Vjera u Boga i u svoje desnice
Nakon ponovne kritike glasnogovornika HSP-a za Njemacku Ivana Loze zelim samo jos jednom odgovoriti i tako zavrsiti pricu Ivan Lozo. Tog starijeg covjeka osobno uopce ne poznajem nego mi je se on 03. 11. 2007 javio preko e-maila gdje mi je napisao kako on meni zeli pomoci i savjetovati iako ga nitko nije pitao, tih dana je trebao izaci intervju samnom u Vecernjem listu za vrijeme izbora gdje sam bio ja nositelj liste 11 HP-HPP-a, tada mi je Lozo pisao kako je HSP jedina desna stranka koja ima perspektivu. Ivan Lozo je me htjeo prevariti i manpipulirati tako da se u intervju osramotim ali posto sam tu UDB-asku namjeru skuzio nisam slusao njegove cudne savjete.
Nazalost njegovu e-mail adresu nisam izbrisao iz svog e-mail adresara u kojem je preko 200 osoba iz raznih hrvatskih stranki, udruga i pokreta, i kojim redovno saljem desnicarske novosti i literaturu.
Nazalost je se pokazalo da je bila velika greska slati tom covjeku vijesti koje medije i vlade diljem Europe kriju od naroda.
Ivan Lozo je lazljivac koji laze da je moje pismo objavljeno u nacistickim novinama , nego je moje pismo objavljeno u desno-konzerativnim njemackim novinama “Deutsche Stimme” gdje njemacke domoljube pozivam da odaju vise postovanja prema krscanstvu koje je dio europske kulture i civilizacije, takodjer sam ih u pismo zamolio da skinu protu-krscanske knjige sa svoje internet stranice i da bi bilo lijepo da njemacki domoljubi ponovo pocnu prakticiriati krscanku vjeru kao sto so to stoljecima radili njihovi djedovi.
Takodjer Lozo laze da postivam pokrete poput “Americke nove desnice” sa kojoj se jos nikada nisam nit bavio. Takodjer i laze da zelim od pravastva stvoriti nesto kao “Francusku novu desnicu” sto nije istina, jer “NOUVELLE DROITE” velica poganske korijene Europe sto je protiv moga uvjerenja da su Bog, obitelj i domovina glavne vrijednote.
Sramota je da u danasnjem HSP-u ima osboba koje drugim pravasima preko novina zabijaju noz u ledja sto dokazuje nivou jednog Ivana Loze koji koristi slicne prljave metode kao jedan Ante Djapic.
G. Lozo me kritizira sto sam podpisao peticiju za hrabrog Biskupa Richarda Williamsona koji je se usudio iznjeti svoje misljenje u navodno demokratskoj Europi i zato je osjetio svu neprijateljsku silu slobodno-zidarskih vladara svijeta koji so mu unistili zivot i egzistenciju. Vjeruje li G. Lozo da je u Jasenovcu stradalo milijun Srba? Pozivam sve pravedne ljude da podpisu peticiju za koju smo postavili poveznicu na nasoj internet stranici hpstuttgart.blog.hr tako da bi junak Biskup Richard Williamson osjetio malo pravde i solidarnosti, medju ljudima koji so podpisali je i Ante Rokov Jadrijevic.dipl. ing a zasad je se skupilo 2743 podpisa a potrebno nam je 10000 da bi Biskupu Williamsonu pomogli u borbi protiv internih i vanjskih neprijatelja katolicke crkve..
Kao mladi desnicar i borac za istinu i pravdu osjecam nuznost podrzavati i suradjivati sa ljudima koji zele stvoriti ponovo Europu svih svojih nacija i regija. Ja koji sam od pete godine rastao u Njemackoj osjetim da multikulturalno drustvo nema buducnosti i perspektive i to nas vodi samo u buduce rasne sukobe, anarhiju, mozda cak i u ratove kao sto smo nedavno vidjeli ratna stanja u Parizu, Malmö ili Ateni.
