Danas je olujno jugo haralo gradom. Moj poznanik N i ja smo se skrili od kiše u garaži lokalnog Kauflanda i pričali o našim bezperspektivama. Obojica smo invalidi, svaki na svoj način. Ja imam moju hidradenitis suppurativu, a on bezbroj puta operiranu kičmu. Obojica u najpotentnijoj životnoj dobi.
Moj poznanik N jedna je iznimno duhovita i zanimljiva osoba i uvijek mi je zadovoljstvo kad se sretnemo. Razmjenjujemo iskustva, šalimo na vlastiti račun i pokušavamo iznaći uvijek nešto novo što bi nam olakšalo materijalni smisao boravka u dragoj nam Našoj. To je teško, ali se i ne žalimo s obzirom na situaciju koja vlada u državi i na sveopću nezaposlenost.
Dok smo jeli sladoled koji sam ja platio jer imam 300 kn veću mirovinu, promatrali smo ljude koji su ulazili u taj prodajni centar. U jednom trenutku smo čak bili i u stvarno komičnoj situaciji jer nas je jedan gospodin zamolio da mu pomognemo gurnuti auto koji nije mogao upaliti. Nas dvojica to nismo mogli jer to stvarno i ne možemo, a on nas je počastio tako ružnim riječima u smislu da smo besposličari, ljenčine i slično. Nismo mu imali kad objasniti našu hendikepiranost. Nema veze. I tada spazih jednog mladića koji prosi novac na samom ulazu u zgradu. Znam tog mladića iz viđenja i znam da uopće nije u takvom stanju kao što se predstavlja. Čak štoviše, odlično se snalazi sa socijalnom skrbi i ima pristojnu mirovinu. A uz to je i žestoki kladioničar.
No, to ljudi ne znaju i dijele mu novac. Meni i mojem poznaniku je to bilo teško gledati, ali što se tu može?
Onda nam je pala na pamet zamisao makar u mašti probati imati svoju radio postaju. Zvala bi se "Suppdisc", po mojoj suppurativici i po njegovim kičmenim diskovima. Obojica obožavamo glazbui smatramo da bi taj posao mogli raditi s obzirom na naš hendikep. A još kad bi od toga mogli i živjeti, kamo te lijepe sreće!
Iako znamo kako je to nemoguće, baš smo se lijepo zabavili maštajući o tome i zamišljajući koncept i smisao takve radio postaje. Sve osoblje bi bili ljudi koji su u sličnoj situaciji kao i mi. Kako ne bi bilo zabune: to ne bi bilo nikakvo crnjačenje ili žalopojkarenje, već jedna vesela i poticajna radio postaja.
U tom maštanju smo došli i do toga da imamo i svoj televizijski program. I onda bi, na primjer, snimali jednu vrstu "skrivene kamere", ali na naš način. Na to nas je potakao razgovor nekolicine žena koje su vjerojatno u stanci između onih turskih ili indijskih serija, otrčale u prodavaonicu muževima kupiti pivo. I čujemo kako se natječu u suosjećajnosti prema gore navedenom prosjaku. Jasno, one ne znaju da on ima možda triput veća mjesečna primanja od njih i ja u njihovoj brižnosti ne vidim problem jer i sâm sam strašno socijalno osjetljiv. Ali kako bi izgledala ta naša "skrivena kamera" kad bi, npr. naš prijatelj u invalidskim kolicima stao pred WC-om u istom tom Kauflandu i zamolio prolaznika da mu pomogne otići na WC? Ili da mu doda nešto sa police što on ne može dohvatiti? Hmmmmm........... Ja vjerujem da bi se određeni broj ljudi odlučio pomoći. Barem želim vjerovati u to.
I tako smo se moj poznanik N i ja zabavljali. Onda je kiša stala i mi smo se rastali, ali s nedoumicom da li predložiti Centru za socijalnu skrb sponzorstvo nad našim projektom. Mislim da bi mogli naći desetak ljudi koji bi se odrekli njihovih mjesečnih novčanih dodataka u smislu oživljavanja nečeg što bi nam i kreativno i na mnogi drugi način oplemenilo živote.
Poanta ove priče je entuzijazam i vedar pristup teškom i iscrpljujućem životu teško oboljelih. To govorim iz svog kuta i načina gledanja na taj problem, naravno.
Osobno smatram da je zdrava mašta svakako zdravija nego mnoge stvari u koje sam pokušao biti gurnut. A takvih stvari danas ima stvarno dosta i svakodnevno nam se nude. Nisam konzervativan, ali bio ja bolestan ili ne, svakako i uvijek želim imati svoje JA.
Usput,neobično uživam u novoj terapiji koju provodim već mjesec i pol dana i koja mi omogućava dokoličariti po prodajnim centrima i komentirati sa svojim društvom ono što vidim u njima. I to uz sladoled i bez velikih bolova. Divota!!!!
A sad idem slušati svoju omiljenu radio postaju "Classic Rock" i pokušati shvatiti njihovu koncepcijsku taktiku u slučaju da mi jednog dana zatreba. Klasično plagiranje karakteristično za naše podneblje!
