Domovina, djeca, revolucija!
06.01.2014. u 15:31 | 1 Komentara | Print | # | ^Dženderizam - cilj je poništenje muškarca i žene!
PREVARENI: Potvrda iz vrha: Plan elite je stvaranje novog čovjeka (bespolca)! Cilj je poništenje muškarca i žene!
Jeste li čuli za rodnu ideologiju? A za ravnopravnost spolova? Dženderizam? Ta tri pojma označavaju isto, a odnose se na plan koji se na globalnoj razini provodi s ciljem stvaranja novog čovijeka (bespolca).
Vi ne znate ništa o tome, jer da znate plan se ne bi mogao ostvariti. Vama su rekli kako je ravnopravnost spolova nešto moderno, liberalno i lijepo. Vi ste to prihvatili bez razmišljanja neznajući da prihvaćate vlastito uništenje. Uništenje muškarca i žene. Pod plan rodne ideologije spada zdravstveni odgoj, zajedno s nasilnom homoseksualnom propagandom i, naravno, svugdje prisutni feminizam.
Barbara Rosenkranz je austrijska političarka, zastupnica u Europskom parlamentu. Studirala je povijest i filozofiju i majka je desetero djece. Njena knjiga «Menschinnen» (naš skromni pokušaj prijevoda ove nove kovanice bio bi bespolac, ili 'ženomuž'), u kojoj razobličava rodnu ideologiju uzburkala je javnost njemačkog govornog područja i od tada Rosenkranz nema mira. Nastoji ju se diskreditirati na svim područjima. Napad na nju nalik je lovu na vještice i ne jenjava. Nešto slično progonu Željke Markić, samo brutalnije. Prijetnje njoj i djeci gotovo su svakodnevne. Ona je prva političarka u svijetu koja se usudila javno raskrinkati planove globalnih svijetskih elita koji se odnose na samog čovijeka, odnosno na njegovo uništenje.
Intervju s njom izašao je još 2010.g u «Junge Freiheit», ali je i danas itekako aktualan i proročki, ako imamo u vidu da je nedavno njemački parlament ozakonio spol X, (koji bi trebao biti uveden i u putovnice), da se u Francuskoj i u Italijii u formulare već upisuje roditelj 1 odnosno 2, umjesto otac ili majka i da se u javne vrtiće i škole masovno uvode edukativno – seksualni sadržaji pod krinkom zdravstvenog prosvjećivanja. Nad svim zemljama istovremeno vrši se i pritisak za legalizaciju istospolnih brakova.
U nastavku pročitajte intervju u kojem je Rosenkranz šokirala javnost iznoseći istine skrivene unutar sustava.
Rodna ideologija / gender mainstream, dženderizam je komplicirana i ne budi neko zanimanje zar ne?
Dozvolite da zaoštrim problem. Namjerno su to zakomplicirali da Vas ne bi interesiralo. Građanin ne bi ni trebao razumjeti - da se ne bi usprotivio.
Ma, džendarizam je samo još jedna ljevičarska kerefeka koja me ne zanima previše.
Krivo. Savezna vlada ga je još 1999. g. proglasila vodećim principom njemačke politike sa zadatkom njegove implementacije u sve resore. Vlada Angele Merkel preuzela je tu politiku 2005. i za njeno ostvarenje zadužila ni više ni manje nego CDU ministricu za obitelj, gđu. von der Leyen. Ništa nije bolje ni u Austriji. Tamo je od 2000.g. dženderizam glavna politička maksima. I Beč i Berlin rade sinkronizirano po EU-naputcima. Prvo je od strane ministarskog vijeća Europske Unije proglašen akcijskim planom, potom 1999.
Ugovorom iz Amsterdama postaje pravno obvezujući akt, 2007. za njegovo oživotvorenje postaje nadležan Europski institut za ravnopravnost. Jedan od ciljeva je proširiti ga po cijeloj Europi.
Dženderizam je predstavljen kao bezopasan. Uostalom, to je samo aktualniji izraz za ravnopravnost spolova?
Opet krivo. To je upravo ono što oni žele da mislite. Ali, to je samo «odijelo za javnost» iza koje se dženderizam skriva. Kako danas nitko nije protiv ravnopravnosti to je najbolji put prikazati ga bezopasnim. U stvarnosti, rodna ideologija nema ništa sa ravnopravnosti spolova.
