Kristov poslanik
Ja sam Božje dijete! To je moj smisao, moja bit i put mog života! Moj Gospodin Isus Krist...
Ja sam dijete....
Time što kažem da sam dijete mislim, ne na godine, a ni na ponašanje, već prije na radost u mom srcu i pozitivno razmišljanje, vedrinu u ponašanju...
Po godinama sam već punoljetnik u svim državama svijeta, koliko je meni poznato, jer imam 21, a ušla sam u 22...
Po ponašanju sam...ok, variram od ponašanja zrela za svoju dob do ponašanja koje je toliko ozbiljno da podsjeća na "kakvu staru babu"(rekla bi moja majka)....
No to je bilo prije mog trećeg rođenja! A to treće rođenje dogodilo se kada sam primila Isusa Krista u svoj život, predala mu svoje prijestolje i pustila njega da upravlja mojim životom... Oni koji su čitali moje prijašnje postove znaju da sam imala tešku prometnu nesreću, da sam bila u komi i da sam morala sve nanovo učiti, samo što sam sada brže naučila(učenje po prepoznavanju-za one koje se kuže u razvojnu psihologiju), nisam postala senilna(u smislu da sam zaboravila moj život prije tog "sudbonosnog" dana), čak mi je podarila pamćenje brojeva, sati, datuma tako da mogu sa točnošću reći kad sam nekoga vidjela na kavi prošli put, kad sam nekoga upoznala, samo mi je taj trenutak u trenutku kad se dogodio trebao biti važan.
Naravno moja intencija nije da se pravim pametna sada pred vama, mojim dragim čitateljima, kolegama blogerima...
Jutros sam stala na stanici, čekala bus i pričakla sama sa sobom...
...dok nije došao bus. Videći ga u daljini pjevala sam aleluja jer sam došla na stanicu malo kasnije. Moj um je u zadnje vrijeme otvoren novim spoznajama, stalno sam nasmiješena i zahvalna Bogu na svakom danu koji mi je dao!
Kako se osijećam znati će oni koji su zaljubljeni u svog druga(nemojte mislit da je ovo iz socijalizma) i kojeg vole te mu je srce ispunjeno srećom i ljubavlju...
Još nešto važno:
Znate da sam pisala o Željku, računalnom inženjeru na mom faksu(točnije u zgradi mog faksa gdje je još jedan faks i osnovna škola..., ali to nije važno u ovom trenutku). Ugl. on mi je bio rekao u 12 mjesec da će stat na mom faksu(viđam ga u kantini i sve je počelo od jednog osmjeha...) samo do Božića, a onda da se seli na faks kraj bolnice Firule. No ja sam ga viđala i poslije Božoća, Nove Godine, i kad bi ga pitala šta je reć da nije otišao, rekao je u šali da se još tamo nije napravila kantina, a u biti nije još bilo nešto sređeno(nemojte me pitati šta jer nemam pojma, nikad ga nisam pitala).
Kad šta! On ide, i stvarno jučer kad sam bila ispred referade u beskonačnom redu prišao mi je (poslije kave s Slavenom i još nekim čovjekom, nije bio Knego) ruku i rekao da odlazi.... To je bio prvi put da smo se rukovali i znam da izgledam kao neka zaljubljena mala, ali nije to tako! On je poštovani računalni inženjer kojeg poštujem kao čovjeka ( čak mu se obraćam sa Vi!!!), ali moram priznat da mi je malo žao...
Iako znam da ću ga još viđat (jer će dolazit) nedostajat će mi...
Svi tako odlaze, i to baš svi s kojima sam ok, počevši od Bjelajca ( prof.soc.), Slavena (računalni inženjer na nekom od faksova-uvijek je s Željkom- je otišao ima 2 tjedna, sada Željko, a tko će sljedeći neznam....
Ovi iz kantine se svake godine mijenjaju, sa svima sam ok, i posjećujem ih na faksu ili menzi gdje su se preselili.
