
Rim, Piazza Navona, 2002.
Epifanija, grčka riječ Eptafneia, znači bogojavljenje, naviještanje božje. Dvanaest dana nakon Božića, šestog dana mjeseca siječnja, tri kralja, Melhior, Gaspar i Baldasar, nakon dugog puta dolaze u Betlehem i poklanjaju se sinu božjemu, malome Isusu.
Prema pučkim predajama, zalutali su noseći darove novorođenom djetetu. Tražeći pravi put pokucali su na vrata trošne kolibe u kojoj je živjela neka starica. Ona isprva ne htjede pokazati put kraljevima, ali se kasnije pokajala. Ispekla je punu košaru kolača i krenula za njima bezuspješno ih tražeći. Uzalud je svraćala u svaku kuću na koju bi putem naišla. Kraljeve nije našla, ali je djeci ostavljala kolače iz svoje košare.
I danas tako luta noseći djeci slatkiše i tražeći oprost zbog uskraćene pomoći kraljevima. Njeno ime je Befana. Nastalo je kao derivat riječi Epifanija
Korijeni priče o starici koja daruje slatkiše sežu u pretkršćanska vremena. Vjerojatno je da se njen lik povezivao s poganskim običajima vezanim uz početak nove godine. Običaji su prilagođeni kršćanskoj tradiciji. Motiv lutke obučene u staru, poderanu odjeću, koju kao simbol godine koja je prošla spaljuju slaveći rađanje novog, čest je u mnogim evropskim zemljama.
Mnogo djece noćas nestrpljivo, ali i sa strahom očekuje dolazak Befane. Dobroj djeci ostavit će slatkiše, ali ona neposlušna naći će u obješenoj čarapici ugljen, pepeo, luk i češnjak. Zanimljivo je da djeca često misle da je Befana supruga Djeda Božićnjaka!!
Ovo je samo jedna od legendi vezanih uz slavlje Epifanije. Mnoge žive u pučkim pričama i prenose se iz generacije u generaciju.
Post je objavljen 05.01.2006. u 18:49 sati.