Ja trazim razgovor sa svim istomisljenicima koji su za novu Europu nacija, pa imam kontakt sa raznim rodoljubima diljem Europe, tako i sa njemackim na sto sam ponosan. Pozivam sve desno orijentirane Hrvate u Njemackoj da daju podrsku desnicarskim njemackim strankama kao sto to rade Hrvati u Austriji i podrzavaju FPÖ. Jer ako padne i bude okupirana ne-europskim emigrantima Njemacka onda ce vjerovatno pasti i ostala Europa. Nezaboravimo protiv koga smo se nekada borili pred Becom i tko je nasu zemlju okupirao 500 godina, taj isti narod je danas dosao do Berlina u kojem su medju mladjim od 18 godina vec 50% Turci.
Dok ima liberalaca i usmjerenih neodlucnih politicara u Hrvatskoj je samo pitanje vremena kada ce i Hrvati i Hrvatska biti dio te bolesne Europe koja mrzi svoje nacije i svoj krscanski korijen. Radi mojih stajalista me osobe poput Ivana Loze prozivaju simpatizerom rasizma i fasizma sto je laz ali neka narod ne zaboravi da je se u cijeloj povijest uvijek samo mali broj ljudi borio za istinu i pravdu dok ih je vecina proklinjala.
Pozdravljam g. Lozu sa jednom recenicom Ante Starcevica koja glasi,
“Narod hervatski sacuvao si je u svih nevoljah jos jedno neprocjenivo dobro,
a to je: vjera u Boga i u svoje desnice…”
Dr Ante Starcevic
Predsjednik A-HSP Stuttgart
Vecernji list za Njemacku 27. 07. 2009.
Marlon Brando: Židovi kontroliraju Hollywood
Sjećanje na sevdah, zaboravljeni dio hrvatske narodne baštine
"Jozo Penava je bio Hrvat, ali se zajedno sa Šerbom smatra najvećim poznavaocem sevdalinke"
Safet Isović
Bosno moja poharana,
zemljo moja neorana,
četir' ljeta nesijana.
Stajo moja bez volova,
kućo moja bez zidova,
stara majko bez sinova.
Mjesto braće i sestara,
sloboda me razgovara,
i nove mi pute stvara!
Vratimo se našoj Bosni,
da dušmane izgonimo,
našu Bosnu obnovimo,
da dušmane pogazimo,
našu Bosnu obnovimo,
da se u njoj veselimo,
da se bratski zagrlimo,
da se Bosnom ponosimo!
Jozo Penava
Kulturoloska definicija sevdalinke
"Po nastanku sevdalinka je pjesma urbane bosanske sredine, nastala u otomanskome razdoblju u ekonomski i materijalno stabilnijem trgovačko-zanatlijskom miljeu. Taj milje dominantno jest bio islamsko-orijentalni, i ova pjesma pretežno se prepoznaje kao izraz muslimanske životne sredine i kulture. To tumačenje, međutim, gubi na uvjerljivosti onda kada se etnički apsolutizira. Naime, u izgradnji cjelovite socijalne i kulturne fizionomije većine gradova i manjih gradskih naselja sudjelovali su, osim muslimansko-bošnjačkoga, i drugi etničko-kulturni elementi (katoličko-hrvatski, pravoslavno-srpski, sefardsko-židovski, romski...). Tako su sudjelovali i u nastanku, a pogotovo u prakticiranju bosanske lirske pjesme.
Orijentalno-azijski elementi jesu, naravno, prodrli u tu pjesmu, osobito u njezinu muzičku strukturu, na isti način na koji su proželi i sve druge vidove profane kulture neislamskih etničkih zajednica na Balkanu i u Bosni (leksiku, obrt, nošnju, kulturu stanovanja, stanovite crte mentaliteta...). No, jezik, lirska struktura, metrika i uopće zakoni versifikacije, tip osjećajnosti, simbolika, imaginacija, arhetipovi - svi ti elementi bosanske lirske pjesme imaju izvor u onom kulturno-tradicijskom supstratu koji leži u zajedničkoj, predosmanskoj podlozi bosanskoga i balkansko-slavenskoga pučkog nasljedstva.