Nego?
Ravnopravnost spolova podrazumijeva postojanje muškog i ženskog spola. Kod dženderizma, naprotiv, muško i žensko trebaju nestati.
Zvuči ludo, koliko je to zapravo ozbiljno?
Za tu stvar odobren je iznos od 52 milijuna eura poreznog novca koji bi se do 2013. trebao sliti u već spomenuti Institut. Toliko o ozbiljnosti! Tim novcem stvoren je politički realitet. K tome još i bezbroj džender – inicijativa u svim članicama EU i to na nacionalnoj, regionalnoj i komunalnoj razini kao i u bezbroj javnih i društvenih institucija - javna uprava, vojska, policija, udruge, stranke, sindikati ali i privatna poduzeća a naročito sveučilišta, škole i vrtići. Tamo se još od početka pokušava dženderizirati inteligenciju i djecu. U ovom trenutku cijela Europa je pod gustom mrežom rodne ideologije!
Ali, kako si konkretno predstaviti ukidanje muškarca i žene?
Ideolozi rodne ideologije tvrde da spolovi u stvarnosti ni ne postoje, da su umjetno stvoreni. Radikalna feministica Simone de Beauvoir, još je davnih dana govorila »Muško i žensko se ne rađa, to se postaje.» Dakle, spolni identitet nije biološka činjenica već rezultat društvene prisile, tj. odgoja. Muškarci i žene se ponašaju različito samo zato jer su tako odgajani. Stoga je cilj prvo postupno ublažiti razliku između spolova a tad ju i posve dokinuti.
Magazin Cicero nazvao je rodnu ideologiju «novim izumom čovječanstva» i «jednom vrstom totalitarnog komunizma na nivou ravnopravnosti spolova, što kažete na to?
FAZ (Frankfurter allgemeine Zeitung) piše o političkom prevratu na polju spola i u toj znanstvenoj disciplini vidi politički pokret. Čak je cijenjeni Spiegel ustvrdio: «Rodna ideologija ne želi promijeniti samo položaj čovjeka već čovjeka samog». Uistinu, rodna ideologija želi ništa manje nego stvoriti novog čovjeka, a to je osnovna značajka svakog totalitarizma. Novi čovjek trebao bi biti bez određenog spola.
Što je to u stvarnosti?
Dobro pitanje. Dženderisti kažu, svejedno koji se rodni identitet daje tijelu, muški se može pripisati ženskom tijelu i obratno. Ali, to nije sve! Ne mora se ostati samo na ta dva spola(?) dakle, ubuduće ih može biti tri, pet ili pedeset, to znači, stvarnost dvaju spolova je samo «prisilna matrica» koja se može i dokinuti kako bi se ustoličilo mnoštvo spolnih identiteta. Dakle, ne radi se tu o ravnopravnosti spolova već o RAVNOPRAVNOSTI SVIH
SPOLNO – ŽIVOTNIH FORMI. Da bi se to postiglo prvo treba poljuljati sigurnost u vlastiti spolni identitet. Pojavom naziva Queer (naziv pod kojim se podrazumijeva homo –bi – inter - trans ili panseksualnost) zainteresirana društvena scena već je zauzela borbeni položaj naspram muškarca i žene.
Radi li se tu o zavjeri?
Ne, moje tvrdnje nemaju ništa sa teorijom zavjere koja se često koristi kao oružje u obračunu protiv kritičara dženderizma. Ali, činjenica je da se rodna ideologija pokušava nametnuti na «bezglasan» način, koliko je to moguće, zaobilazeći javne diskusije i otvorena sučeljavanja.(Primjer , uvođenje zdravstvenog odgoja bez javne rasprave). Ali, to je slučaj i sa drugim političkim pitanjima. Ono što upada u oči je kako oni strašno i bezuvjetno vjeruju u svoje teze. Uopće ne ulaze u rizik propitkivanja svojih stavova i sve do sad izostala je svaka iole znanstvena i demokratska diskusija. Svoje kritičare i protivnike pokušavaju na druge načine diskreditirti i zauvijek ušutkati. Uzimanje pravde u svoje ruke kao i netrpeljivost prema drugačijima je plodno rasadište svakog totalitarizma.