Htjela sam još reći da čitam Isus-naša sudbina od W.Bush-a i da je odlična i htjela bi je preporučiti svakome, a posebno onome tko je katolik, a nije primio Krista u svoje srce.
Smisao našeg života je da postanemo Božja djeca, malo ljudi je to uspjelo, njima je, kako je rekao naš Gospodin Isus: "Mnogo je stanova u kući moga Oca" i njima je zagarantirano mjesto u kraljevstvu nebeskom, u kući našeg nebeskog Oca.
Ima jedna priča u Bibliji...otvorite Luka 12:1-21... Riječ je o čovjeku kojemu je zemlja dobro rodila i u njemu se počelo rađat licemjerstvo, rekao je da će srušit žitnice i sagradit veće i da će reći svojoj duši da ima dosta dobra i da može uživat, jesti i piti cijelu godinu...
Kako se vi ponašate u životu? Jeste li kao ovaj čovjek, jeli radite dva posla da bi imali dovoljno za egzistenciju ili da bi vam se gomilao bankovni račun? Kako se ponašate prema Bogu? Prema svom bližnjemu, čak i onom daljemu?
Isus kaže da je licemjerstvo uzaludno jer sve što skupimo na ovome svijetu nećemo moći odnijeti na drugi svijet... Nećemo žetvu odnijeti u zagrobni život! Jer kakav nam je smisao raditi ko` psi cijeli život, kada će to propasti nakon naše smrti?
Znam, reći ćete da to radite da bi vaša djeca imala, da bi mogla lagodno živjet, ali to nije to. Nećete vi k Bogu samo zato šta ste radili da bi vaša djeca imala. Važan je vaš odnos prema Bogu, prema bratu (ne mislim samo na krvni rod), sestri,...
Važno je stanje vašeg srca! Jeli ono ispunjeno licemjerstvom, pohlepom, sebičnosti, ljubomorom, mržnjom i ostalim grijesima ( znate da je Isus naveo 13 grijeha kojih se trreba čuvati) ili je ispunjeno ljubavlju i mirom?
"Pazite da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo, već nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!", 1. Solunjanima 5:15-18
3 tipa ljudi
Jučer sam radila treću lekciju iz prvog koraka- Kršćanski doživljaj-Bill Brightovih Deset temeljnih koraka prema kršćanskoj zrelosti.
Prikazuju se tri tipa čovjeka:
1. nekršćanin ili zemaljski čovjek
2. Duhovni kršćanin ili kršćanin čijim životom upravlja Krist
3. Tjelesni kršćanin i rješenje tjelesnosti
"Postoje mnoga kriva shvaćanja kršćanskog života. Neki ljudi osijećaju da nakon što su jednom vjerom pozvali Krista u svoje živote, na njima ostaje da svim snagama pokušaju živjeti životom kojim će ugoditi Bogu. Ogromna razlika između današnjeg kršćanstva i onoga o kojem čitamo u ovim pismima(Biblija, op.ur.) je u tome što je ono nama u prvom redu predstava, a njima je bilo stvarno iskustvo. Mi smo skloni svođenju kršćanske religije na sustav znakova ili u najboljem slučaju na zakone srca i života. Za ljude onog vremena to je bilo jednostavno preplavljivanje njihovih cjelokupnih života novom kvalitetom življenja. Oni su tu kvalitetu kratko i jasno opisivali kao Krista koji "prebiva u njima"."( Bright, Bill, 1968.)
A sad malo o ova 3 tipa:
1. Prvi tip oslikava osobu koja nije nikada primila Krista kao Gospodina i Spasitelja. "ja" je na prijestolju, a Krist je izvan života, čovjekovo "ja" usmjerava njegov život
2. Krist je na prijestolju života osobe, a "ja" je svrgnuto s prijestolja, vlada u čovjeku ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, vjernost, dobrota, vjeruje Bogu, poslušan Bogu, Kristocentričan. upoznaje druge s Kristom,.
3. čovjekovo "ja" je zatražilo svoja prava i domoglo se prijestolja života, pa je Krist morao odstupiti. Posljedica je gubitak osobnog zajedništva s Bogom, iako je osoba još uvijek kršćanin.