Žene u južnoj Mađarskoj još do jučer pjevale su pri komušanju kukuruza melankolični ikavski napjev Vezak vezla lipa Kata točno po melodiji po kojoj se u bosanskih muslimana pjeva Vezla vezak Adem kada. Tu je scenu, osjetivši valjda svu njezinu dokumentarnu začudnost, zabilježio znameniti mađarski redatelj Peter Bacso u svojemu filmskome remek-djelu Krunski svjedok. A te žene iz okolice Pečuha potomci su onih bosanskih katolika-Hrvata što su iz Bosne morali bježati i skrasiti se u Ugarskoj još krajem 17. stoljeća, nakon Bečkoga rata i pustošenja Eugena Savojskoga 1697. godine. One, dakle, pjevaju svoje pjesme tri stotine godina nakon što su im preci otišli iz starih bosanskih zavičaja, nakon što su vjerojatno i jezik zaboravile. Ta starinska poravna pjesma počiva na melodijskoj formi i strukturi, čvršće ukorijenjenoj u kulturnu memoriju nego i sam jezik, i ona očevidno ne duguje ništa utjecajima orijentalno-azijskih muzičkih formi. Ali posjeduje izuzetnu vitalnost, te je preuzela na se bezbroj kasnijih tekstova-pjesama, koje se pjevaju i danas (Zaplakala stara majka Džafer-begova, U Cazinu b'jela kula od tri tavana, itd, itd.), te ta kajda predstavlja jedan od 'zaštitnih znakova' prave sevdalinke."
("Za gradom jabuka", Ivan Lovrenovic)
"A ti, hrvatski narode, primi ovu kitu mirisavog cvijeća iz prekrasnog hrvatskog perivoja, od svog vjernog sina, koji ju je odavna kititi počeo i sada dokićenog kitom, na izlazu staroga vijeka, a ne početku novoga - na početku bolje sreće za naš narod - kiti njome svoj mili narod, neka znade, da ima vjernog sina, koji mu obećaje do zadnjeg časa svoga:
raditi za hrvatsku stvar i za svoj mili narod."
U Mostaru početkom svibnja 1902
Mehmed-Dželaluddin Kurt.
Bosanska Posavina danas
I Posavci su dio hrvatskog naroda!
Oni koji nisu spremni ucinuti više za Hrvate Bosanske Posavine neka ne spominju njihovo ime uzalud.
Preuzeto sa e-posavina.com
O Bosanskoj Posavina je puno napisano. Dosta toga je rečeno, a opet premalo. Nedovoljno! Stoga, niti ovaj članak ne može biti viška. A i da jeste, davno su ljudi rekli; od viška glava ne boli.
Što danas znači govoriti o Bosanskoj Posavini? Ustvari, što je to „danas“ u odnosu prema Bosanskoj Posavina? Četrnaest godina poslije nesretnog rata. Na vrhuncu ekonomske i svake druge krize. Ako o vrhuncu uopće možemo govoriti. Bojim se da mi još taj vrhunac nismo dosegli. Vrijeme je zagovaranja ustavnih promjena. Pojačano je angažiranje američke diplomacije na Balkanu. Reklo bi se ono „danas“ je vrijeme u kojem se lome koplja. Jesu li Hrvati Bosanske Posavine spremni uhvatiti se u koštac s tim brojnim izazovima koji će, po svemu sudeći, zapečatiti njihovu sudbinu?
Jesmo li mi Hrvati takav narod pa prvi zaboravljamo nepravdu koja je Posavini nametnuta u Daytonu? Zar mi prvi zaboravljamo agresiju, progone, otimačinu i u svemu najgore, nemale žrtve Domovinskog rata? A izgleda da je tako. Jer ne vidim da itko od aktualnih političkih i svekolikih drugih čimbenika, podiže glavu i izusti makar jednu riječ da makar spomene tu gorku nepravdu koja je načinjenja Posavini.