Opet ću citirati Cicero: 'Gender ideologija je bezglasni nalet tsunamija'
Da, jer više ne postoji ni jedno relevantno istraživanje o spolovima neovisno o njihovom pravorijeku. Sve mora proći kroz njihovu zlatnu kasu. Oni odlučuju tko će biti pozvan na pir a tko ostaje pred vratima. Popularni FAZ piše – «Svatko tko misli da je rođen kao muško i žensko na mnogim visokim školama žigosan je kao neprosvjetljen.» Spiegel je upozorio još 2006. na podcjenjivanja gender ideologije: »Na svakom od njemačkih fakulteta gdje je uveden studij za ženska pitanja, pionirka rodne ideologije Judith Butler postala je 'pravilo' i uistinu se uspjelo iz te sporedne akademske discipline učiniti sveopći birokratski mega- projekt.» Za Vladu u Njemačkoj to je već, kako smo rekli, postalo temeljni princip. Dakle, to više nije stvar samo jednog ministarskog resora - svi resori moraju provoditi pravila rodne ideologije!
Guido Westerwelle (njemački ministar vanjskih poslova) kritizira socijalizam na sva usta, Angela Merkel rado govori o kristolikom biću čovjeka!
Da, pa ipak oboje provode politiku kojoj je strateški cilj TOTALITARNI PREVRAT SVIH DRUŠTVENIH VEZA KAO I PONIŠTENJE MUŠKARCA I ŽENE, tj. Adama i Eve jer za kršćanski svjetonazor opstanak muškarca i žene je primaran. Da ne govorimo o tome koliko ta teorija odstupa od bilo kakvog racionalno – znanstvenog svjetonazora.
Dakle, Westerwelle i Merkel nas obmanjuju?
To ne znam. Ali, da jedna teorija nastala na rubu lijeve ideologije ima toliki uspjeh u centru građanstva, posljedica je 68. Tad su već građani 'ispušili'. Još se uvijek nije uspio politički nametnuti neki drugi alternativni put. Na tom se mora raditi svim snagama! Osjećam, da se u desnim pa i nekim drugim strankama uopće ne razumije pravo biće dženderizma i to stoga jer se oni građanima i političarima uspješno predstavljaju kao, doduše, otkvačeni, ali u biti posve bezazleni modernisti.
Kao npr. kroz lik velike pčele matice ili zamjenom imenica muškarac – žena nekom neutralnom imenicom?
Ili zamjenom otac – majka u roditeljski par, student – studentica u studirajuće (one koji studiraju; moja opaska) ili govornikov pult u govorni pult itd. Ili, kako se dječaci trebaju igrati lutkama – to sve djeluje pomalo bizarno ali ne i opasno - i naravno – ne možemo reklamne stručnjake, korporacijske odbore, učitelje i tete u vrtiću, koji sve to promiču na svojim radnim mjestima, optužiti da TAJNO RADE NA UNIŠTENJU ČOVJEKA I ŽENE. Mnogi od njih ne znaju kuda vodi ta ideja. U konačnici, sve im je to upakirano kao šansa za sve, ravnopravnost ili antidiskriminacija. Čak je i Ministarstvo za obitelj počelo izostavljati izraz rodna teorija i upotrebljavaju izraz strategija za ravnopravnost kad misle na to.
Ali, u časopisu Zuerst ipak ste rekli da je rodna teorija osuđena na propast.
U to sam sigurna, jer, s tim se ne može živjeti – samo umrijeti! Ključno je pitanje hoćemo li se uspjeti pravovremeno osloboditi mreže tih zabluda? Jer najgore posljedice rodne ideologije ostaju baš na jednom esencijalno važnom području, a to je pedagogija. Kakve sve posljedice ostaju na djetetu kojem je odmalena uzdrmana sigurnost u tako očitu datost vlastitog i spola a koje se dalje treba razvijati preuzimajući odgovarajuće forme ponašanja odraslih. Posljedice su i više nego katastrofalne. Radi se o našoj budućnosti! Da, rodna teorija neće uspjeti, ali dok mi stojimo postrance i čekamo da padne, strovalit će i nas sa sobom u ponor! Jer, u konkurenciji kultura koje sad postoje, ne može opstati kultura koja ide PROTIV ZAKONA ŽIVOTA. Postavlja se samo jedno pitanje: Hoćemo li se na vrijeme osvijestiti ili ćemo dopustiti da nas rodna ideologija uništi?
