati ili Bogu ili sebi.
    "Još se tebe ne odričem". Može se posvetiti i sebi i Bogu.
    Oni koji su umrli ili otišli od mene- njima ne trebaju niti moja ljubav niti moja patnja.
    Moja ljubav i moja patnja trebaju samo meni i Bogu. (Sarah 21.04.2023. 11:04)
  • @Sarah;
    njima ne trebaju niti moja ljubav niti moja patnja
    Naravno da ne, al što to olakšava? Ni ljubav, ni patnju, ni čeznuće, ni sjećanja kad spopadnu............ ne znam. osjećam se stvarno pogubljeno.
    radim sve što mislim da bi pomoglo, (glede svega, dakle, ne samo ovih smrtnih tema), i što god da riješim, ili ne riješim, sve ima jedan potpuno besmisleni okus.

    naprotiv, bolje je iskrvariti, umrijeti u sebi, nego li krvariti pomalo cijeli život.
    ne znam.
    misliš da si do kraja iskrvario, onda, usput prouzročeno, opet prokrvariš.
    na koncu,više ti nije ni stalo, i dalje krvariš.

    Ja zaista ništa ne znam.

    j (Lilianke 21.04.2023. 16:33)
  • @ samo o sebi pišem. Samo za sebe donekle znam.
    Ako njima ne treba moja ljubav i patnja, što li će i meni,
    čemu ( mi) služi?
    Ako ( kad) ne gospodarim svojim osjećajima, ja sam njihov vjerni sluga. Radije bih upravljala nego služila. Nije uvijek nemoguće, samo što je to proces, treba stalno počinjati iznova.
    Kada sam umorna od pokušavanja i neuspjeha, prepustim se i krvarim. Gledam što više, računam kraće će trajati.
    Radim to samo kada sam sama. Samoozljeđujem se uspomenama.
    Ako opet i opet krvariš disfunkcionalno, moglo bi značiti da nisi do kraja, ranije. Jer bi umro valjda, pa si na refule.
    Dok god krvariš, stalo ti je. Samo se otupi od boli.
    Meni jorgovani ove godine ne mirišu:-( možda je to neka vrsta blagoslova?
    Molim krunicu božanskog milosrđa i pouzdajem se. Činio je on i čini daleko veća čuda.
    :-* (Sarah 21.04.2023. 17:52)
  • @Sarah, meni su se svi senzori upalili, ne samo da jorgovani mirišu, mirišu i ona neka grmlja, i sve, trava miriše.

    Molim krunicu božanskog milosrđa i pouzdajem se. Činio je on i čini daleko veća čuda.

    Lijepo!

    Želim ti svu sreću! :)* (Lilianke 21.04.2023. 18:26)

    • << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica