Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Akibiyori (Kasna jesen;Late Autumn,1960) jedan je posljednjih filmova (snimio je
još dva prije smrti) najvećeg i najznačajnijeg redatelja u Svemiru Yasujiro Ozua
(1903-1963).Film se bavi uobičajenim temama koje su Ozua zaokupljale,posebno u
njegovim posljednjim filmovima koje je doveo do savršenstva,a to su odnosi u
tradicionalnoj japanskoj obitelji i promjenama u suvremenom japanskom društvu.



gore,prvi kadar filma,pogled na Tokyo toranj



gore,čarobna Yoko Tsukasa kao Ayako Miwa

U središtu priče je mlada Ayako (Yoko Tsukasa) koja živi sa majkom Akiko
(legendarna Setsuko Hara).Prijatelji muža Akiko-san,koji je umro,planiraju
udati njenu prekrasnu kćer Ayako.Ali Ayako ne želi ostaviti svoju majku samu i
tu dolazi do konflikta i sukoba generacija.



gore,trojica prijatelja obitelji Miwa koji sve zakuhaju



gore,nenadmašna Setsuko Hara ovaj puta u ulozi majke za razliku od Ozuova
filma "Banshun" (Kasno proljeće,1949.) gdje je ona glumila kćer koja živi samo
sa ocem (glumi ga Chishu Ryu,koji glumi i u ovom filmu) i također se treba udati

Redatelj:Yasujiro Ozu




Producent:Shizuo Yamanouchi
Prema djelu:Ton Satomi (novela)
Scenarij:Kôgo Noda & Yasujiro Ozu
Fantastična Glazba:Kojun Saitô

uloge:

Setsuko Hara kao Akiko Miwa,Yôko Tsukasa kao Ayako Miwa,Mariko Okada kao
Yukiko Sasaki,Keiji Sada kao Shotaru Goto,Miyuki Kuwano kao Michiko,Shinichirô
Mikami kao Koichi,Shin Saburi kao Soichi Mamiya,legenda japanskog filma Chishu
Ryu kao Shukichi Miwa,Nobuo Nakamura kao Shuzo Taguchi,Kuniko Miyake kao
Nobuko,Sadako Sawamura kao Fumiko,Ryuji Kita kao Seiichiro Hirayama,Fumio
Watanabe kao Tsuneo Sugiyama,Ayako Senno kao Shigko Takamatsu,Yuriko
Tashiro kao Yoko;

Trajanje filma:128 minuta



gore,majka i kćer Miwa na zajedničkom ručku



gore,prekrasna Mariko Okada kao Yukiko Sasaki,prijateljica Ayako; mogli smo je
gledati prošle godine u ciklusu japanskog filma u kinu Tuškanac u filmu Kagami no
onnatachi(Žene u zrcalu,2002);posljednji film snimila je 2005.;bila je kćer
Tokihiko Okade (1903-1934,tuberkuloza) zvijezde japanskog nijemog filma



gore,genijalni Chishu Ryu, jedna od velikih zvijezda Ozuovih filmova




* Ozu arhiva na hagakure blogu:
Yasujiro Ozu,najveći redatelj svih vremena i svih galaksija !
Engaku-ji i Yasujiro Ozu
filmovi:
Kohayagawa ke no Aki (1961)
Sanma no aji (1962)


** ...ovo je 300-ti post i prvi rođendan hagakure bloga...nije loše...


*** izašao je novi 21. broj Yoshi Anime Manga Japan Fanzina !


ČESTITKE PAKLENIMA ! SRETNO VATRENIMA !

Prošli mjesec za vrijeme boravka u Tokyu,bauljajući Shibuyom uspio sam pronaći
CD od Umekichi, japanske pjevačice čiji sam nastup vidio na jubitou prije
nekoliko mjeseci.Umekichi je interesantna glazbenica osebujnog i originalnog
stila.Iz fine je familije iz grada Kurashiki (Okayama prefektura).Odrasla je u
kršćanskoj atmosferi jer joj je obitelj povezana sa lokalnom crkvom,a neki njen
predak imao je određenu ulogu u približavanju Japana zapadu za vrijeme
Meiji razdoblja(1869-1912).Kao mala vježbala je klavir i išla na klasični balet.
Za vrijeme jednog posjeta Tokyu,vidjela je jedan ples geishi koji one izvode
samo jednom na godinu i oduševila se.Počela je svirati shamisen,tradicionalni
japanski instrument.Godine 2001. objavila je prvi album.