Samo poimanje toponima „Bosanska Posavina“ mnoge, sve više, asocira na Županiju Posavsku. Strašno pogrešno i to više strašno nego pogrešno. Vlastodršci u Orašju i Odžaku prije svih, a pogotovo oni koji kao vode županijsku politiku, kao da su poput nojeva zabili glave u pijesak. Zato, očiti ne vide ništa. Županijske vlasti vladaju sami sobom. Za njih je županija njihov ured, njihov službeni automobil, mobitel i tajnica. I dakako županijska plaća. Sve drugo nije njihov biznis.
Orašje i Odžak djeluju tako nepovezano i razjedinjeno kao da se nalaze u dvije sasvim različite županije. Ne znam što povezuje ova dva posavska džepa? Da kažem da je to Vlada ŽP, prije da bih slagao. Jer svaki ministar u toj vladi vuče na svoju stranu. Da je tako vidi se po općini Domaljevac-Šamac koja nema niti jednog ministra u toj vladi što tu najmanju općinu u Posavini stvalja u podređeni položaj. Kako se Vlada Županije Posavske odnosi prema kadrovskoj križaljci tako se odnosi i prema toj općini. Jer općina Domaljevac-Šamac nema svog ministra koji bi „radio“ za svoju općinu, za razliku od drugih ministara koji jako vode računa gdje im je baza.
Da ostavim sada općine, one ionako misle da se oko njih vrti cijeli svijet. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Vratit ću se Bosanskoj Posavini, koja je ionako tema ove priče.
Spomene li danas itko Derventu, Bosanski Brod, Modriču, Bosanski Šamac pa i Brčko. Kada smo već kod Brčkog postavio bih pitanje što je sa hrvatskog Brčkog. Ono je postalo „deal“ između Bošnjaka i Srba. I bilo je samo rasprave hoće li Brčko pripasti Srbima ili Bošnjacima. A Hrvate nitko za Brčko nije niti pitao. A imamo, u najmanju ruku, jednaka prava na njega kao i druga dva naroda. Jesu li Hrvati nekadašnje općine Brčko osuđeni na asimilaciju i progone? Imaju li oni pravo glasa i mogi li kome dati do znanja da je u Brčkom i njjihov dom, uz naznaku da su oni Hrvati? Da nisu niti Srbi niti Bošnjaci.
Bez obzira što su Hrvati protjerani sa svojih ognjišta, praktično svugdje, zapadno od rijeke Bosne, oni imaju pravo na svoju imovinu, na svoj zavičaj. Koliko je tu vlast Hrvata u BiH napravila da i ti Hrvati ostavre svoje pravo. Pravo na život na svojoj očevini. Ne treba takva prava individualno tražiti od Dodika i Srba. Jer da su nam htjeli ta prava dati, ne bi ih nam niti uzeli. Povratak Hrvata na svoja ognjišta je prije svega zadaća hrvatskog državnog vodstva. Hrvatski lideri i samozvani lideri imali su vremena aktualizirati povratak Hrvata u Posavinu. Ali očito nisu. Naprotiv, lizali su se i dan danas se ližu s našim krvnicima i okupatorima. Nonsens bez presedana.
Ili je to samo još jedan dokaz o stavrnoj izdaji Posavine? Normalan čovjek to ne može razumjeti. Niti ne može naći odgovor na pitanja zašto nitko ništa nije konkretnije učinio da se Hrvati vrate u Posavinu. Ali je puno primjera gdje su Hrvati podržavani i poticani da se odreknu svoje djedovine i nastane kojekakve vukojebine u kojima nas je duplo više umrlo nego što se rodilo.
Gdje je taj program povratka Hrvata u Posavinu. Gdje su te smjernice, planovi ili makar jedan dokument kojim vodstvo Hrvata namjerava uistinu vratiti narod na svoja ognjišta.
Ali zato imamo silne primjere gdje se Posavci odnarođuju. Gdje postajemo sami sebi stranci. Pogledajmo samo internet portale i web stranice posavskih mjesta. Hrvati Dervente, B. Broda, Modriče kao da nemaju ništa zajedničko sa Odžakom, Domaljevcom i Orašjem. Međusobni linkovi praktično ne postoje. Ispred rubrike „linkovi“ posvuda stoji naslov „prijatelji“. Ali ti prijatelji se ne nađoše međusobno među Hrvatima s lijeve i desne strane rijeke Bosne. Dakle međusobna komunikacija uopće ne postoji. Bosanska Posavina je razbijena. Ne samo fizički. Vidimo i duhom.
