31.01.2006., utorak

Zovem se Tref

Zovem se Tref, ja sam aljaški malamut i Helixicina nesuđena ljubav. Uživam na snijegu! Htjela bih završiti ovu priču "krzno - ne krzno" ili (druga priča) "kućni ljubimac čistokrvni pas - čistokrvni smrdljivi martin." E pa u neko doba godine ja tih martina imam punu kuću. Poveće društvo doleti samo i lijepo se rasporedi po prostorijama, a pojačanje im u rublju koje se sušilo na balkonu obično donesem ja. Jednom sam skoro doživjela šok kad sam jadnička zamalo spalila glačalom. Srećom, u posljednjem trenu sam shvatila da se zavukao u rukav moje košulje pa je tragedija izbjegnuta. Vjerovali li ne, oni meni dođu kao neki, a neću baš reći ljubimci, ali – sustanari. Obično se smjeste na zavjesama i nikome ne smetaju. Ponekad se malo zaigraju oko lustera. Privlači ih svjetlost pa se tako snažno zalijeću u velike bijele kugle da se one zaljuljaju i udarajući jedna u drugu proizvode krasan zvuk. Meni je to baš simpa. Luster mi zvoni poput onih istočnjačkih visećih stvarčica za tjeranje zlih duhova, a martini mi prave društvo. Kad zaključim da su malo pretjerali, lijepo ih rukom pažljivo iznesem na terasu i oni veselo odlete prema obližnjim vrtovima. Eto. Ipak, za kraj ću prepisati jedan od mojih odgovora vrijednim komentatorima prethodnih postova. Čini mi se da te rečenice najvjernije odražavaju moje mišljenje o problemu: "borim se za prava životinja – borim se za prava ljudi koji jedu, oblače, obuvaju, uprežu … životinje." Feby: Postoji li samo jedna malecka mogućnost da je taj val svijesti ipak maliciozan, da smo se prepustili trenutku kad je in biti protiv nečeg. Ja: nažalost, ja se bojim da ta malecka mogućnost ipak postoji, možda ne kod svih ljudi, ali vjerujem da ima i onih koji se u traženju imidža u koji će obući vlastiti svjetonazor rukovode "in" i "out" listama. Mislim da žučljive borbe, zagrižene pripadnosti pokretima, zakleta opredjeljenja "za" ili "protiv" koja mirišu na fanatizam, nisu ispravni! Teško možemo znati koje sve industrije (prehrambena, farmaceutska, kozmetička ...), odnosno, koji sve proizvodi što ih u svakodnevnom životu koristimo, počivaju dobrim dijelom na etički vrlo upitnim radnjama. Ne možemo mi ispraviti svu nepravdu i sav nemoral svjetski. Učinit ćemo mnogo ako izbjegnemo sve ono što možemo, a za što nam vlastita svijest i savjest nedvojbeno kazuje da nije ispravno. Talijani kažu "fai quello che puoi nel tuo piccolo!" (životinje u cirkusima, životinje dresirane za borbe, psi dresirani za napadanje i ubijanje drugih životinja pa čak i ljudi, životinje u laboratorijima... ) (izložbene frizure – je li i ovo maltretiranje životinja?)

- 00:53 - Komentari (19) - Isprintaj - #

30.01.2006., ponedjeljak

PETA

The only difference between your "best friend" and animals killed for their fur is how we treat them. All animals feel pain and suffer when trappers and farmers break their necks or electrocute them for their pelts. Learn more at PETA.de. Dobila sam "naredbu" da objavim ovaj Petin plakat. PETA - People for the Ethical Treatment of Animals