Umekichi pjeva pjesme koje su bile popularne prije 60 pa i 100 godina, a koje su
pjevale geishe zabavljajući svoje goste.Samo što ih Umekichi pjeva na svoj origi-
nalan način,svirajući shamisen uz pratnju modernih instrumenata.Pjesme su joj
često mješavina japanske folk pjesme i jazza.Bilo je interesantno vidjeti moje
prijatelje u Japanu kada bih im pokazao Umekichi CD.Većina nije čula za nju,ali
im se svidjela nakon prvog slušanja.Mlađi ljudi nisu znali pjesme,ali stariji bi
zapjevali sa Umekichi.



CD koji sam kupio ujedno je i DVD.Cijena je bila 1800 yena(oko 90 kuna).
Naziv CD-a je OZASHIKIKOUTA.Na njemu ima 5 pjesama za slušati i
2 u sklopu DVD-a.

CD

1. OZASHIKIKOUTA
2. TUKIGA TOTEMO AOIKARA
3. SAMISEN BOOGIEWOOGIE
4. YAMANAKA BUSHI
5. OZASHIKIKOUTA (KARAOKE)

DVD

1. OZASHIKIKOUTA
2. TUKIGA TOTEMO AOIKARA

Materijali za DVD simljeni su u New Yorku.Svakako poslušati.

Mala riba upita veliku ribu:Stalno slušam druge kako govore o nečemu što zovu
more; a što je to more ? More je ono što te okružuje,reče velika riba.
Ali zašto ga ne mogu vidjeti ? Upitala je mala riba još jednom.
More je unutar tebe i svuda oko tebe.Ti si rođena u moru i umrijet ćeš u moru.
More te obavija baš kao i tvoja vlastita koža.

Konfuchije je rekao:"Ribe zaboravljaju da žive u vodi;ljudi zaboravljaju da žive u
čaroliji Taoa(ili zena)".

Furuike ya
kawazu tobikomu,
mizu no oto.

Prastari ribnjak.
uskočila žaba -
zvuk vode.

An ancient pond.
A frog jumps in.
The sound of water.

Nakon smrti Takede Shingena (1521-1573) vojnici Ode Nobunage (1534-1582)
opkolili su zen hram Jerin-ji,u pokrajini Kai (danas prefektura Yamanashi) u tra-
vnju 1582.godine.Poglavar hrama je bio Kwaisen,zen učitelj Takede Shingena.
Hram je opkoljen jer Kwaisen nije htio vojnicima Ode Nobunage predati neke
njihove neprijatelje koji su potražili sigurnost u hramu.Vojnici su natjerali sve
redovnike,zajedno sa Kwaisenom,da se popnu na posljednji kat glavnih vrata
hrama.Željeli su ih žive spaliti.Redovnici su se predvođeni Kwaisenom mirno
okupili i sjeli prekriženih nogu u krug.Kwaisen je održao propovijed.Rekao im je:

"Okruženi smo plamenovima;kako biste vi zavrtjeli Kotač Dharme(tj. učenja) u
ovom kritičnom trenutku ? Neka svatko od vas kaže poneku riječ."

Nakon toga svaki od njih se izjasnio u skladu sa svojim mogućnostima.Kada su
bili svi gotovi,Kwaisen je rekao na glas,prije nego ga je progutao plamen:

"Zbog mirne meditacije,ne moramo ići u planine i na potoke;
Kad se misli stišaju, i sama vatra je hladna i osvježavajuća."

Dim s brda Fuji
vijoren vjetrom
rasplinjava se daleko na nebu.
Gdje li je smirenje mojih misli
što s njime odlaze ?

Saigyo,budistički redovnik-putnik iz Kamakura perioda(1185-1333)

U umjetnosti no drame moramo razlikovati bit unutarnjeg razumijevanja noa i
izvođenje,njegovo ostvarenje na pozornici.Ako je bit cvijet,izvođenje je njegov miris.