Stoga se bojim da su ovo vremena kada se Posavini odista bliži kraj. Hrvatska Bosanska Posavina je na koljenima. Klonulog duha, živi gotovo bez nade. Imam dojam da je i ta nada umrla. A za nju kažu da umire posljednja.
Službena hrvatska politika u BiH kao da Srbima daje zapravo što su nam oteli našu zemlju. Što su nam nanijeli tolike žrtve. Što su izvršili genocid nad nama. Jer ovakvo stanje u Posavini ima sve elemente kojima se može konstatirati da se u Posavini zbio genocid.
Općepoznato je da su u BiH stizale milijarde za revitalizaciju zemlje. Pitamo li se koliko je od tog silnog novca dobio Hrvatski narod u Posavini? A Posavina je zacijelo pretrpjela ponajveća stradanja u proteklom ratu. Tko je tomu kriv? Je li sve to dio službene politike ili čin nesposobnih ljudi koji si uzimaju zapravo da se kite liderskom pozicijom jednog naroda. E pa, gospodo, i Hrvati Posavine su dio tog naroda. I nemate pravo maćehinski se odnositi prema tom dijelu svog nacionalnog bića. Narod je zaboravan, dobrim dijelo i poglupav pa će vam možda i oprostiti, ali Bog sigurno neće. Samo očito „vođe“ i ne vjeruju baš u Boga, jer da vjeruju takav zločin nad vlastitim narodom ne bi činili.
Dosta je bilo politike tipa; žrtvovat ćemo jedne Hrvate da bi drugima bilo dobro. Vremena su osjetljiva. Trenutno proživljavamo povijesne trenutke koje će nacionalna povijest sigurno zabilježiti. Hrvati Bosanske Posavine su izgubili svoje dostojanstvo i nitko nema pravo prokockati mogućnost da im se to dostojanstvo vrati.
Oni koji nisu spremni učinuti više za Hrvate Bosanske Posavine neka ne spominju njihovo ime uzalud. Jer sramota koja je učininjena Posavcima to ne dozvoljava, bez obzira tko je za tu sramotu kriv.
Dean Rant
Podpišite peticiju za hrabrog junaka Biskupa Richarda Williamsona
+++ SUPPORT BISHOP WILLIAMSON +++
On January the 21st, a Swedish TV channel aired an interview with Bishop Richard Williamson. In this interview, Bishop Williamson spoke in English and said, in substance, that "there had not been Jews killed by Germans in gas chambers". As we expected it, many authorities from Talmudic Judaism rent their shirts and started threatening. As we expected, the majority of the world press raged against him and against Rome. As we expected, many bishops in France professed again their faith in the Holocaust religion, in order to condemn evidently the one who professes the religion of Golgotha. Later, we learnt with great anxiety that the SSPX's superior, Bishop Bernard Fellay, demanded that Bishop Williamson should refrain from speaking any further in public. Because of that, Bishop Williamson cannot defend his own honour anymore, and also the one of Rome, against the pack of wolves thrown by the entire world against him. We learnt with even more anxiety that Bishop Fellay had apparently declared that the Jews of today were "his brothers in faith". How could those who deny the faith of their patriarchs and prophets be his elder brothers in faith? Catholic or not, but simply attached to historical truth, and to the preservation of the fight of every priest and bishop in the SSPX for the integral Catholic Faith, we express our support for Bishop Richard Williamson and we pray that Bishop Bernard Fellay, in the name of the One who is the Truth and a sign of contradiction in this world, lift the interdict against his brother in the episcopate; so that Bishop Williamson may not be thrown to the lions and delivered up to the internal as well as external enemies of the Catholic Church!
Imamo 2623 podpisa a treba nam 10000 da napokon u ovom judeo-masonskom svijetu pobjedi istina i pravda!