- 00:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

29.01.2006., nedjelja

Strašne zvijeri

Pročitala sam negdje da su protivnici nošenja odjeće od pravog životinjskog krzna zapravo teški licemjeri. Svi oni prvom prilikom ubijaju žohare, skakavce, smrdljive martine, i ostala gmižuća i leteća bića koja su manja od njihovog dlana ili stopala. Ja iskreno mislim da se u današnje vrijeme čovjek može sasvim dobro zaštiti od hladnoće ne prekrivajući svoje tijelo oderanim životinjskim krznom. Nikad, ama baš nikad, nisam ubila ni jednog kukca koji je zalutao na moj balkon ili u moju sobu. Podno mog nebodera prostiru se livade i polja prepuna života. Sva ta mala leteća bića redovito se nakon za njih dugog leta do šesnaestog kata, požele odmoriti na mojem cvijeću ili čak na mojem namještaju. Dođu s punim povjerenjem, a ja bih trebala zgrabiti prvi predmet i svom snagom se obrušiti na strašnu zvijer; slušati kako krcka njeno opasno, zastrašujuće tijelo; gledati kako njeni životni sokovi prskaju po prekrivaču na koji ću kasnije ponosno sjesti. Te male životinje osjećaju tko im je prijatelj. Uvijek strpljivo čekaju da odem po fotoaparat, a onda mi pune taštine okreću svoj bolji profil. Volim snimiti njihove nožice, sjajna krila, čudesne oči koje me s fotografija prodorno gledaju. Nažalost, nisam baš najvještija fotografkinja, ali ipak… mene veseli. U tekstu koji spominjem u prvoj rečenici piše i ovo: svi ti krznomrsci, veliki ljubitelji životinja, u kući žele samo rasnog psa ili mačku. Ja nemam ni psa, ni mačku. Previše su mi dragi da bi satima ostajali sami zaključani u stanu. Strašno mi je iz dana u dan slušati očajno zavijanje pasa iz praznih stanova u mojem neboderu. Nadam se da se nitko neće osjetiti ni prozvan, ni uvrijeđen, nikad ne bih hodala ulicom noseći sprej s neperivom bojom u ruci, ne mrzim ljude koji među svojom odjećom imaju prave krznene kapute, samo želim reći da mislim da nisam licemjer.

- 12:24 - Komentari (17) - Isprintaj - #

28.01.2006., subota

Bez naslova

Bespomoćni

- 18:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #

26.01.2006., četvrtak

Završena je talačka kriza

Završena je talačka kriza. U vrijeme dok je moj Hećak tipkovnicu računala nakratko zamijenio klavijaturom te odlutao u prostranstva glazbe, Hunjada (hmama) je oslobodila taoce skrivene u Hećakovoj sobi: baterije, punjač i kabel za prebacivanje snimaka s digića-fotića. Zahvaljujući sretnom ishodu, mogu konačno pokazati kako se kod mene smjestila žličica male Tixi, koju mi je ona poklonila kao nagradu za moju pobjedu u Jagonetki. Žličice Tixi sama ukrašava, vrlo su lijepe i simpatične. Hvala Tixi, hvala suigračima Jagonetke kod Jagode. U Puli su ovih dana polarne hladnoće o čemu svjedoči slijedeća fotografija. Već dugo nisam bila u mogućnosti pokazati pogled s mojeg balkona. Ovako je izgledalo danas točno u 15:50. Pronašla sam još jedan pomalo kompliciran, ali zato izvrstan i precizno objašnjen, recept za tortu, koji su na internetu objavili moji rođaci. Sjećam se dana kad je moja teta kupila ovaj ravni stakleni tanjur za posluživanje torti i kolača. Bile smo zajedno. ovo je recept - Kolač sa slatkim sirom i voćem

- 16:27 - Komentari (31) - Isprintaj - #

24.01.2006., utorak

Štanglice pod snegom

Razmišljam već dva dana što bih napisala. Na naslovnici burna polemika. Tko kod se smatra ozbiljnim blogerom dao je svoj obol raspravi uvjeren da će baš on presjeći čvor, otvoriti oči svekolikom puku blogerskom, ukazati na jedino pravo rješenje (koje samo on zna), razmrsiti zavrzlamu i učiniti da mir opet zavlada nad uzburkanim nitima mreže blogerske. Skrušeno priznajem – ni ja nisam odoljela. U mraku iza mojih prozora tuku se neki divovi nevidljivi, udaraju jedan drugog nesmiljeno, a promaše li, svoj bijes iskaljuju na zidovima kuća. Zadrhte tada i gorostasi poput mog nebodera, a ja osjećam da se ljuljam sjedeći pred ekranom. Čudan osjećaj, ali zasad ne i neugodan. Još ne paničarim. Pišem. Samo kratko, tek usput, želim napisati nešto o orahu, bademu i lješnjaku. Sve je jasno, ali ipak, da provjerim. Prevrćem malo papire, ma tu je dobri stari Google. I – upišem: orah. Desetak stranica, već na prvoj naslov koji će riješiti moj mali problem. Ali, pogled mi privuče nešto slatko: orah štanglice pod snegom. Znala sam odmah da se tu ne krije tekst koji meni treba večeras. Znatiželja i želja da se malo odmorim natjerale su me da otvorim te stranice. I krenuh čitati. Sastojci, upute, sve precizno podijeljeno po poglavljima: tijesto, snijeg, izrada, sušenje, kalorijske vrijednosti… Negdje na polovici teksta javi mi se misao da sam tako nevjerojatno detaljne upute za izradu kolača već negdje čitala. U svakoj slijedećoj rečenici bila sam sve sigurnija da prepoznajem stil, tu potrebu da se do u tančine sve objašnjava uz blagu dozu humora koju možda samo ja vidim. Da, vjerojatno je samo ja vidim. Jer ja dobro poznajem onoga tko je pisao. Dobro sam ga poznavala. Nema ga već nekoliko godina. Podatci o autorima navedeni pri kraju teksta odagnali su posljednji tračak sumnje: o štanglicama je davno pisao moj tetak. Nemam mnogo rođaka van Pule. S tih nekoliko ljudi s kojima sam u rodu, gotovo da i nisam u kontaktu. Životni tokovi razdvojili su nas, mi smo to prihvatili, jednostavno nismo ono što se zove velika složna obitelj. Dvije osobe pamtim kao svoje velike prijatelje, kao ljude od kojih sam nešto naučila, s kojima sam se voljela družiti kao dijete, ali koji su prerano otišli da bih s njima mogla dijeliti probleme svoje zrele dobi. To je moj djed s kojim sam za dugih zimskih večeri kartala u Podravini i moj tetak, svjetski priznati inženjer elektrotehnike, tetak koji je pisao upute o pripremanju slastica. Njega sam večeras sasvim slučajno srela na stranicama interneta.

- 00:01 - Komentari (29) - Isprintaj - #

20.01.2006., petak

Privatna poruka

Dragi Hećače, Sjećaš li se ti ovog tvojeg komentara koji je osvanuo jednog lijepog ljetnog dana na mojem blogu ispod krasne, velike fotografije rascvjetanog prkosa? • Oj prevelika carice, vlasnice gigantskih slika (duboki naklon), razmisli o posuđivanju digića-fotića.(izlazim unatraške u naklonu) (Hećak 24.07.2005. 13:38) Kao što vidiš, ja sam ti odgovorila: • @Hećak: hećak??!! Tko bi to mogao biti? Carica nije nikad PREvelika! O posuđivanju digića-fotića razmišljaaaaaammmmm! (helix 24.07.2005. 14:02) U međuvremenu sam razmislila i posudila ti digić-fotić. Ako si zadovoljio svoju potrebu za spremanjem raznih ovjekovječenih prizora na komp posredstvom MOJEG digića-fotića, lijepo molim da se isti nađe na Vidikovcu. Evo, upravo mi jedna ptica sjedi na ogradi balkona i čeka foto sejšn, a ja je moram odbiti. Koliko je posjeta predivnih buba ostalo nezabilježeno, koliko ptica je odletjelo razočarano jer njihov lik neće osvanuti na stranicama mojeg bloga!! O, mali Hećače (broj cipela 44) velika carica (broj cipela 38,5) te čeka! Smiluj se! Voli te tvoja Heta P.S. Ne dozvoli da se moj digić-fotić nađe na već ionako predugačkoj listi mojih bivših!

