POLITIČKI PROGRAM
- Smanjiti natalitet
- Poduprijeti abortus, razvrat i pederluk
- Poduprijeti šund, kič i pornografiju
- Zabraniti razlike između muškarca i žene
- Potaknuti useljavanje stranaca i iseljavanje Hrvata
- Razoružati hrvatsku vojsku
- Zločin tretirati maksimalnom blagošću
- Rasprodati preostalo
- Uvesti srbo-anglo-hrvatski kao obvezni službeni jezik
- Prilagoditi se potrebama Srbije
- Proglasiti isključivu primjenu zakona EU
Koje je stranke to program?
Stranke Hrvatskih Nacional-mazohista, Veleizdajnika, Izroda i Luđaka.
Treba li osnovati tu stranku?
Ne treba, jer njezin program već provode etablirane stranke vlasti i oporbe.
Čelnik mađarske desnice: Želimo poljsko-mađarsko-hrvatski savez!
Predsjednik najveće mađarske desne oporbene stranke Jobbika, Gabor Vona izjavio je u razgovoru za francusku televiziju kako želi stvaranje poljsko-mađarsko-hrvatskog saveza okrenutog prema suradnji s Rusijom.
Jedna od najgledanijih francuskih internetskih televizija Pro Russia TV, koja prenosi vijesti iz Rusije i Istočne Europe, objavila je razgovor s predsjednikom Pokreta za bolju Mađarsku (Jobbik Magyarorszagert Mozgalom, skr. Jobbik), najveće desne oporbene stranke u Mađarskoj. Gabor Vona profesor je povijesti, a Jobbik je osnovao za vrijeme studija početkom 2000-ih. Predstavnik je mladog naraštaja mađarskih političara koji se protive ostatcima bivših komunističkih struktura, euroatlantskoj i neoliberalnoj politici mađarske vlade, te koji traže očuvanje mađarske neovisnosti i tradicionalnih vrijednosti. Stranka je 2009. dobila 14 posto glasova na izborima za Europski parlament, a 2010. na mađarskim parlamentarnim izborima osvaja 16% glasova i 46 mandata. Prema većini aktualnih anketa, Jobbik danas uživa potporu više od 20% mađarskih glasača, što ga čini drugom po jačini i najvećom oporbenom strankom. Više od trećine mladih u Mađarskoj podupire Jobbik, a velik broj glasača stranka ima i među mađarskom manjinom u susjednim zemljama.
Gabor Vona smatra da zadnjih 23 godina demokratske Mađarske zapravo nije donijelo nikakve promjene u odnosu na prethodno komunističkog razdoblje jer, kako kaže, Mađarskom i dalje vladaju ljudi koji su bili povezani s bivšim komunističkim režimom. 'Moram također spomenuti naš ulazak u Europsku uniju, jer EU je pomogla taj proces, koji je omogućio – nakon kraja komunističke diktature – socijalistima da dobiju legitimitet i zadrže političku i ekonomsku moć u Mađarskoj. Europska unija pobratimila se s tim ljudima, pomogla im', izjavio je Vona za francusku televiziju.
Predsjednik Jobbika Europsku uniju smatra propalim projektom i vjeruje kako će prestati s postojanjem u skoro vrijeme. Po njemu, Zapadna Europa na čelu s Francuskom i Njemačkom vidi Istočnu Europu samo kao prostor za regrutiranje jeftine radne snage i kao tržište za svoje proizvode.
Iako naša hrvatska javnost u Viktoru Orbanu i Fideszu vidi protivnike europske birokracije, čelnik mađarske desne oporbe ne slaže se s takvim kvalifikacijama aktualnog mađarskog premijera. 'Pogledamo li važna strateška pitanja, ekonomsko iskorištavanje Mađarske, ili budućnost Europske unije, mi ne možemo vidjeti bilo koju razliku između njih (Socijalističke stranke i Fidesza). Viktor Orban želi se prikazati kao borac za slobodu u Mađarskoj, ali istovremeno, tijekom sjednica EU tijela, on konstantno potpisuje sve odluke, dokumente i dekrete koji idu prema stvaranju Ujedinjenih Država Europe“, objasnio je Vona svoje stavove o sadašnjoj mađarskoj vlasti. Zalaže se za Europu nacijâ i kaže kako želi „pravu Europu, vjernu svojim kršćanskim, grčkim i rimskim vrijednostima, Europu koja se temelji na tim vrijednostima, koja štiti te vrijednosti i brani ih od bilo kakvih napada.“
Jobbik se danas, kao i većina desnih euroskeptičnih stranaka, zalaže za suradnju s Rusijom, u kojoj vidi alternativni model neoliberalnom i multi-kulturalnom zapadu Europe. U svibnju je u Moskvi svečano potpisan sporazum o priključivanju Jobbika Međunarodnom euroazijskom pokretu, političkoj organizaciji bliskoj službenom Kremlju. No, ono što nije uobičajeno za europsku desnicu, Jobbikova je sklonost Turskoj. Gabor Vona ove kontroverzne vanjskopolitičke stavove objašnjava time kako je 'euroatlantizam u Mađarskoj gotov te mora biti zamijenjen euroazijskom politikom, koja bi predstavljala prekid s usklađenošću naše strategije s američkom vanjskom politikom. (…) Za Mađarsku, koja je u sredini Europe, na pola puta između Istoka i Zapada, važno je zadržati dobre odnose s tim dvjema silama.'