Podpišite peticju ovdje
http://petitions.tigweb.org/FSSPX
120 GODINA OD ROĐENJA dr. ANTE PAVELIĆA
120 GODINA OD ROĐENJA dr. ANTE PAVELIĆA
Na današnji dan 14. srpnja,1889 u selu Bradina kod Konjica na Ivan planini od oca Mile i majke Marije rođen je Dr. Ante Pavelić, diplomirani pravnik i doktor prava, dopredsjednik Hrvatske Stranke Prava, parlamentarni zastupnik i pokrainski zastupnik grada Zagreba, predsjednik vlade i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
1930 godine osnovao je Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju –“ Ustaša “ (UHRO), dva puta osuđivan na smrt od Srpske vlade, organizirao je Velebitski Ustanak i atentat na srpskog kralja u Marselju, 1956. osnovao je Hrvatski Oslobodilački Pokret (HOP). Preživio je dva pokušaja atentata od strane Srba i komunista, jedan u Austiji, a drugi u Argentini. Od 1945 živio je u Italiji, Argentini, Paragvaju i Španiji, a umro je u Madridu 28.prosinca,1959. Sa suprugom Marom Lovričević imao je troje djece Velimira, Mirjanu i Višnju.
Svojim životom i domoljubljem ostavio je dubok trag u Hrvatskoj povjesti i našem narodu,
Veliki i bezpoštedni borac za Hrvatsku, rodoljub i intelektualac, koji je 1941 ostvario vjekovni san milijuna Hrvata, koji još i danas nose uspomenu na njega. Komunistička diktatorska klika skoro 70 godina sustavno ga prikazuje kao zlikovca i krvoloka i svojom podlom laži i nesmiljenom propagandom komunisti su mu na dušu stavili stotone tisuća života, a ponajviše onih koje su oni sami od 1945 pa sve do 1970 oduzeli od nas Hrvata.Tu surovu istinu o ’’Hrvatskom holokaustu’’ preživjeli brozovi koljači i njihovi sinovi i dalje zataškavaju nazivajuči svaki pokušaj osvjetljivanja njihovih zločina revizionizmom, nastojeći uporno sačuvati svoju laž kao svetu istinu, a nama Hrvatima i dalje držati jaram na leđima, nož pod grlom i cijev na čelu, ko što su to činili za vrijeme titove Jugoslavije. Žele silom ugasiti svaki spomen na Nezavisnu Državu Hrvatsku, zakonom to zabraniti, žele iskriviti i sakriti povjesne istine našeg naroda, žele Pavelića proglasiti zadrtim fašistom pa tako i svakog od nas koji nosimo uspomenu na svoje mrtve, pobijene djedove, braću i očeve. A istina je da Hrvati nisu nikada i niti će biti fašisti, a to što su pod silama osovine stvorili svoju državu i nakon 900 godina ostvarili svoj san, boli mnoge neprijatelje naše Hrvatske, napose Srbe i Engleze i titove crvene bandite, koji bi nas željeli držati u lancima još 9 stoljeća i koji evo još i danas, 70 godina nakon drugog svjetskog rata, 20 godina od sloma komunizma i 14 godina od naše pobjede u Domovinskom ratu, uporno Hrvatima rade o glavi i pokušavaju uništiti našu Hrvatsku državu, ne shvaćajući da im je sve zalud.