- 11:07 - Komentari (39) - Isprintaj - #

19.01.2006., četvrtak

Kalavojna

Samo more huči, snažnije od svega, i litica stoji, trda, neprobojna, a mornari išću vina crlenega i svi znadu di je lipa Kalavojna. Mate Balota, Kalavojna Jesu li pietanze koje su istarski težaci iznosili na svoje skromne stolove, ili možda one u kojima su uživali bogati patriciji, učinile da istarska autohtona kuhinja bude nezaobilazni dio svake priče o velikoj porodici mediteranske gastronomije. A tek vino! Stari Grci iskrcavši se na obale Istre uzviknuli su “Kalavojna” – izvrsno vino! Malvazija, teran, pinot, merlot… samo su najpoznatije istarske sorte. Zateknete li se ovdje, uđite u konobu, uđite u oštariju ili u kuću prijatelja i prepustite se užicima s okusom avanturističkog izleta u nepoznato.

- 12:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

17.01.2006., utorak

Prez griha

Nikad ti nisan zapiva pod tvojin balkunon, cviće i facolić mi mlada nisi slala, i znaka, da znaš za me ti mi nisi dala. Nikad se mi nećemo pokriti s jednin lancunon. Naša ljubav je bila prez glasa, kako puti u zoru, kako tvoje delo u vrtlih i moje muke na moru. Potiho sama se gasila, u spomenu stala je tiha, lipa ljubav je prez riči, slatka ljubav je prez griha. Mate Balota, Jena ljubav, (ulomak) Zvjezdice, da je malo bolje vidiš...

- 11:39 - Komentari (18) - Isprintaj - #

15.01.2006., nedjelja

Helix se zaljubila

...beznadežno! On pripada drugoj...

- 14:44 - Komentari (37) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

Nema naslova + malo o istarskim glazbalima

Ostavit ću danas oslikavanje Balotinih stihova. Vjerojatno ću se vratiti Baloti i još nekim čakavskim pjesnicima. Davno prije ere digitalnih fotoaparata znali su oni uhvatiti ljepotu istarskog kraja. Uhvatili bi zjenicom grozd malvazije, ili obris barke u suncu koja danas, gledano s mog balkona, uranja u more negdje tamo iza Ivane. Uhvatili bi boje neba i mora; mirise pramalića kad arija lipo zadaje, a vitar je mek i tepa; uhvatili bi zvuke zvona sa starog zvonika, ali i pisme teške kako bat i oštre kako strila kad Sipe zapiva u po gore da ga čuju drage na sve strane. I sve su to nama ostavili u riječi pretočeno. A mi danas hvatamo moćnim čudima tehnike pa kad se slika pred očima ukaže, odjednom zazvone stare riječi: "Velike sopele svire već miljare lit, kroza nje govore glasi naših starih od davne davnine,…" DODATAK: sasvim malo o istarskim tradicijskim glazbalima Drago mi je da se netko ipak osvrnuo na "ozbiljan" dio ovog posta. Feby, pokušat ću ti odgovoriti samo s par riječi jer ja, naravno, nisam stručnjak za to područje. Nešto malo znam o istarskim tradicijskim glazbalima budući da sam išla u glazbenu školu, a i u osnovnoj školi, kao i u gimnaziji imala sam jako dobre profesore glazbene kulture, koji su posebnu pažnju posvećivali upravo istarskim glazbenim izričajima. Spomenut ću mog prerano preminulog profesora Renata Pernića koji je "Knjigom Meštri, svirci i kantaduri podigao najljepši trajni spomenik generacijama istarskih narodnih pjevača, svirača, izrađivača pučkih glazbala i folklornih društava." O istarskim narodnim glazbalima postoji obimna literatura, a i na internetu se lako može pronaći čitav niz napisa. Zato ću samo kratko spomenuti stručnjaka za hrvatska narodna glazbala mr.sc. Krešimira Galina i njegovu podjelu aerofonih glazbala: - dvocijevna flauta --- istarske duplice - dvocijevne klarinetske sviraljke – istarske šurle i istarski mih šurle mih - folklorne oboe u paru – istarske roženice – sopele i krčke sopile, vele i male Kao primjer za tri tipa instrumenata navela sam samo one karakteristične za Istru. U literaturi se često može naći riječ roženice, a odmah pored u zagradi riječ sopele. I Balota je svoju pjesmu naslovio "Roženice", a u stihovima spominje velike sopele. Razlika ipak postoji: sopele imaju malo jači, robusniji ton, dok su roženice nježnije. Postoji razlika i u vanjskom izgledu koji donekle ovisi i o graditelju instrumenta. Žao mi je što blog mog prijatelja iz djetinjstva Đure Adamovića nije aktivan. Đuro sigurno o svemu ovome zna mnogo i svoje veliko znanje prenosi na mlađe generacije. Istarska pentatonska ljestvica postala je 2003. kandidat Republike Hrvatske za upis u UNESCO-v popis remek-djela usmene i nematerijalne baštine. Nažalost ne znam nastavak ove priče o ljestvici. Voljela bih da netko dopuni ovu moju kratku priču. (sličice glazbala preuzete su s interneta) U/IZ Ma htjela sam samo reći da ću načas prekinuti ovu seriju "slike moje Istre mile". Nešto bih htjela pokazati Kiku Filipu (Kiki ?, kako se ovo deklinira?). Rasplakao se čovjek prije par dana nad nekim aviokompanijama. Kaže ima sreće što hvata neke low cost . Napisao neku vrstu nekrologa svim većim, razvikanim kompanijama i kao neće on više s njima ni do iza ugla, a kamo li na let u kojem stigne bar dva filma odgledati. E pa ja sam mu savjetovala dvije, a on kaže: ma da, ali pitanje je voze li oni baš tamo kamo ja želim i to baš onda kada ja to želim, a ima sada tih low cost, pa biram. ------ Ama Kiko, kad ti ova donese čajkavasok ili nedajbože nešto žešće, briga te za low cost, ne znaš više ideš li u ili se vraćaš iz. I nemojte mi samo reći da sve kompanije imaju ultra lijepe domaćice u avionima. Ovu sam sliku obećala i Maloj davno kad se kod nje razvila rasprava o tome moraju li stjuardese znati plivati. Sjećam se da smo tada u polemiku uključili i neke pilote zamolivši ih da iznesu svoja dragocjena iskustva. Možda nas i ovog puta počaste svojim stavovima glede i unatoč…