Gabor Vona francuskoj je televiziji rekao i kako se nada ostvarivanju 'poljsko-mađarsko-hrvatske osovine' koja bi predstavljala alternativu europskim integracijama. Po Voni, 'sve tri zemlje imaju sličnu prošlost između Istoka i Zapada, u kojoj smo morali preživjeti u središtu Europe, što nije bilo lagano postignuće ni za Hrvate, ni Mađare ili Poljake.' U prilog stvaranju poljsko-mađarsko-hrvatskog saveza, po predsjedniku Jobbika, govori ne samo povijesna bliskost naših zemalja, nego i zajednički interes. 'Možemo vidjeti da su naši problemi slični, naša geostrateška situacija je identična, pa i naša vizija budućnosti može biti ista. Takav blok između Istoka i Zapada, osovina sjever-jug, s pristupom moru i na sjeveru i na jugu, sadržavao bi vrlo važne ekonomske i komercijalne komunikacijske smjerove, što bi rezultiralo političkim i ekonomskim jačanjem u odnosu na Europsku uniju, ostvarivanjem njegovih interesa i stvaranjem ekonomskih, socijalnih i političkih uvjeta potrebnih za naš opstanak između Istoka i Zapada', pojašnjava svoju geopolitičku viziju Vona.
Mađarska desnica protivi se američkoj hegemoniji u svijetu, o kojoj govori i čelnik Jobbika: 'političko vodstvo Sjedinjenih Država – bilo da je riječ o republikancima ili demokratima – postavilo se kao svjetski policajac, zadržava svoju moć manipulirajući svjetskom ekonomijom…'
Vona se osvrnuo i na pitanje homoseksualnih prava povodom sve češćih i većih zahtjeva homoseksualnih zajednica u europskim zemljama, osobito u Francuskoj. 'Mislim da je to zadnji čin bolesne i dekadentne Europe, i učinit ću sve da se to ne infiltrira i u Mađarsku. (…) Ukoliko Jobbik dođe na vlast, mi ne samo da ćemo blokirati legalni okvir (homoseksualne 'brakove'), nego ni nikad više ne će biti 'gay parada'. Ne bih želio živjeti u zemlji i ne želim da moja djeca odrastaju u zemlji u kojoj je bolesno prikazano kao zdravo, vrijedno kao bezvrijedno i ružno kao lijepo. Htio bih da redefiniramo te stvari u skladu s njihovim izvornim značenjem.'
Zaključno, Vona se osvrnuo na primjedbe određenih mađarskih ljevičarskih političkih komentatora te političara iz Fidesza i Socijalističke stranke o Jobbikovoj nespremnosti za vladanje zemljom i mogućoj međunarodnoj intervenciji u slučaju dolaska te stranke na vlast. Tvrdi kako unutar sveučilištâ i državne administracije postoji veći broj stručnjaka koji su članovi Jobbika te koji će se staviti na raspolaganje stranci u slučaju njezinog dolaska na vlast. Eventualnu međunarodnu intervenciju kao reakciju na stvaranje patriotske vlade u Mađarskoj smatra realnom opasnošću kojoj se rješenje može vidjeti samo u aktualnom povezivanju Jobbika sa zemljama koje bi bile spremne 'braniti slobodu i pravdu za Mađare'.
Mađarsku iduće godine očekuju parlamentarni i lokalni izbori, kao i izbori za Europski parlament, a smatra se kako bi Jobbik mogao ostvariti velike uspjehe na svim trojim izborima. Prema anketama neovisnih, pa čak i Jobbiku nesklonih agencija, stranka će osvojiti preko 20 posto glasova te time preteći Socijalističku stranku i postati najveća oporbena snaga u nama susjednoj zemlji.
Neoboljševička vlast zatvara neistomišljenike!
Marko Francišković, Nada Landeka, Kristina Ćurković... Tko je sljedeći?