Zeami(1363-1434),Fushikaden,knjiga III

...ili kako bi Mali Princ rekao:"Bitno je očima nevidljivo.Samo se srcem dobro vidi."...




* No drama

...ovaj post posvećujem Chieko i svima onima koji ljube istinske vrijednosti u
današnjem svijetu koji nas pokušava zatrpati svojim smećem i primitivizmom...








Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj
za profinjenost...nalaze užitak u poznavanju
istine o stvarima i u njihovom doživljavanju

Basho(1644-1694)




gore,Matsuo Basho,statua koja se nalazi na želj stanici Ishiyama,u mjestu Ishiyama
(hrv.kamena planina),kroz koje je Basho prošao na svojem putovanju koje je opisao u
dvevničkim zapisima "Uska staza prema dalekom sjeveru";Ishiyama se nalazi 10 min.
lokalnim vlakom od stanice Zeze,u čijoj se neposrednoj blizini nalazi Gichu-ji u gradu
Otsu,uz najveće jezero u Japanu,Biwa-ko,Shiga prefektura



gore,karta centra grada Otsu na kojoj se vidi i Zeze st.


Zahvaljujući dobroti prijatelja koji su mi omogućili smještaj u gradu Otsu,staroj
carskoj prijestolnici, još prije Kyota,u čijoj se blizini nalazi(danas je Otsu praktički
predgrađe Kyota),odsjedam ovdje već nekoliko godina po par dana.Tek sam
ove godine saznao da se u Otsuu nalazi zen hram Gichu-ji u kojem se nalazi
grob najvećeg haiku pjesnika svih vremena,Matsua Bashoa.Svaki dan sam
prolazio blizu hrama godinama,a nisam ni znao da postoji.Ove godine sam odlučio
ispraviti taj propust.



gore,Basho,portret,autor slike je Yosa Buson (1716-1784),slikar i jedan od
četvorice najvećih haiku pjesnika (uz Bashoa i njega tu su još Kobayashi Issa
(1762-1828) i Masoaka Shiki (1867-1902);pored ovog Bashoova portreta nalazi
se i majstorov haiku:

U trenutku kad progovorite,
Jesenji vjetar
Rashladi vam usta


Basho je rođen u gradu Ueno u provinciji Iga (danas,prefektura Mie) 1644. godine.
Njegov otac,Yozaemon,bio je niži samuraj u službi obitelji Todo koja je vladala
gradom mnogim generacijama.Basho je imao dva starija brata, jednu stariju i tri
mlađe sestre.Njegova obitelj financijski nije baš najbolje stajala,a pričalo se da je
otac uzdržavao obitelj podučavajući pisanje djeci iz okolice.Godine 1680. Sampu
(1647-1732),bogati trgovac i pjesnik iz Eda koji je financijski pomogao Bashou te
bio njegov veliki obožavatelj,dao je sagraditi malu kuću za Bashoa u Fukugawi u
Edo-u(danas Tokyo) blizu rijeka Kanda i Sumida.A jedan od njegovih učenika
poklonio mu je lozu Basho stabla (određena vrsta stabla banane).Čini se da je
Basho osjećao posebnu privrženost ovom stablu od početka jer o njemu kaže:

Zasadio sam u svom vrtu
Lozu Basho-stabla,
I odmah sam zamrzio
Nicanje djeteline.

O istom stablu nekoliko godina kasnije je napisao:

Listovi Basho stabla dovoljno su veliki da pokriju harfu.Kad su polomljeni od vjetra
podsjećaju me na ranjeni rep feniksa,a kad su potrgani podsjećaju me na zelenu
lepezu izbodenu vjetrom.Stablo daje cvjetove,ali za razliku od drugih cvjetova ništa
nije vedro u njima.Veliko deblo stabla nije dodirnula sjekira, jer je potpuno neupo-
trebljivo kao građevno drvo.Ipak,volim stablo zbog njegove beskorisnosti...
Sjedim pod njim u uživam u vjetru i kiši koji udaraju o nj.