- 21:29 - Komentari (23) - Isprintaj - #

12.01.2006., četvrtak

Kamen i more

Svejeno nan je drag ti oštar kamik svaki, i skasi i pećine i doci i doline, sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki, a uko svega more, ko gledaš od miline. Mate Balota , Dragi kamen, (ulomak)

- 09:37 - Komentari (16) - Isprintaj - #

11.01.2006., srijeda

Dragi kamen

Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode, i sunce u njen pali, kamenje u njen gori, a svaki mu čovik za kruh se mučno bori, za goli svoj život, za malo lih slobode. Mate Balota, Dragi kamen (ulomak) Ako volite poeziju Mate Balote, pročitajte više kod Peice, ovdje, ili ovdje.

- 12:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.01.2006., ponedjeljak

Pinot bianco + compito per Pea

Zavidim J.K. Rowling. Trebalo se sjetiti, razraditi ideju, složiti tisuću detalja u povezanu smislenu cjelinu, napisati, naći izdavača… Što se dalje dešavalo, zna se širom svijeta. Bajkovitost, magija, čarolija, bijeg u svijet u kojem moguće nema poznate granice, borba protiv zla - što je to što nas tjera da zavirimo u školu vještičarenja i čarobnjaštva. Možda samo odličan marketing. Izvrsno kreiran proizvod, odlično promoviran, još bolje plasiran, a ciljna skupina – od sedam do sedamdeset sedam. Naravno da ima i onih koji smatraju da učenici i profesori ove tisućljetne škole imaju poguban utjecaj na razvoj djece i omladine koja u jednom dahu proguta svaku novu školsku godinu što se pojavi na stranicama knjige, a o filmovima da se i ne govori. Htjela sam, zapravo napisati samo dvije rečenice o nastavku koji sam jučer gledala. Najvažniji događaj je tromagijski turnir u kojem se natječu tri škole čarobnjaštva i vještičarenja. Svaka škola ima jednog predstavnika, plus, naravno, Harry Potter. Turnir je izuzetno težak, zadaci više nego zahtjevni, pogibeljni. Realno očekujemo bespoštednu borbu suparnika u kojoj jedni druge nastoje pod svaku cijenu pobijediti. Ne! Oni pomažu jedni drugima, daju jedni drugima mig o prirodi slijedećeg zadatka, spašavaju jedni drugima život ispuštajući iz ruku već gotovo sigurnu pobjedu. Kolegijalnost, etičnost, poštenje, humanost, prijateljstvo, sposobnost razlučivanja dobra i zla - moral. U dvorani je bilo mnogo djece predškolske dobi. Nisam sigurna da su uhvatila ovu poruku filma Harry Potter i plameni pehar. Prošla je ponoć. Na prijelazu 2005. u 2006. skoro sam se, kak bi rekel Joža sveti, z ajngelima spominala, kak Janica. Zbog toga mi je ostala jedna boca bijelog pinota – Colli Euganei, vendemmia 2004. Rashlađen, aromatičan, lagano slatkast, baš kako volim. Čaša na stalku, fino, tanko staklo… laku noć. 09.01.06. 23:27 Piccolo compito per Pea, leggi e traduci; e" una delle piu" belle: Quanno só' fatto cennere, tanno mme chiagnarraje... Tanno addimmannarraje: Nennillo mio addó' e"?! La fossa mia tu arape e llá mme trovarraje... Io te voglio bene assaje... e tu non pienze a me! Peica, ovo je "a cartulina "e Napule, muči se još malo ako ti se da, dakle, ovo sigurno nije standardni talijanski, ali u književnosti ga se može naći.

