TO LIVE AND LOVE WITH ABANDON

Kada je Vedran umirao
ležao u bolnici prvi od dva tjedna prelaska
tako sam usnula jedan san
još sam mu ga stigla prepričati
i tada, naravno,
kako to biva da smo slijepi za očito
(jer je prejako,prestrašno, presnažno, preneizvjesno,što već....
za taj čas)
nisam imala pojma o čemu je
(teško mi je to sad za vjerovat, al eto...
mogu se do sutra čudit, ne bih se načudila do kraja)
a išao je ovako:
(i btw.,
mislim da je bio prezentiran
na jednom od mojih prošlosvršenih blogova
koji žive vječno)
Popucala nam je kuća.
Bila je to solidna kuća.
Čvrsta, debelih zidova,
ona gradska,
koja ima i unutarnje dvorište,
sve u svemu,
dobra, velika, solidna ugodna i bogata kuća.
Bile smo samo kćer i ja.
U tom snu.
Kuća je, dakle, posvema popucala,
svi zidovi.
Ona je stajala, da, nije pala,
ali nije više bila upotrebljiva.
Morale smo iskoračiti na cestu.
Izaći iz kuće.
Znala sam u tom snu
da moramo izgraditi čisto novu kuću.
Ako hoćemo živjeti,
moramo izgraditi neku novu , drugu kuću.
Ja.
Ja moram izgraditi,
Dijete će graditi svoju poslije...
ona za sada samo pliva u mojem moru.

I tako, ja sad gradim novu kuću.
Ponekad ukoračim u stare ruševine.
one stoje, nemaju namjeru pasti.
Užasno je to,
napustiti sve.
Mogla bih imati grižnju savijesti.
Mogla bih plakati.
Moglabih sto stvari.
Al, niti jednu ne činim.
Jer gradim novu kuću.
Jer moram.
Ono na muci, ono, junaci. Kao.
Valkira jaše ponovo, šta drugo Valkira može?
I, btw. Valkira nije voljela pilića,
TO nije bio pilić.
Ali,
to bi bilo preintimno elaborirati ovdje.










::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::



Moje mišljenje o situaciji Sanja Musić Milanović/ mail kritike gimnaziji


Ukoliko je istina što žena kaže u mailu,
da se je PRAVODOBNO i VIŠESTRUKO javljala sa kritikom
na nastavu matematike,
i ako se takva praksa nastavila sve do kraja školske godine,
u potpunosti podržavam Milanovičku i njezinu žalbu na sve skupa.

Recimo da žena ne laže,
da NIJE tražila izmjene ocjena,
da JE kritizirala probleme i za vrijeme nastave,
s punim pravom je napisala pismo.


Naime, cijela država se bavi pitanjem
TKO i ZAŠTO je promijenio ocjene ,
jel bilo, ili nije naknadno itd...
i kako se tu našao latinski u igri,
ali BAŠ FAKING NITKO
od svih novinara
NEMREŠ VJEROVATI , BAŠ NITKO!!!!
ne osvrće se na korjen problema;

Previše gradiva,
gradiva koja se NE STIŽU obraditi,
a koja se eventualnom nepažnjom pojavljuju po testovima,
i JOŠ PUNO GORE,
gradiva koja se po defoltu pojavljuju
NA MATURI........

Nije ovo prvi slučaj nestizanja obrađivanja gradiva,
kod nas, npr. kemija je u zaostatku debelo,
a kroz godine , bilo je tu SVEGA!
Samo, prva mama se s pravom brine za matematiku -
to je svima obavezan predmet na maturi.
Zato naša gimnazija,
nije slučajno,
nudi dodatnu matematiku ,
kao dodatni predmet!!
(znači , djeca će imati DVA predmeta matematike,
to vam valjda puno govori koliko je matematika zahtjevna na maturi)
kroz treći i četvrti razred srednje!!!
Neke druge gimnazije nude dodatnu matematiku
samo kroz zadnju godinu pred maturu,
a očito je ta matematika neki vrući kesten ovoj ravnateljici,
čim ga je tako brzo nastojala ispustiti iz ruku.

Tim činom davanja nove ocjene/novih ocjena,
bilo prije ili poslije sjednice, sasvim nevažno,
nastojala se svakako izbjeći diskusija kvalitete matematičke nastave,
obaveznog dijela mature za sve đake u Hr.

Radije da se po novinama blati Milanovićku kao ludu mamu,
koja sa pozicije moći čini nasilnu gestu spram učitelja i ravnateljice,
nego javno pita o kvaliteti matematike u dotičnoj, i svim drugi gimnazijama,
te općenito količini i rasponu gradiva,
što glede mature,
što uopće kroz osnovno i srednješkolsko školovanje.

Mislim da sam o tome već puno puta pisala.

Gradiva je previše.
Gradiva JE PREVIŠE.


Milanovićka je u pravu ukoliko je ocijenila da je stvar izvedena loše,
a hvala ravnateljici i novinarima kako su to divno odigrali,
i svjesno ili ne U CIJELOSTI ZAOBIŠLI SRŽ PROBLEMA.