Očito je to drvo na Bashoa imalo veliki utjecaj jer je kolibu nazvao po drvetu te ga
uzeo za svoje književno ime po kojem ga najviše i pamtimo.U to je vrijeme Basho
upoznao zen svećenika Bucchoa (1643-1715),21.poglavara od utemeljenja hrama
Kompon-ji pod čijim je vodstvom u zen hramu Chokei-ji u Edu prakticirao zazen tj.
zen meditaciju tijekom razdoblja Empo i Tenna(1673-1684).

Godine 1686. objavljene su dvije antologije "Kawasu Awase"(Natjecanje žaba) i
"Haru no Hi"(Proljetni dan).U drugoj od Sedam velikih Bashoovih antologija(Basho
Shichibu Shu) "Proljetni dan",nalaze se samo tri Bashove pjesme.Važnost antologiji
je dana jer se u njoj nalazi najpoznatiji Bashov haiku,ujedno i najpoznatija i mnogi
kažu,najbolja haiku pjesma uopće,ikada.

Furuike ya
kawazu tobikomu,
mizu no oto.

Prastari ribnjak.
uskočila žaba -
zvuk vode.


Bashov učenik Shiko (1665-1731) rekao je za ovaj haiku:

Ovu pjesmu napisao je naš stari majstor za proljetnog dana.Sjedio je u svojoj kući
uz obalu rijeke (Sumide) u Edu(danas Tokyo),napinjući uši da čuje nježno glasanje
goluba na tihoj kiši.Puhao je povjetrac,a jedna ili dvije trešnjine latice blago su
padale na tlo.To je bio jedan od dana uobičajenih za kasni ožujak - tako savršenih
da želite da vječno traje.Tu i tamo čuo se zvuk žaba koje skaču u vodu.Naš je
majstor bio duboko uronjen u meditaciju,ali je konačno smislio drugi dio pjesme,

Uskočila žaba -
Zvuk vode.

Jedan od njegovih učenika (Kikaku,1661-1707) koji je sjedio s njim odmah je
predložio prvi dio pjesme,

Usred cvjetova
Žute ruže.

Naš je majstor neko vrijeme razmišljao i konačno se odlučio za,

Prastari ribnjak.

Nobuyuki Yuasa,čovjek koji je preveo sa japanskog na engleski Bashovu
'Usku stazu prema dalekom sjeveru i druge putopisne crtice' u uvodu ove
čarobne knjige,između ostalog kaže o ovom Bashovom haikuu:

Moramo priznati da je prijedlog učenika slikovit i lijep,ali majstorov izbor,kao
jednostavniji,sadrži više istine.Samo onaj koji je duboko uronio u misterij
univerzuma može izabrati izrijek poput ovoga.



gore,Zeze,Otsu,u neposrednoj blizini stana u kojem sam boravio



gore i dolje,20 min. hoda svaki dan od stana do stanice Zeze koja se već
nazire u daljini



gore,pogled na Zeze st.
photo by interplet,wikipedia



gore,Zeze stanica i prolaz iznad stanice

* vidi,Zeze stanica,iz ptičje perspektive




gore,pogled na perone Zeze st.



gore,pogled sa Zeze st. na ulicu kojom sam odlučio krenuti u potrazi za hramom
Gichu-ji; ja,naime nisam znao gdje se točno hram nalazi,osim da je u blizini Zeze st.



gore,Zeze st.,ulaz;
photo by inteplet,wikipedia



gore i dolje,u potrazi za hramom



gore,pogled na izlog restorana



gore,ulaz u Gichu-ji,uz malo sreće,slučajnosti ili pomoći tko zna koje vile...
pronašao sam hram vrlo brzo,udaljen je od Zeze st. svega nekoliko minuta;



gore,tabla sa osnovnim podacima o Gichu-ji hramu



gore,lampion sa Swastikom na ulazu u hram



gore,šetnja hramom može započeti;iako je hram prilično mali,ostao sam ovdje prilično
dugo i napravio dosta slika,ulaz u hram je simboličnih 200 yena(10 kuna)



gore,ulaz u mali muzej hrama



gore i dolje,prvo sam se upoznao sa unutrašnjošću prostorija hrama koje
su izuzetno dojmljive;prostorija gore je složena kao mali muzej sa slikama,
pismima,dokumentima i haiku pjesmama;hram je podignut u 16. st. u čast
generala iz Heian perioda (794-1185) Minamoto Yoshinaku (1154-1184),
čiju sliku vidimo pored slike Bashoa