Odlučila sam ovo napisat da bi mogla blogerima(anonimnim) reći, tj. napisati, da blogeri koji pišu o Kristu, koji ga veličaju su normalni, usudila bih se reći i da imaju više mira u srcu nego većina prosjećne populacije...
Bog vas sve blagoslovio!
I na tvojim rukama
Evo me jednom još, tu kraj Tebe blizu,
da, čuješ, ja znam,
svaku riječ moje molitve,
bez obzira koliko daleko sam.
Ti si vjeran i uvijek ,
riječima istine nadu mi daš.
Osijećam dodir Tvoj,
koliko mi značiš Ti najbolje znaš.
I na tvojim rukama,
REF: Ja ću otvoriti srce i reći da volim Te,
jer duši mojoj toliko si potreban.
Jedino želim u Tvojoj prisutnosti,
ostati zauvijek, jer Ti si predivan Bog.
Utjeha...
Vidjela sam po komentarima zadnjeg posta da ipak, možda, ljudi čitaju postove, ali ne ostavljaju komentare jer nemaju ništa pametnoga za reći, kao da slušaju Witgensteina, filozofa. Zahvaljujem kolegi blogeru Hvalospjevu gluposti na riječima utjehe. Uljepšao mi je dan i daljnje pisanje ako ne nađem niti jedan komentar.
Pišem samo za sebe, ono o čemu mislim, što mi razbija glavu, što želim podijelit barem s, meni, nepoznatim ljudima...
Više me na neki način boljelo kad nebi našla komentar jer mi je, jednom kada sam napisala post i moj brat ga pročita, brat rekao "o čemu ti ono pišeš? O evanđeljima? Ja neznan `ko će ti pametan ostavit komentar! To je tako dosadno! Evanđelja...ff!". Vidite?
Mene moj Novi život zanima, ja bi htjela o Gospodinu Isusu pričat stalno... Toliko me ispunja.... Svaki put kada se osijećam tužno samo otvorim Bibliju na mjesto gdje sam došla sa čitanjem i odmah mi je bolje... Nađem utjehu u Isusovim riječima....
Ima tjedan dana da čitam "Smrt jednog gurua", poštovanog Rabindranath R. Maharaj. Tek sam sinoć došla do dijela kada je on primio Isusa u svoje srce. To veselje koje je on vidio na licima kršćana u onoj trošnoj kući kada je došao sa prijateljima, radost koja isijava iz njih kada pjevaju pjesme je radost kakva treba biti na meni...
Njegovo čuđenje kada je čuo da Isusa nazivaju predivnim i Savjetnikom, jer nikada nije čuo nekog hinduista da za nekog hinduističkog boga kaže da je predivan. "Nikome nebi palo na pamet da tako pjeva o Šivi ili Kali, njegovoj krvožednoj ženi, ili o njihovom omiljenom sinu Ganešu, pola čovjeku, pola slonu!"
Sad zasto kazem takva radost bi trebala biti na meni? Pa mozda zato jer ja zivim na razmedi izmedu tradicije katolicanstva u kojoj sam odgojena i Nove Crkve, protestantske u koju idem zadnje 3 nedjelje.
Boli me stav moje majke o "toj" novoj crkvi u koju idem. ONa ne zeli razgovarati o Bogu, kaze da to nije crkva ako mi je zanimljivo u njoj, s time se borim jer sam odgojena u onome "Bog ce te pokarat!"za sve sto se ne svida mojim roditeljima ili strini ili kojoj susjedi.
Neka vas Bog sve blagoslovi, udijeli vam svoju MIlost i sacuva vas od Grijeha.
Dragi moj citamo se!
Sretna Nova 2009...sa zakašnjenjem....
Ok....znam da je 2.1. i da kasnim za čak 33 sata, ali imam problem, a to je da nemam internet zbog ometanja signala....
Nova je Godina, mnogima godina novih odluka, nešto odluče da će cijelu godinu provodit i obično ne ustraju u svojoj odluci.....