Bez obzira na svo zlo i progon, u mnogim od nas ostala je draga uspomena na Pavelića, prenesena najčešće od uha do uha i sa strahom od OZNE i UDBE, koja je ubijala i zatvara na spomen njegovog imena.Bojali su ga se živog, bojali su ga se mrtvog i boje ga se i danas dan svi oni koji ne misle dobro našem narodu i državi. Dok smo živi i dok ima Hrvata živjet će i uspomena na Dr. Antu Pavelića i čisto sumnjam da će naši dušmani u svome naumu uspjeti. Zato neka znaju da smo još uvjek za dom spremni i da čuvamo spomen i sječanje na našeg velikana i Hrvatskog Pravaša, bezkompromisnog borca za Hrvatsku državu i slobodu, na našeg Poglavnika Dr. ANTU PAVELIĆA
AUTOHTONA – HRVATSKA STRANKA PRAVA
ODGOVOR GLASNOGOVORNIKU HSP-A KÖLN IVANU LOZI
Mi iz A-HSP-a Stuttgart smo šokirani optužbom g. Ivana Loze da smo rasisti i fašisti. Kako izgleda g. Lozo iako je u zrelim godinama nezna šta je rasizam, rasizam je kada jedan narod misli da je iznad drugog naroda, ali mi izvorni pravaši koji vjerujemo da su svi narodi pred Bogom jednaki zelimo jedino sačuvati svoju vrstu i kulturu u teškim vremenima globalizacije i multikulturalizma koje su opasnost za sve narode u Europi. I sam Ante Starčević je rekao "Radujemo se sreći svih naroda i tugujemo nad njegovim nevoljama. Ali neka svaki narod bude sretan- kod svoje kuće". Ivan Lozo i današnji HSP su se pokorili masonima Europkse Unije i žele da Hrvatska udje u novo ropsto EU i tako zabijaju nož u ledja osnivatelju HSP-a Ocu Domovine Anti Starčeviću koji je rekao "Narod koji uvijek traži zaštitnika, nije vrijedan slobode. Tko nije svoj taj je svačiji, jer o njemu ne ovisi čiji će biti. Dok bude domaćih izdajica, imat ćemo tuđina za gospodara. Zovite me imenom kojim hoćete, samo ne onim izdajice." Nadamo se da će narod prepoznati da smo mi pravi izvorni HSP bez UDB-aša i mafijaša. Mi članovi A-HSP-a Stuttgarta smo mladi i žedni istine i pravde, i spremni za borbu za napredak zdravog poštenog hrvatskog nacionalizma dok današnji HSP sramoti nekada slavnu hrvatsku desnicu. Svi koji žele kontakt sa A-HSP-om Stuttgart neka se jave na a-hsp@live.de.
Hrvatska Hrvatom - Bog i Hrvati
Predsjednik A-HSP Stuttgart
Šime Tolić
Večernji list za Njemačku, 13. 07. 2009.
EU upozorava: Europa će biti okupirana emigrantima
Neredi emigranata u Parizu
Europske vlasti iz Bruxellesa objavljuju u ponedjeljak 29. lipnja 2009 izvještaj koji prikazuje da će kroz poplavu emigranata doći do alarmantne brojke u Europi za nekoliko godina. Do godine 2060, Italija će dobiti 12 milijuna više emigranata nego danas.
U cijeloj EU zona emigranata će porast za 46,2 milijuna, obavještava talijanske novine Il Giornale.
Prema Bruxellesu, broj emigranata u Španjolskoj će se povecati na 11,6 milijuna, dok će broj emigranata u Njemačkoj porasti na 8,2 milijuna.
"Prema tim procjenama, transformacije Španjolske i Italije iz zemlje podrijetla u zemlje odredišta će se realizirati u sljedećih nekoliko desetljeća", pokazuje izvješće.
Zbog starenja, past će stanovništvo u Italiji, Njemačkoj, Malti, Grčkoj, Sloveniji i Slovačkoj. Stanovništvo se povećava u Belgiji, Francuskoj, Španjolskoj, Irskoj, Cipru, Nizozemskoj, Finskoj, Luksemburgu, Portugalu i Austriji.
U izvještaju se također navodi da ce u 2060 prosječna doba ljudi biti 55-godina-stari, i tako u 10 tinejdžerima od 15-godina-stari bit će 8 osoba od 80-godina-starosti.
Italija ima oko 4 milijuna emigranata, dok Njemačka ima 4,6 milijuna emigranata.
Sve ove brojke predstavljaju samo službenu statistiku. Neslužbeni brojevi koji ne uključuju i ilegalne emigranata mogli bi biti čak dva ili tri puta više.
Izvor,
http://www.ilgiornale.it/a.pic1?ID=362549