Autor: Z.K.
Perković objašnjava kako je Udba stvarala Hrvatsku
Perković objašnjava kako je Udba stvarala Hrvatsku: 'Morali smo imati ovaj rat, u suprotnom svi udbaši i kosovci bi bili poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu'
Dnevno.hr u posjedu je dokumenta u kojem tadašnji pomoćnik ministra obrane RH brigadir, Josip Perković u lipnju 1992. iz Budimpešte piše u Beograd svojim kolegama iz Službe državne bezbednosti, o ljudima koji su zaslužni za stvaranje neovisne Hrvatske. Uz brojna imena koja spominje, Perković se žali što srpski operativci kritiziraju neke njegove ljude koji su "u ovom ratu odlično obavili svoj dio posla", te traži da se u Srbiji efikasno obračuna sa Šešeljevim radikalima kao što je to njegova služba napravila s pravašima u Hrvatskoj.
Godinama se u Hrvatskoj provlači teza kako je raspad Jugoslavije bio odlično izrežirana drama od strane tadašnjih jugoslavenskih tajnih službi. Naime, kada su postali svjesni da će rušenjem Berlinskog zida nestati komunizam u Europi, tadašnji KOS i SDB su krenuli u akciju sačuvati što se sačuvati može.
Iako više nisu imali državu, svi ti silni suradnici, obavještajci i špijuni nastavili su djelovati u državama nastalima na razvalinama SFRJ i kako se čini svoje su pozicije odlično sačuvali i do danas. Naime, zbog činjenice da u Hrvatskoj nikada nije provedena lustracija, ljudi su samo promijenili "dresove" i nastavili raditi isto što i prije. Upravo zato i danas mnogi sumnjaju kako UDBA još uvijek vlada Hrvatskom kroz politiku, medije, pravosuđe, gospodarstvo, bankarstvo i slično. A da u tome ima barem mali djelić istine potvrđuje i senzacionalni dokument kojeg posjeduje Dnevno.hr, u kojem tadašnji pomoćnik ministra obrane brigadir Josip Perković piše svojim kolegama iz Službe državne bezbednosti Republike Srbije opširno opisujući situaciju i analizirajući ljude i događaje. Komunikacija među starim drugovima je takva da se na trenutke čini kako se ništa nije promijenilo iako je Perković tada pripadnik vojnih i policijskih struktura druge, "neprijateljske" države.
Posebna zanimljivost ovog ekskluzivnog dokumenta je u tome što ga Perković piše iz Budimpešte 26. lipnja 1992. godine i to sa zaglavljem Ministarstva obrane RH. Dakle u vrijeme kada rat bjesni u Hrvatskoj, tadašnji šef hrvatskih tajnih službi komunicira sa svojim nekadašnjim kolegama u Beogradu i iznosi nekoliko upravo nevjerojatnih podataka.
U početku svog osvrta Perković govori o teškoćama konspirativno-obavještajnog rada između njega u Zagrebu i Službe u Beogradu zbog, kako kaže, "složenih političkih odnosa između RH i RS".
- Deplasirane optužbe i ucjene protiv moje malenkosti, Gojka Šuška i Vice Vukojevića po svemu sudeći neće proći. Predlažem da se optužbe i ucjene malo odgode i pričeka jedno izvjesno vrijeme koje će rezultirati točnim procjenama kako bi se saznalo koliki je naš stvarni dio krivnje za ovako sramni raspad SFRJ. Nije u redu ako iz Srbije obavještajni operativci nekim svojim čudnim kanalima idu džonom na naše trenutno istaknute ljude, a ne uzimaju u obzir dosadašnje velike zasluge u obavještajnom radu Službe državne bezbednosti i drugim sektorima Saveznog sekretarijata unutrašnjih poslova SFRJ."