gore i dolje,unutrašnjost zgrada Gichu-ji hrama,oltar sa Bodhisattvom



dolje,bubanj taiko



gore,grob Minamoto Yoshinake,koji je još bio poznat i kao Kiso Yoshinaka, a
stradao je od vojske Minamoto Yoritomoa (1147-1199) koju je predvodio
Minamoto Yoshitsune (1159-1189) jer se Yoshinaka pobunio protiv vlastita
Minamoto klana namećući svoje mišljenje



gore,Minamoto Yoshinaka(ili Kiso Yoshinaka)



gore,grob Tomoe Gozen,koji se također nalazi u vrtu hrama, jedne od najvećih
žena ratnica u japanskoj povijesti,ujedno je bila i ljubavnica Minamoto Yoshinake
photo by interplet,wikipedia



gore i dolje,Tomoe Gozen,u procesiji Festivala povijesnih razdoblja ili Jidai Matsuri,
koji se održava 22.listopada u Kyotu
photo by inteplet







gore Okinado dvorana

























gore i dolje,grob Matsua Bashoa;pretpostavlja se da je Basho za boravka u Osaki u
studenom 1694. pokupio dizenteriju;četiri dana prije smrti napisao je svoj posljednji
haiku:

Bolestan na putu -
moji snovi lutaju
usahlim poljima.





gore,gledajući ovu sliku na pamet mi padaju Bashoovi stihovi:

Večeras vjetar puše
Kroz Basho-stablo,
Čujem curenje kiše
Kako udara kapima o lokvu

















































gore,pogled prema izlazu hrama



gore,izlazeći iz hrama slučajni prolaznik me upitao da li želim da me slika,
pa sam mu udovoljio želji



gore,posljednji pogled prema Gichu-ji hramu



gore,ulica u kojoj se nalazi Gichu-ji i prolaznik koji me slikao ispred hrama;na
kraju jedan haiku pokušaj:

Nikome me smeta,
Proljetna kiša.
Simpatični starčić.

...i podsjećanje na jedan Busonov haiku:

Proljetna kiša -
U šetnji razgovaraju
kišni ogrtač i kišobran.

Iako sam želio još ostati na ovom posebnom mjestu,čekao me Kyoto i
njegovi hramovi i vrtovi.

----------------------------------------------------------------------------------------------

* korišteni dijelovi teksta iz knjige Matsuo Basho/Nobuyuki Yuasa;"Uska staza
prema dalekom sjeveru i druge putopisne crtice",Društvo hrvatskih haiku pjesnika,
Zagreb,2000.

Zvuk zvona hrama Gion objavljuje nepostojanost stvari,a boja nam cvjetova
šara-stabala pokazuje brzo raspadanje svega što cvjeta.Tko se hvali,ubrzo će
propasti - on je poput kratkog sna proljetne noći.A tko je hrabar, i on će ubrzo
nestati - on je poput prašine na vjetru.

Heike monogatari (Pripovijest o klanu Heike)




gore,grb klana Minamoto,danas simbol Kamakure gdje je klan Minamoto stolovao


Minamoto klan (ili Genji,ako čitamo na kineski način) je jedan od najslavnijih u
japanskoj povijesti i jedan od četiri dominatna klana Heian razdoblja (794-1185).
Ostala tri su:Fujiwara,Tachibana i Taira(tj. Heike koji također potječu od
japanskih careva kao uostalom i ostali klanovi).Prva tri shoguna bili su iz
Minamoto klana,Yoritomo(1147-1199) i njegova dva sina:Yoriie (1182-1204) i
Sanetomo (1192-1219).Prezime Minamoto je u Heian razdoblju bilo počasno
prezime nekoliko careva.Prvi među njima to prezime je nosio 52.car Saga
(živio,786-842;vladao,809-823).Poslije njega:56.car Seiwa(živio,850-880;
vladao,858-876),59.car Uda(živio,867-931;vladao,887-897),60.car Daigo
(živio,885-930;vladao,897-930) i 62.car Murakami(živio,926-967;vladao,
946-967).