- 23:27 - Komentari (34) - Isprintaj - #

07.01.2006., subota

Gaf i veeelika posjećenost :))

sinoć oko 22:00 E, jučer mi se desio gaf koji bih mogla skupo platiti. Dogovorili se Hećak i ja da idemo u kino. Harry Potter i plameni pehar, a što drugo! Naći ćemo se ispred kina 15 minuta prije početka. Našli smo se ispred kina 15 minuta nakon početka. Ja zakasnila. Mali (br. cipele 44) stoji ljut, namršten. Sjetim se ja da je napad najbolja odbrana. "Pa gdje ti je mobitel, zovem te već pola sata da ti kažem da kasnim i da uđeš sam!" "Ostavio sam ga da se napune baterije." "Pa kako ideš u grad bez mobitela?" vičem ja na buri. "A dala sam ti moj krasni mobitel!" Radi se mom bivšem (kako je tužno sjetiti se bivših!). Odgodili smo Pottera. Nudila sam mu svašta u zamjenu, McDonald's, bakine kolače, kafiće… Ništa. Opet prijeti otvaranjem bloga pod naslovom: Istina o Helixici. U kinu smo bili danas. Nisam sigurna mogu li biti mirna. Što sad da mu obećam?

- 22:27 - Komentari (35) - Isprintaj - #

06.01.2006., petak

Darovi

Sandro Botticelli, Adorazione dei magi, Galleria degli Uffizi, Firenze Tri brata, tri kralja, tri maga, tri mudraca ostaviše svoja kraljevstva i krenuše na dug put slijedeći zvijezdu do uboge kolibe u Betlehemu. Išli su se pokloniti malome Isusu. Nosili su mu darove. Da, Kaše, bila su to prije svega tri mudra čovjeka. Značenje riječi mag malo je drukčije od onog kakvog mi danas poznajemo. Riječ potječe od grčke riječi magoi koja označava pripadnike perzijske svećeničke kaste. Bili su to, mogli bismo reći, znanstvenici koji su se u prvom redu bavili astronomijom i astrologijom. Proučavali su nebeske pojave. Stoga ne čudi da im je put prema Judeji pokazivao položaj zvijezde. A nosili su kraljevi mudraci velike darove Mladome Kralju. Ali, opazivši skromnu, ubogu prostoriju, neki kažu štalicu, kraljevi darovaše Isusu ono što se našlo na vrhu njihovih vreća: Melhior zlato, Baldasar tamjan, a Gaspar mirhu. Zlatna jabuka, koju je dao napraviti Aleksandar Veliki kao simbol svoje ogromne moći, u Isusovim rukama raspršila se u prah. Tako se pokazalo da su ovozemaljske vlasti i moći ništavne pred Mladim Kraljem. Zbog toga Melhior daruje 30 zlatnika. U prostranstvima Azije i Afrike raste grm koji na rezu plače mirisnim kapima. Čim se oslobode, kapi se na zraku stvrdnu. Nastaje tamjan, smola koja zapaljena ispuni zrak mirisom, čisti ga. U svetim obredima ovako oplemenjen prostor čini duhovni susret čovjeka s bogom lakšim, bližim, svečanim, potpunim. Mudraci shvatiše da je bog postao čovjek, čovjek koji prihvaća smrtnost. Poklanjajući mirhu izrazili su bol, patnju, strah od smrti. Brojne vrste biljaka u Africi i Arabiji ispuštaju ovu aromatičnu smolu čija su blagotvorna svojstva poznata od davnih vremena. Djelovanje mirhe poznavale su žene u starom Egiptu paleći je u kućama i uživajući u njenim korisnim, iscjeljujućim svojstvima. Sretan Božić svima koji ovaj veliki blagdan slave 7.siječnja, prema julijanskom kalendaru!

