Kristov poslanik
Zahvaljivanje
„^1Dobro je zahvaljivati GOSPODINU i pjevati hvale imenu tvome, Svevišnji: ^2Iskazivati jutrom dobrotu tvoju i svake noći vjernost tvoju, ^3Uz glazbalo od deset žica i na psalitru; na harfi uzvišena zvuka. ^4Jer si me ti, GOSPODINE, obradovao djelom svojim: likovat ću u djelima ruku tvojih. ^5Kako su velika djela tvoja, GOSPODINE! i vrlo su duboke namisli tvoje.“ *
Psalam 92
Znamo da je godina pri kraju, evo već sutra mnogi planiraju nezaboravan doček nove godine i pravo je vrijeme za kratko promišljanje... Ja znam da se mnogi nazivaju kršćanima i da vjeruju u Boga, no koliko smo puta u, evo, skoro pa otišloj godini, jutrom kad smo otvorili oči zahvalili Bogu za još jedan prekrasan dan koji nam je dao da proživimo? Ili koliko zahvaljujemo Bogu na novoj godini, na vremenu koje je pred nama, na novim izazovima pred kojima ćemo se naći? On je stvarno Živi Bog i On tebe vidi takvog kakav jesi, sa svim manama, sa svim problemima i On ti želi pomoći da te probleme riješiš, On te voli, iako ti to sad ne vidiš, iako ti je toliko teško u životu da misliš „pa gdje je on ako me voli, zašto ništa ne poduzima?“, On te voli. Kad bi barem probudio se sutra i zahvalio mu na još jednom danu, i zagrlio Ga u svome srcu, uljuljao u Njegov zagrljaj, i čekao da vidiš kako će djelovat.
Sve najbolje u Novoj Godini
Eva Sidney
* BIBLIJA, Gute Bootschaft Verlag i Živa Riječ, Dillenburg, Rijeka, travanj 2012.
Zbog čega svi raskoli?
"S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni; a to što sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me ljubio i predao sebe samoga za mene. Ne osujećujem milost Božju: jer ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro."
Galaćani 2:20,21
(ovo je iz najnovijeg prijevoda Biblije na hrvatski Gute Botschaft Verlag i Živa Riječ; Dillenburg, Rijeka, travanj 2012.)
Ok, idemo...
2,20 Vjernik je poistovjećen s Kristom u Njegovoj smrti. Ne samo da je On bio razapet na Golgoti, i ja sam bio ondje razapet – u Njemu. To je u Božjim očima svršetak mog postojanja kao grešnika. To je moj svršetak, to jest mene kao osobe koja pokušava zaraditi ili zaslužiti spasenj evlastitim naporima. Tu prestajem biti Adamovo dijete, čovjek pod prokletstvom Zakona; to je svršetak mog neobnovljenog „ja“. Stari, zli „ja“ bio je razapet i više nema nikakva prava u mom svakodnevnom životu. To je istina što se tiče mog položaja pred Bogom, a trebalo bi biti istina i glede mog ponašanja.
Vjernik ne prestaje postojati kao osoba ili kao pojedinac, ali onaj koga Bog smatra mrtvim nije isti onaj koji živi. Živim,ali ne više ja, nego Krist koji živi u meni. Spasitelj nije umro za mene da bih nastavio živjeti svoj život kako sam odlučim. Umro je za me zato da odsad On može živjeti svoj život u meni: To što sada živim u ovom ljudskom tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega.
Vjera je pouzdanje ili ovisnost. Kršćanin živi u trajnoj ovisnosti o Kristu; predaje mu se dopuštajući Kristu da živi svoj život u njemu.
Stoga je vjernikovo mjerilo života Krist a ne Zakon. Tu stvar više nije u naprezanju nego, u pouzdanju. Vjernik živi svetim životom, ali ne iz straha od kazne nego iz ljubavi u Sina Božjega koji ga je ljubio i za nj predao sebe samoga.
Jesi li ikad predao svoj život Gospodinu Isusu s molitvom da se njegov život očituje u tvome tijelu?
2,21 Milost Božja ogleda se u Njegovom bezuvjetnom daru spasenja. Kad je netko želi zaslužiti, jednostavno je ukida. Milost prestaje biti milost kad je se pokuša zaslužiti ili zaraditi. Pavlov završni udarac Petru vrlo je djelotvoran, Ako Petar može zadobiti Božju naklonost židovskim obredima, tada je Krist uzalud umro; doslovce je bacio svoj život. Krist je umro zato što ljudi ni na koji drugi način nisu mogli zadobiti pravednost – čak ni držanjem Božjeg zakona. Clow kaže:
Najveće od sviju krivovjerja, koje izopačuje crkve, ukvasa vjerovanja glupošću i obuzima ljudska srca uznositošću, jest spasenje djelima. „Vjerujem“, piše John Ruskin, „da je korjen svakog raskola i krivovjerja zbog kojih je trpjela kršćanska Crkva, bio napor da se spasenje zaradi a ne da ga se jednostavno primi; i da je jedan od razloga zašto je propovijedanje tako neučinkovito to što se češće poziva ljude da rade za Boga, a ne da promatraju kako Bog radi za njih.“
MacDonald, William, Zagreb (1999), Euroliber, Komentar Novoga Zavjeta, drugi svezak