gore,52. jap. car Saga



gore,56. jap. car Seiwa



gore,60. jap. car Daigo




gore,tablica jap. careva od 50.Kammua,osnivača Kyota do 82.cara Go-Tobua;
također se može vidjeti od kojih careva su nastali protivnički klanovi Taira i
Minamoto;interesantno je kako se i klanovi Ashikaga,Takeda i Tokugawa
pozivaju na isto podrijetlo,od cara Seiwe;

Prezime Minamoto preuzimali su sinovi careva koji nisu imali pravo na prijestolje.
Prvi za kojeg se zna da je preuzeo prezime Minamoto tj. Genji,bio je sedmi sin
cara Sage Minamoto Makoto (810-868).



gore,Minamoto Makoto u društvu jednog od braće
djelo je slikara Kikuchi Yosaija (1781-1878)

Makoto je bio poznat i kao kitabe-daijin (daijin je neka vrsta visoko pozicionirana
dužnosnika na dvoru).Carevi su mu bili:djed kao 50. car Kanmu,otac Saga koji je
bio 52. jap. car,stričevi:Heizei kao 51. car i Junna kao 53. jap. car,te brat kao
54. car Nimmyo.Imao je još braće i sestara.Bio je brat Hiromu,Sadamua,Tokiwe i
Torua (822-895),pjesnika i državnika.Ime Minamoto dobio je 814. godine.



gore,Minamoto Toru,pjesnik i državnik na Heian dvoru


Najslavnija grana Minamoto klana je ona od cara Seiwe,čiji je sin Sadazumi pro-
zvan Seiwa Genji,a imao je sina Minamoto no Tsunemotoa (917–961) koji je oti-
šao sa carskog dvora te osnovao i razvio Minamoto klan u provinciji.




gore,Minamoto Tsunemoto(917-961),unuk 56. cara Seiwe
slika je djelo Kikuchi Yosaija (1781-1878)

Dvor je angažirao Minamoto Tsunemota protiv Taire Masakadoa (?-940) 940. i
protiv Fujiware Sumitomoa (?-941) 941. godine nakon što su se njih dvojica
pobunili protiv dvora i sklopili tajni savez.Nakon toga je od cara dobio titulu
Chinjufu-Shogun tj. vrhovni zapovjednik obrane sa sjevera.Tsunetomo je imao
sina Mitsunaku (912–997) koji je formirao savez sa klanom Fujiwara koji je
zauzeo pozicije na carskom dvoru u Kyotu.Nakon toga su Fujiware često zvale
Minamoto ratnike za vraćanje reda u carskoj prijestolnici( jap. Miyako) Heian-Kyo
(danas Kyoto).

Minamoto no Mitsunaka bio je samuraj u službi carskog dvora.Preuzeo je
titulu od svog oca,Chinjufu-Shogun tj. vrhovni zapovjednik obrane sa sjevera.
Mitsunaka je otac jedne od legendarnih figura Minamoto klana,Minamoto no
Yorimitsua (941-1021).U mirovini se Mitsunaka skrasio kod klana Tada u Settsu
provinciji,te je negdje poznat kao Tada Manju.Tako je Tada klan postao jedan od
podklanova Minamoto klana.Mitsunaka se u današnje vrijeme pojavljuje u anime
Otogi Zoshi, zajedno s niz drugih povijesnih ličnosti.



gore,provincija Settsu (danas,prefektura Hyogo) označena je crveno na karti Japana;

Mitsunaka je u provinciji Settsu,u gradu Kawanishi 970. godine dao izgraditi shinto
svetište Tada-in,danas poznato kao Tada svetište.Ovdje se svake godine u proljeće,
u travnju,kada cvjetaju trešnje,održava festival Genji matsuri.



Lokacija:Tada Shrine,Tada-in Tadadokoro-cho,Kawanishi
Pistup lokaciji:15 minuta hoda od Tada stanice(Nose Dentetsu line)
Telefon:072/740-1161 (Kawanishi Tourist Association)


Florijan -Shine

...priča o nastanku zena...