U daljnjem dijelu dokumenta Perković analizira rad mnogih ljudi u dijaspori koji su bili suradnici UDBA-e. Isto tako osvrće se na uklanjanje i egzekuciju ustaškog generala Maksa Luburića, govori u ulozi Marina Sopte i Gojka Šuška u preuzimanju organizacije OTPOR u Kanadi i razbijanju "ustaških terorista" u Kanadi i Americi.
Posebno intrigantan je dio u kojem govori o "perfektnoj egzekuciji" Brune Bušića.
- Kod perfektne egzekucije imoćanskog terorista Brune Bušića, glavnu ulogu je odigrao Vice Vukojević. Kao stari Bušićev znanac držao ga je na vezi dok nije obavljena egzekucija", piše Perković svojim kolegama.
U jednom trenutku citira Stanka Čolaka – alfu i omegu jugoslavenske UDBA-e i otkriva onu najvažniju dobro čuvanu tajnu. Čolak dakle kaže: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani i zato je sad trenutak da nacionalisti izginu".
Perković potom zaključuje kako su "oni (misleći na pripadnike hrvatskih tajnih službi) u ovom ratu obavili svoj dio posla".
- Hrvatska stranka prava je dotučena, fašisti HOS-a su završili tamo gdje im je mjesto, od Paradžika pa nadalje. Kod Hrvatskog državotvornog pokreta je ista stvar, od Mire Barešića nadalje.
- Međutim, nastavlja Perković, u Srbiji je učinjeno manje. Šešeljevi fašisti divljaju i dalje. To je naša konstatacija. Optužbe i ucjene izlaze iz kolosjeka ako se tvrdi da smi mi krivi zbog navodnog prikrivanja kanala kojima je Hrvatski Narodni odbor ubacivao oružje i opremu u Hrvatsku i BiH. Čudno! HNO bio je uvijek pokriven saveznim strukturama SDB-a i Republičkim centrima SDB-a. Prema tome odbijam optužbe. Mi konstatiramo da su svi obavještajni savezni organi SDB-a i KOS-a korektno od nas dobili sve kanale preko kojih je oružje dopremano u RH i BiH. Našom zaslugom JNA je tim kanalima zaplijenila oko 70 posto svakojakog oružja i opreme. Za ostatak od 30 posto nismo krivi mi nego savezni organi", naglašava "vojnik" Perković.
Da on zna daleko više nego što itko može i zamisliti te da zapravo drži u šaci brojne ljude iz tog ali i današnjeg vremena, može se zaključiti iz drugog dijela pisma u kojem Josip Perković detaljno analizira ulogu mnogih obavještajaca u Hrvatskoj i BiH, njihove veze sa službama Francuske i Njemačke. Na kraju Perković se i žali:
- Moj bivši šef u Osijeku Marko Bezer i Branko Pletikosić atakiraju ucjenama na V. Vukojevića, mene i G. Šuška, traže novac i funkcije. Vidjet' ćemo. Bezobrazno prozivaju naše male inozemne suradnike Milana Dorića, Stipu Bilonića, Branka Dujmovića, Antu Macana i Tomu Mičića. PS. Imamo potvrđeno da ste od T. Mičića preuzeli 37 hrvatskih putovnica i ključeve od stana i ureda Š. Đodana. Pozdravljam. Pomoćnik ministra, brigadir Josip Perković!"
Ovom tekstu i pismu gotovo se nema što za dodati. Jednom davno je netko rekao kako je Udba sustav koji u građanima stvara grižnju savjesti, budi u njima osjećaj nesigurnosti, tjera ih da reagiraju suprotno osjećajima, da zatvaraju oči kada se drugima događa zlo. Udba zapravo nije ni bila tajna služba, jer se tajne službe bore protiv organiziranih skupina ili pojedinaca koji se ohrabre udariti po državi. Udba se, međutim, bavila građanima stvarajući im iluziju da žive u slobodi. To je bila i ostala magija Udbe, ološa koji se narugao povijesti kada se iz jugoudbaškog transformirao u nacionalno ološ i to preko noći.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/109644-perkovic-objasnjava-kako-je-udba-stvarala-hrvatsku-morali-smo-imati-ovaj-rat-u-suprotnom-svi-udbasi-i-kosovci-bi-bili-poubijani-sad-je-trenutak-da-nacionalisti-izginu.html
