ubit ćeš me moćnim slikama, neka ti bude oprošteno (Donabellina 02.01.2023.
17:35)
Najzanimljivija mi je srednja na kojoj se kapilarne tirkizne grančice bore za prevlast s debljim crnima. :) (Mariano Aureliano 02.01.2023.
19:42)
Mi u stvari vjerujemo; pojma nemamo zašto to drvo za mjesec dana svima ne bi pokazalo frišku figu i reklo: pupovi, ma dajte najte, pa imam i ja pravo na pauzu :). (j. 02.01.2023.
20:42)
Nakon što duže vrijeme promatraš treću počne ti se vrtjeti u glavi! Ili samo nama s lošim centrom za ravnotežu! :)) (Ypsilonka 02.01.2023.
22:30)
Kroz sve te grane i grančice, ja ovdje najjasnije ipak vidim nebo... :-* (Sarah 02.01.2023.
23:41)
@Aneee, nemoj molim te :))
@Mariano; borba plavih kapilarnih crta sa crnim, debljim :))) meni više od tih kapilara odgovara taj nered i opći kaos :))
@j, opet enigmatski ti :))) koje drvo? koji pupovi? I što vjerujemo :))? A možda i bude reklo, tko zna kaj bude za mjesec dana? :))
@Ypsilonka; vrti ti se ne radi pošemerenih kristalića u uhu, nego zbog nereda u koji gledaš, sve to crno ima neku težinu, ko vunena deka, neugodnu težinu... :)
@sarah; može i tako,nema pravila na što se fokusirati :))) prostor između je jednako validan, ako ne i potentniji :))) (Lilianke 02.01.2023.
23:48)
Haha, meni su ove scary. :)) (Galaksija 03.01.2023.
02:40)
To je autostrada u budućnost. Recimo, dvadesetiprvi veljače u tri popodne, staneš ovako ispod tog drva, a ono isto kao na ovoj slici. Pitaš ga: buš pupalo? Ono veli, ne bum, ne da mi se ove godine. Zamisliš taj događaj, onak kak ti veliš enigmatski, nađeš neko objašenje, i to ti je moj prvi komentar. A tvoj je najbolji: tko zna kaj bude za mjesec dana, stvarno. :)))) (j. 03.01.2023.
08:25)
sačuvana jesen :))))) na fotkama* tebi i tvojoj jedinici puuuno lijepoga u ovoj godini želim :* (White Lilith 03.01.2023.
08:55)
Kad smo kod pupanja, kod mene je magnolija počela pupati; drva za ogrjev štedim, nekako imam osjećaj da će nam trebati baš kad se najmanje budemo nadali. Treća: under my umbrella. (Dvi, tri riči... 03.01.2023.
09:38)
'Radi uvijek kako misliš da treba.
Nemoj osjećati grižnju savijest.
Radi po svome.
Ali potiho, nemoj to bacati drugima u lice.
Sada nije vrijeme da se puštaš svojoj senzibilnosti.
Nemoj se slabiti,
Očvrsni svoju matičnu ploču.
Ako ništa, zbog djeteta.
Rekao je Damir
'ne brini se kako će im biti bez tebe.
Snaći će se.
Možda će im biti i bolje bez tebe.
Naučit će što treba,
naučit će se na drugo.'.
Kad umrem reći ćeš djetetu
'Tata je bio postariji, obolio je i umro.
I ti ćeš umrijeti, i ja, i svi.
Svaki u svoje vrijeme,
a njemu je sad bilo vrijeme.
Sad ćemo ga lijepo pokopati,
a mi moramo lijepo živjeti bez njega dalje.'
(Nasmijava me, smijemo se)
Nastavlja ozbiljno: 'Dolazit ćemo na grob.
Donjeti ćemo mu cvijet.
Ali naš život ići će dalje.
Mi moramo živjeti dalje.'
Razumiješ?
Jednostavno.
Prihvati što je.
Nemoj se gložiti u sebi.
Prihvati što je taj čas.'