U zadnje vrijeme neoboljševička vlast u Hrvatskoj vrlo se osilila te smo u kratkom vremenu dobili čak dva bezrazložna politička uhićenja i zatvaranja u zatvoru i jednu političku osudu na novčanu kaznu s prijetnjom zatvora, ukoliko se kazna ne plati. Prva žrtva političkog progona postao je poznati hrvatski borac protiv nacionalnog tlačenja Hrvata mag. oec. Marko Francišković, druga žrtva je mlada studentica teologije Kristina Ćurković (završena upravna pravnica), a treća žrtva je gospođa Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere/ Udruge za zaštitu prava dužnika koja je "zahvaljujući upornom radu u zadnje dvije i pol godine razotkrila kriminal na nivou Europe tj. lihvarski tim kreditnih ureda i kreditnih posrednika koji su broju od 40.000 Hrvata opljačkali imovinu i još uvijek se pljačka" (citat iz vlastita pisma).
Od ove tri osobe gosp. Marko Francišković i Nada Landeka članovi su Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, sa sjedištem u Baselu. Ta Akademija imala je naziv "Hrvatska akademija" u vrijeme kada se jugoslavenska akademija u Zagrebu zvala upravo tako – "Jugoslavenska akademija", što upućuje na činjenicu da su se u vrijeme progona Titoističkog režima hrvatski akademici s visokim umjetničkim i znanstvenim rezultatima kao prognanici mogli okupiti jedino u iseljeništvu i da su jedino tamo imali pravo na visoki akademski naslov, koji im je omogućio utemeljitelj akademik Dragan Hazler, također član Švicarske akademije. Danas su borci za pravnu državu iznova progonjeni i opet se nalaze u fizičkom i duhovnom izgnanstvu – u iseljeništvu.
Prvi je progon pretrpio najprije Marko Francišković, koji se preko facebooka sukobio s ministrom policije Rankom Ostojićem, koji je upao u razgovor u kojem je Marko Francišković prepričavao svoj navodni san o tome kako vješa Ostojića na banderu s koje je pokušao skinuti zastavu EU-ropstva, zbog koje je pretprošle godine uhićen. Razgovor se odvijao na način koji je Ostojiću postojao sve neugodniji, ali nikakvih prijetnji nije bilo, kako su kasnije utvrdili policijski inspektori. No, to je bio povod da se Marka uhiti i sprovede na jednomjesečnu kaznu zatvora, bez tužbe i suđenja, što u uvjetima pravne države na koju se poziva "demokracija", predstavlja presedan političkog terorizma, u skladu s boljševičkom ideologijom Titoizma na koju se SDP-ovska vlast poziva i čije blagdane masovnih ubojstava hrvatskoga civilnog pučanstva slave (npr. 27. srpnja), uz redovite diplomatske pozive četničkim vojvodama, zagovarateljima i simpatizerima u Domovini i inozemstvu.
Sigurno je da borbeni duh Marka Franciškovića to nije mogao niti želio trpjeti i posljedice neoboljševizma su ovdje: zatvorska kazna je provedena i Marko ne može normalno komunicirati s vanjskim svijetom niti bez poteškoća primati posjete i pozive. Pri pretresu stana Marka Franciškovića navodno je nađeno oružje. Ali, kako sam saznao od policije (ne one koja se bavila Franciškovićem), to ne pripada u red prijetnje već u red kaznene prijave zbog ilegalnog posjedovanja oružja. I tada procedura ide preko tužbe.
Ovdje se međutim radi o sukobu s neoboljševizmom i jedino zbog toga je Marko Francišković progonjen, jedini čovjek koji je s Natkom Kovačevićem službeno prosvjedovao protiv ilegalnog uhićenja i četničkog suđenja hrvatskom vojniku Veljku Mariću, koji danas također trpi za Domovinu, pravomoćno osuđen od suda četničke Srbije, u zatvoru u Srbiji.
Ovaj napadaj na Marka Franciškovića nije neočekivan. Rehabilitacija komunizma i četništva u Hrvatskoj, kao i progoni hrvatskih branitelja u Hrvatskoj traju duže od desetljeća. Postavlja se pitanje gdje su granice strpljenja hrvatskoga naroda i hoće li se u povijesti hrvatsko nacionalno ime jednoga dana pisati velikim slovima poštovanja ili malim slovima prijezira.