- 15:12 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Usput, cosi", chi sa perche"

- 00:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #

05.01.2006., četvrtak

L" Epifania tutte le feste porta via

Rim, Piazza Navona, 2002. Epifanija, grčka riječ Eptafneia, znači bogojavljenje, naviještanje božje. Dvanaest dana nakon Božića, šestog dana mjeseca siječnja, tri kralja, Melhior, Gaspar i Baldasar, nakon dugog puta dolaze u Betlehem i poklanjaju se sinu božjemu, malome Isusu. Prema pučkim predajama, zalutali su noseći darove novorođenom djetetu. Tražeći pravi put pokucali su na vrata trošne kolibe u kojoj je živjela neka starica. Ona isprva ne htjede pokazati put kraljevima, ali se kasnije pokajala. Ispekla je punu košaru kolača i krenula za njima bezuspješno ih tražeći. Uzalud je svraćala u svaku kuću na koju bi putem naišla. Kraljeve nije našla, ali je djeci ostavljala kolače iz svoje košare. I danas tako luta noseći djeci slatkiše i tražeći oprost zbog uskraćene pomoći kraljevima. Njeno ime je Befana. Nastalo je kao derivat riječi Epifanija Korijeni priče o starici koja daruje slatkiše sežu u pretkršćanska vremena. Vjerojatno je da se njen lik povezivao s poganskim običajima vezanim uz početak nove godine. Običaji su prilagođeni kršćanskoj tradiciji. Motiv lutke obučene u staru, poderanu odjeću, koju kao simbol godine koja je prošla spaljuju slaveći rađanje novog, čest je u mnogim evropskim zemljama. Mnogo djece noćas nestrpljivo, ali i sa strahom očekuje dolazak Befane. Dobroj djeci ostavit će slatkiše, ali ona neposlušna naći će u obješenoj čarapici ugljen, pepeo, luk i češnjak. Zanimljivo je da djeca često misle da je Befana supruga Djeda Božićnjaka!! Ovo je samo jedna od legendi vezanih uz slavlje Epifanije. Mnoge žive u pučkim pričama i prenose se iz generacije u generaciju.

- 18:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #

02.01.2006., ponedjeljak

- 20:56 - Komentari (31) - Isprintaj - #

01.01.2006., nedjelja

1. siječnja

Nova godina. Novi početak. Novo poglavlje u životu koje čeka da bude napisano. Nova pitanja koja će se postaviti, prihvatiti i zavoljeti. Odgovori koji će se otkriti, a zatim živjeti u ovoj godini koja se pretvara u godinu radosti i samootkrića. Povjerujte snažno i počnite ovu čudesnu novu godinu vjerovanjem. Vjerujte u sebe. I vjerujte da postoji Izvor ljubavi koji potiče snove – koji samo čeka da ga zamolite da vam pomogne ostvariti vaše snove. Iz knjige: Sarah Ban Breathnach, Sitne radosti, Knjiga utjehe i radosti za svaki dan, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.

- 08:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #