Bosanska Posavina danas
I Posavci su dio hrvatskog naroda!
Oni koji nisu spremni ucinuti više za Hrvate Bosanske Posavine neka ne spominju njihovo ime uzalud.
Preuzeto sa e-posavina.com
O Bosanskoj Posavina je puno napisano. Dosta toga je rečeno, a opet premalo. Nedovoljno! Stoga, niti ovaj članak ne može biti viška. A i da jeste, davno su ljudi rekli; od viška glava ne boli.
Što danas znači govoriti o Bosanskoj Posavini? Ustvari, što je to „danas“ u odnosu prema Bosanskoj Posavina? Četrnaest godina poslije nesretnog rata. Na vrhuncu ekonomske i svake druge krize. Ako o vrhuncu uopće možemo govoriti. Bojim se da mi još taj vrhunac nismo dosegli. Vrijeme je zagovaranja ustavnih promjena. Pojačano je angažiranje američke diplomacije na Balkanu. Reklo bi se ono „danas“ je vrijeme u kojem se lome koplja. Jesu li Hrvati Bosanske Posavine spremni uhvatiti se u koštac s tim brojnim izazovima koji će, po svemu sudeći, zapečatiti njihovu sudbinu?
Jesmo li mi Hrvati takav narod pa prvi zaboravljamo nepravdu koja je Posavini nametnuta u Daytonu? Zar mi prvi zaboravljamo agresiju, progone, otimačinu i u svemu najgore, nemale žrtve Domovinskog rata? A izgleda da je tako. Jer ne vidim da itko od aktualnih političkih i svekolikih drugih čimbenika, podiže glavu i izusti makar jednu riječ da makar spomene tu gorku nepravdu koja je načinjenja Posavini.
Samo poimanje toponima „Bosanska Posavina“ mnoge, sve više, asocira na Županiju Posavsku. Strašno pogrešno i to više strašno nego pogrešno. Vlastodršci u Orašju i Odžaku prije svih, a pogotovo oni koji kao vode županijsku politiku, kao da su poput nojeva zabili glave u pijesak. Zato, očiti ne vide ništa. Županijske vlasti vladaju sami sobom. Za njih je županija njihov ured, njihov službeni automobil, mobitel i tajnica. I dakako županijska plaća. Sve drugo nije njihov biznis.
Orašje i Odžak djeluju tako nepovezano i razjedinjeno kao da se nalaze u dvije sasvim različite županije. Ne znam što povezuje ova dva posavska džepa? Da kažem da je to Vlada ŽP, prije da bih slagao. Jer svaki ministar u toj vladi vuče na svoju stranu. Da je tako vidi se po općini Domaljevac-Šamac koja nema niti jednog ministra u toj vladi što tu najmanju općinu u Posavini stvalja u podređeni položaj. Kako se Vlada Županije Posavske odnosi prema kadrovskoj križaljci tako se odnosi i prema toj općini. Jer općina Domaljevac-Šamac nema svog ministra koji bi „radio“ za svoju općinu, za razliku od drugih ministara koji jako vode računa gdje im je baza.
Da ostavim sada općine, one ionako misle da se oko njih vrti cijeli svijet. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Vratit ću se Bosanskoj Posavini, koja je ionako tema ove priče.
Spomene li danas itko Derventu, Bosanski Brod, Modriču, Bosanski Šamac pa i Brčko. Kada smo već kod Brčkog postavio bih pitanje što je sa hrvatskog Brčkog. Ono je postalo „deal“ između Bošnjaka i Srba. I bilo je samo rasprave hoće li Brčko pripasti Srbima ili Bošnjacima. A Hrvate nitko za Brčko nije niti pitao. A imamo, u najmanju ruku, jednaka prava na njega kao i druga dva naroda. Jesu li Hrvati nekadašnje općine Brčko osuđeni na asimilaciju i progone? Imaju li oni pravo glasa i mogi li kome dati do znanja da je u Brčkom i njjihov dom, uz naznaku da su oni Hrvati? Da nisu niti Srbi niti Bošnjaci.
Bez obzira što su Hrvati protjerani sa svojih ognjišta, praktično svugdje, zapadno od rijeke Bosne, oni imaju pravo na svoju imovinu, na svoj zavičaj. Koliko je tu vlast Hrvata u BiH napravila da i ti Hrvati ostavre svoje pravo. Pravo na život na svojoj očevini. Ne treba takva prava individualno tražiti od Dodika i Srba. Jer da su nam htjeli ta prava dati, ne bi ih nam niti uzeli. Povratak Hrvata na svoja ognjišta je prije svega zadaća hrvatskog državnog vodstva. Hrvatski lideri i samozvani lideri imali su vremena aktualizirati povratak Hrvata u Posavinu. Ali očito nisu. Naprotiv, lizali su se i dan danas se ližu s našim krvnicima i okupatorima. Nonsens bez presedana.
Ili je to samo još jedan dokaz o stavrnoj izdaji Posavine? Normalan čovjek to ne može razumjeti. Niti ne može naći odgovor na pitanja zašto nitko ništa nije konkretnije učinio da se Hrvati vrate u Posavinu. Ali je puno primjera gdje su Hrvati podržavani i poticani da se odreknu svoje djedovine i nastane kojekakve vukojebine u kojima nas je duplo više umrlo nego što se rodilo.
Gdje je taj program povratka Hrvata u Posavinu. Gdje su te smjernice, planovi ili makar jedan dokument kojim vodstvo Hrvata namjerava uistinu vratiti narod na svoja ognjišta.
Ali zato imamo silne primjere gdje se Posavci odnarođuju. Gdje postajemo sami sebi stranci. Pogledajmo samo internet portale i web stranice posavskih mjesta. Hrvati Dervente, B. Broda, Modriče kao da nemaju ništa zajedničko sa Odžakom, Domaljevcom i Orašjem. Međusobni linkovi praktično ne postoje. Ispred rubrike „linkovi“ posvuda stoji naslov „prijatelji“. Ali ti prijatelji se ne nađoše međusobno među Hrvatima s lijeve i desne strane rijeke Bosne. Dakle međusobna komunikacija uopće ne postoji. Bosanska Posavina je razbijena. Ne samo fizički. Vidimo i duhom.
Stoga se bojim da su ovo vremena kada se Posavini odista bliži kraj. Hrvatska Bosanska Posavina je na koljenima. Klonulog duha, živi gotovo bez nade. Imam dojam da je i ta nada umrla. A za nju kažu da umire posljednja.
Službena hrvatska politika u BiH kao da Srbima daje zapravo što su nam oteli našu zemlju. Što su nam nanijeli tolike žrtve. Što su izvršili genocid nad nama. Jer ovakvo stanje u Posavini ima sve elemente kojima se može konstatirati da se u Posavini zbio genocid.
Općepoznato je da su u BiH stizale milijarde za revitalizaciju zemlje. Pitamo li se koliko je od tog silnog novca dobio Hrvatski narod u Posavini? A Posavina je zacijelo pretrpjela ponajveća stradanja u proteklom ratu. Tko je tomu kriv? Je li sve to dio službene politike ili čin nesposobnih ljudi koji si uzimaju zapravo da se kite liderskom pozicijom jednog naroda. E pa, gospodo, i Hrvati Posavine su dio tog naroda. I nemate pravo maćehinski se odnositi prema tom dijelu svog nacionalnog bića. Narod je zaboravan, dobrim dijelo i poglupav pa će vam možda i oprostiti, ali Bog sigurno neće. Samo očito „vođe“ i ne vjeruju baš u Boga, jer da vjeruju takav zločin nad vlastitim narodom ne bi činili.
Dosta je bilo politike tipa; žrtvovat ćemo jedne Hrvate da bi drugima bilo dobro. Vremena su osjetljiva. Trenutno proživljavamo povijesne trenutke koje će nacionalna povijest sigurno zabilježiti. Hrvati Bosanske Posavine su izgubili svoje dostojanstvo i nitko nema pravo prokockati mogućnost da im se to dostojanstvo vrati.
Oni koji nisu spremni učinuti više za Hrvate Bosanske Posavine neka ne spominju njihovo ime uzalud. Jer sramota koja je učininjena Posavcima to ne dozvoljava, bez obzira tko je za tu sramotu kriv.
Dean Rant