Udruga Veronika Vere i Nada Landeka
Na web portalu "Dnevno" 23. kolovoza o gospođi Nadi Landeka čitamo: "…Aktivistica koja se već godinama bori za ljude u dužničkom ropstvu, predsjednica Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, Nada Landeka, ponovno je bila na meti državnih organa koji su je terorizirali prilikom dovođenja na sud. Ni kriva ni dužna, u četvrtak u najranijm jutarnjim satima, Landeka je završila iza rešetaka. Sud na kojemu je trebala svjedočiti protiv muškarca kojega je sama prijavila zbog prijevare i koji joj, kako kaže, prijeti smrću, u rekordnom je roku raspisao nalog za njezino dovođenje, iako joj prethodno nisu poslali poziv za sudsko ročište! Ženu koja godinama staje u zaštitu žrtava pravosuđa i lihvara, i sama se tako našla na udaru institucija koje bi trebale štititi svoje građane. Uz teški astmatični napadaj, zadržana je nekoliko sati iza rešetaka, bez liječničke skrbi. Nakon svega, zbog gušenja je sama zatražila hitnu medicinsku pomoć. Tipičnu hrvatsku priču koja i dalje zvuči nevjerojatno, i jedan je od presedana u povijesti hrvatskog pravosuđa, gospođa Landeka potvrdila je u razgovoru za naš portal. S grčem u glasu ispričala nam je kako se odvijao pakao kroz koji je prošla…"
Ne zaboravite: Nada Landeka, predsjednica je Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa! U borbi s pravosudnim kriminalom i legalizacijom kriminala (i vjerojatno sličnih zakona) gospođa Landeka bila je pobjedonosna, pa joj je prijetnja i kazna upućena na krajnje bestijalan, divljački način koji je, kako znamo iz nedavnog povijesnog iskustva boljševičke i četničke vladavine, tipičan za srpsko kolonijalno četništvo, ili titoistički boljševizam.
Oni se ne usuđuju samo vladati Hrvatskom, koju mrze, oni se usuđuju i prijetiti i zatvarati! A uskoro će i ubijati, namještajući prometne nesreće i tome slično. Ako su pojedinci u EU-u mislili ozbiljno, takva vlast i sudstvo mogli bi i trebali bi biti uhićivani posredstvom Interpola (slučaj Lex Perković), ako Hrvati ne odrede drugačije i sami ne provedu pravednu promjenu unutrašnjih i vanjskih odnosa.
Kristina Ćurković kao hrvatska Jean D'Arc
Kristina je nježna djevojka koja ne podnosi nepravdu. Njezin otac umire od posljedica obrambeno–oslobodilačkog rata, pa i sama duboko proživljava sve što se događa oko nje. Više puta nastupala je protiv nepravdi koje je počinio prethodni i sadašnji režim, a portal "Dnevno" obavještava nas i o sljedećem presedanu: "… Kristina Ćurković, koja je još od ranije poznata javnosti, zbog performansa kojima je u nekoliko navrata javnosti pokušala ukazati na nedosljednost vlasti, nepravdu i nemoral na kućnu je adresu dobila prekršajni nalog od 1200 kuna, koji mora platiti ukoliko ne želi u zatvor. Razlog – simbolično pribijanje papirića sa domoljubnim stihov
Kristina je derala zastavu EU-a, bacala jaja po "političarima", izlazila na javne prosvjede i sada je napisala pjesmicu. Po svemu sudeći Kristina ne će platiti kaznu već će vjerojatno odabrati da ode u zatvor. A zašto? Zato jer neoboljševička vlast ne dopušta prosvjedne pjesmice na vratima bivšega Hrvatskog državnog sabora! No, ipak se ne radi o tome, zar ne?! Radi se o gušenju prava svakog Hrvata da prosvjeduje protiv nepravednih i nečovječnih odnosa: narod se nastoji pretvoriti u roblje, zato Hrvatska postaje političko groblje. Sve se odvija u duhu filozofije povijesti Oswalda Spenglera koji je o cijeloj Europi svoga vremena godine 1933. o slobodi duha i uma napisao slijedeće:
„"…U Zapadnoj Europi boljševizam se nalazi "kod kuće" i to već od vremena engleskoga materijalističkog shvaćanja u krugovima s kojima su Voltaire i Rousseau suobraćali kao poučljivi učenici, a u jakobinstvu kontinenta dobio je svoj djelotvorni izričaj. Demokracija XIX. stoljeća već je postala boljševizam, ali nije posjedovala hrabrost za konačne posljedice. To je bio samo korak do juriša na Bastille i općeg prava na podupiranje giljotine (…) Boljševizam nam ne prijeti, on nama vlada. Njegova ravnopravnost predstavlja sravnjivanje naroda sa ruljom, njegova sloboda je oslobađanje od forme kulture i njezina (izgrađenog) društva …"“
Stoga završimo ovaj prikaz Kristininom pjesmom:
Stijeg što drži
ta smrznuta ruka
i za njega gine,
po tome stijegu danas gaze,
i tuđe boje izdajnici viju,
umjesto da Trobojnicu paze.
Dok čekaju dan sudnji
ona pokriva junake
koji su za bližnjeg krv dali
i Hrvatima se zvali.
A tebi što slušaš ovu zbilju
razmisli o istini ovoj
dok slobode imaš u izobilju:
tko je za tebe borio boj?
Za tvoj jezik i za tvoje boje,
tvoj narod je štitom srcem stao,
da bi danas ovo bilo tvoje,
da bi se i ti Hrvatom zvao.
Emil Čić, akademik HAZUD-a
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/8295-neoboljsevicka-vlast-zatvara-neistomisljenike
