Kristov poslanik
Božji odgovori na ljudska pitanja x1
Ako nisi kršćanin i ne znaš kako to postati, ali ako te zanima ta problematika i htio bi joj posvetiti malo vremena, tada će ti sljedeći postovi biti zanimljivi.
Kršćanska porukla predstavljena je ovdje kao niz pitanja i odgovora, pitanja koja si možda već postavljaš. Odgovori na njih utemeljeni su isključivo na Bibliji. (cijeli post je prepisan iz knjige- Gibson, Jean (1995), Temeljne istine kršćanstva, pouke 0-osnove, Christliche Literatur-Verbreitung, Bielefeld, str.99.-121.)
Stoga, gdje nam je početi? Započnimo s problemom koji je prouzročio potrebu za kršćanskim Evanđeljem, problemom koji se zove:
GRIJEH
Što je grijeh?
Grijeh je bezakonje, tj. kad netko provodi vlastitu volju bez obzira na Boga ili čovjeka. To je promašaj cilja ili nedostizanje Božjega mjerila savršenstva misli, riječi i djela. To je nečinjenje onoga što znamo da je dobro (Rim 3,23; Jak 4,17;1 Iv 3,4).
Gdje se dogodio prvi grijeh?
Prvi grijeh zbio se u Nebu kad je Lucifer, glavni anđeo, poželio zauzeti Božje mjesto. Potom je bio zbačen s Neba i postao poznat kao Sotona (Iz 14, 12-15).
Kako je grijeh ušao u svijet?
Grijeh je ušao u svijet kad je Adam bio neposlušan Bogu i kušao zabranjeno voće u Edenskom vrtu (Post 3, 1-13).
Zašto je Bog dopustio ulazak grijeha?
Bog je stvorio čovjeka kao slobodno, moralno stvorenje i dao mu mogućnost odabira između dobra i zla. Božja nakana bila je da njegova stvorenja dobrovoljno odaberu ljubiti ga i služiti mu, i da radije odaberu dobro a ne zlo. Ali kako stvorenje ima u svojoj vlasti odabrati dobro, isto tako ima ovlast odabrati zlo (Post 2,15-17).
Što bi bilo s Adamom da nije sagriješio?
Uživao bi dug život u Edenskom vrtu (Post 2,17).
Što se dogodilo Adamu kad je sagriješio?
1. Postao je duhovno mrtav u odnosu na Boga.
2. Postao je podložan tjelesnim patnjama, bolestima i smrti.
3. Izgubio je svoju nedužnost, postao nepravedan i nesvet, kriv i izgubljen, neprijatelj i stranac (Post 3,7; Ef 2,1-3).
4. Ako je umro u svom grijehu, iskusio je vječnu propast.
Kako je Adamov grijeh utjecao na njegovu djecu?
Njegova grešna narav prenijela se na sve njegove potomke. "Kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše" (Rim 5,12, razmotrite i stihove 13-19).
Hoćete reći da se svi rađamo na ovaj svijet kao grešnici zbog Adamova grijeha?
Da, Adam je mogao postati ocem jedino djeci koja bi bila njegove naravi, a ta narav bila je grešna. Svu djecu treba učiti kako činiti dobro, ali ona sama znaju kako činiti zlo, bez da ih se uči (Ps 51,7).
Kao ilustracija ovoga načela može poslužiti metalni kalup za pečenje keksa. Ako taj kalup padne i izobliči se tada će se na svim keksima vidjeti učinak tog pada.
Je li pošteno da se Adamova grešna narav prenosi na sve nas?
Adam je predstavljao čitavo čovječanstvo. Budući da smo stvoreni kao slobodna, moralna bića, svi bismo jednosm učinili isto što i Adam.
Nema li u čovjeku barem nešto dobroga?
Ovisi gledate li na to s Božjeg ili ljudskog stajališta. Bog u čovjeku ne nalazi ništa dobro što bi mu omogućilo dolazak u Nebo. Što se tiče pravednosti i prikladnosti za Nebo, Bog kaže da ni jedan čovjek nije toga dostojan. Čovjek je posve iskvaren (Izaija 1,6).
Što se misli pod izrazom "potpuno pokvaren"?
Grijeh je utjecao na svaki dio čovjekova bića i iako nije počinio sve grijehe, on je za to sposoban (Jeremija 17,9; Rimljanima 3,10-18; 7,18). Valja dodati da je čovjek potpuno nesposoban ugoditi Bogu i zaslužiti spasenje (Rimljanima 8,8).
Što će biti s poganima koji nikad nisu čuli za Evanđelje?
Bog se objavio čovječanstvu kroz sve stvoreno i u savjesti. Kad bi pogani živjeli prema tom saznanju, Bog bi im poslao više svjetla pa bi bili spašeni. No pogani su odbacili spoznaju Božje istine i klanjali se drvenim i kamenim kipovima. Stoga nemaju isprike (Rimljanima 1,20). Bez Krista pogani su izgubljeni i zbog toga kršćanski misionari odlaze naviještati im Evanđelje.
Hoće li Bog osuditi nekoga tko nije počinio veće grijehe kao što su ubojstvo, preljub i tome slično?
Bog vidi ne samo ono što netko čini, već i kakav je on iznutra. Što čovjek jest mnogo je gore od svega što je učinio. Život ispunjen prljavim mislima, mržnja prema drugima, pogled pun požude, to su strašni grijesi u Božjim očima (Matej 5,27-28; marko 7,21-23; Rimljanima 8,7-8). Ti grijesi odvajaju čovjeka od Boga (Izaija 59,1-2).
Nisu li neki grešnici gori od drugih?
Bez sumnje jesu, no mi se ne smijemo uspoređivati s drugima. Ljudi koji to čine nerazumni su. Neće nam se suditi uspoređujući nas s drugima, već u svjetlu Božje svetosti i savršenosti (Rimljanima 2,1-3; 2 Korinćanima 10,12).
Hoće li svi grešnici trpjeti istu kaznu?
Ne, svi koji umru u svojim grijesima provest će vječnost u paklu. No bit će različitih stupnjeva kazni, ovisno o tome koliko je netko imao prilike za spasenje i koliko je grijeha počinio (Matej 11,20-24).
Kako mi možete dokazati da sam grešnik?
Ako na svako sljedeće pitanje moraš odgovoriti s "NE", tada si grešnik. Ako nikada nisi priznao Krista za svog Gospodara i Spasitelja izgubljen si i trebaš spasenje.
1. Ljubiš li Boga svim svojim srcem, dušom, snagom i pameću?
2. Ljubiš li svog bližnjeg kao samog sebe?
3. Bi li želio da tvoji prijatelji saznaju najprljaviju misao tvoga uma?
4. Je li tvoj život svet u tami kao što je pri svjetlu?
5. Je li čist dok si sam kao kad si s drugima?
6. je li jednako čist kad si daleko od kuće kao što je kod kuće?
7. Jesi li uvijek činio sve dobro za koje si znao da ga moraš činiti?
8. Možeš li iskreno reći: "Nikad nisam spomenuo Božje ime uzalud"?
9. Imaš li nepobitan dokaz da nikada nisi slagao?
10. Jesi li savršen poput Isusa Krista?