Ja sam uvijek "odlučivala" da ću na dijetu(moja bi me mater ubila jer uopće ne moram na dijetu, isto tako i Rijeka jer šta ima veze da imam kilo i po viška.... Dobro sad se to popelo na 4 viška....
Ja sam u ovoj godini odlučila da više nikad neću izreći psovku(to je malo teže, jer prije nego sam primila Krista sam bila kao kočijaš, ili još gore....bauštelac(molim sve bauštelce da se ne uvrijede, ne mislim na njih...).
Ujedno sam odlučila....(da vam citiram).... smanjit prehranu(po kvantiteti), ne piti alkohol(iako sam popila(iz pristojnosti)jučer čokoladni liker(domaći), završit uspješno akademsku godinu na faksu, učit, trudit se, ne biti škrta, biti pravedna, moram volit svoga neprijatelja, ići na misu, naći dečka(koji je u Kristu), biti prijatelj sa svima, sve isto gledat...
Naravno, vrijeme će pokazat svoje... Od odluka na početku prošle godine uspjela sam samo završit godinu( na faksu) u roku.
Jučer sam bila na misi i bilo je evanđelje po Luki 2:8-20.
Svećenik(bila sam u svojoj župi i bilo je super!)je rekao da trebamo prihvatit Isusa, razmišljat o njemu.....čak me nije uspavala i poslije svete mise odem ja do njega(sobe gdje se pripremaju i on i ministranti) i čestitam mu Novu i kažem da sam ja prihvatila Krista 29.10. i da svaki dan čitam Bibliju i da mi je super, a on me malo blido gleda, da mi ruku i srdačno čestita Novu, ja se okrenem, na izlazu poklonim Raspelu i odem....
Jeli malo puno šta sam mu rekla?
Nemam pojma.....
Ujedno jučer mi je moj dragi gluhi prijatelj čestita Novu, ja sam mu prva Božić i za Novu sam samo nekolicini prijatelja(barem ih ja tako smatram)poslala sms, a sutradan(1.1.) mi je on posla sms oko podne.
To je super!
Ali kad gledam, kad ga gledam, on mi nikad neće biti dečko, a ni J., a ni P. jer ova zadnja dva nisu vjernici, iako mislim da oni ne vole crkvu više zbog svećenika i religije, a vjera i religija nisu isto..... Jeli Bog, odnosno poslije Bog Sin, Isus Krist, navještao ubijanje "nevjernika" kao što su se u Križarskim ratovima ponašali pape?
I don`t think so.....
Ja sam vjernica, odgajana sam kao vjernica, krščanka, katolik, ali su mi uvijek Boga servirali kao nešto strašno čega se trebaš bojat i biti mu poslušna jer za sve što se ne sviđa tvojim roditeljima ili susjedi "Bog će te pokarat!", naravno u pubertetu sam to odbacivala, "tu" vjeru.
Ali Isus nas sve voli, bez obzira na naše grijehe, nikad nije kasno da postanemo "božje dijete". Treba samo predat sebe Kristu, u molitvi, reći "evo Kriste znam da sam grešan, molim te uđi u moj život, dajem ti prijestolje svog života, ti odlučuj umjesto mene, oprosti mi moje grijehe...."
Naravno ovo je samo iskrivljeni model, neznam sad gdje mi je ta molitva(soba mi je u đumbusu, a tribam tražit neke botune), ali stvar je da predaš sebe svim srcem svojim Kristu....
Of course sada će se svećenik pitat "Pa gdje je ona? Ako je predala sebe Kristu mora valjda dolazit na misu?", ali ja idem na misu samo u Bratsku Zajednicu(više sastanak, jer je T. rekao da je čast da ju zovemo crkvom).
Judi moji, šta da van kažen osin da van zaželin sve najboje u Novon litu 2009. Puno sriće, zdravja, veseja, mira, jubavi prema svojin bližnjin, susjedin, čak i neprijatejin.
Neka vas dragi Bog čuva i da vam svega najboljeg u godini koja je pred nama!
Čitamo se!