Tradicija zena prema legendi počinje osmijehom. Jednom prilikom,kada je
grupa učenika sjedila oko Buddhe,on je podigao cvijet koji je držao u ruci te
se osmjehnuo se.Nije progovorio ni riječi.Nitko od prisutnih nije razumio što
im učitelj želi reći,osim jednog učenika koji je Buddhi uzvratio smijeh.Bio je to
Mahakashyapa ( jap. Kasho).On je trenutno prihvatio Buddhino učenje,i bio je prvi
u nizu onih koji su prenosili učenje sve do 28. patrijarha Bodhidharme koji je u 6.st.
stigao u Kinu.

Neki je redovnik pitao Daishu Ekaia(Ta-chu Hui-hai,učenik velikog Basoa),učitelja
zena za vrijeme Tang dinastije(618-906) u Kini,kada je zen ovdje bio na vrhuncu:
"Što je uzvišeno prosvijetljenje ?"
Učitelj je odgovorio:"Uzvišeno prosvijetljenje je ne predati se sudbini rađanja i umiranja.
"A što je onda sudbina rađanja i umiranja ?"
"Sudbina rađanja i umiranja je žuditi za uzvišenim prosvijetljenjem."

photo by nihonkichigai


Kod Iwamure,usred polja
stoji samotno borovo stablo.
Koliko li žalim taj samotni bor
što tako sam samcat stoji !
Skroz je naskroz promočen pljuskom.
Da je to ljudsko biće,
poklonio bih mu kišni ogrtač,
dao bi mu kapu protiv kiše:
Zaista je sažaljenja vrijedno to samotno stablo !

Ryokan(1758-1831)

Myoan Eisai,veliki majstor zena, II dio




gore,zmajevi blizanci u glavnoj zgradi (hatto) Kennin-ji hrama;


Godine 1202. konačno je izgrađen prvi zen hram u Kyotu.To je bio Kennin-ji.Eisai
je postao prvi poglavar hrama.U ovom hramu će biti i sahranjen.Ovdje osim zena,
podučavalo se i učenje budističkih škola Tendai i Shingon,sve do 11. poglavara
Lan-xi Dao-longa (1213-1278) kada je Kennin-ji postao samo zen hram što je i
danas. Jedan od glavnih razloga da je ipak i u Kyotu izgrađen zen hram je činjenica
da je Minamoto Yoriie postao shogun iste godine,iako njegova vladavina nije trajala
dugo.Yoriie se zakačio sa svojim djedom Hojom Tokimasom (1183-1215),te je na
kraju i ubijen 1204. godine iz zasjede.




gore,Myoan Eisai,prvi poglavar Kennin-ji hrama




gore i dolje(klikni),Gion,kvart u kojem žive i rade geishe nalazi se i Kennin-ji u samoj
blizini Gion Kornera tj. kazališta Gion Kobu Kaburenjo u kojem se svake godine u
travnju održava Miyako Odori tj. ples geiko i maiko;




Do smrti,1215. Eisai je živio i djelovao između Kyota i Kamakure.Napisao je niz
značajnih djela vezanih za Put Buddhe.Osim spomenutog Dogena,imao je još
učenika. Jedan od njih je bio i 3.shogun Kamakura shogunata (1192-1338)
Minamoto Sanetomo (živio,1192-1219;vladao,1203-1219) s kojim je bio i prijatelj.
Ostali značajniji učenici Eisaija su bili:Myozen Ryonen (1184-1225),Taiko Gyoyu
(1162-1241),prvi poglavar Jomyo-ji hrama u Kamakuri i Shakuen Eicho (u.1247).



gore,Kennin-ji,lipanj,2002.
photo by Koji Kimura-san

* Kennin-ji na flickr-u

Žabica
Jaše na listu banane,
Koji podrhtava.

----------------------------

Amageru
Basho ni norite,
Soyogi keri.

Kikaku (1660-1707),"jedan od Bashovih deset učenika"

Godine 1191. iz Kine u Japan vratio se budistički redovnik Myoan Eisai (1141-1215),
koji je time prenio "pečat svijesti",donijevši učenje budističke škole Ch'an
(kin. termin; jap. zen;sanskrt,dhyana,dok se na pali jeziku tj. jeziku kojim je govorio
Buddha,čita đana).Eisai je u Kini boravio od 1187. i prije toga 1168.(pet mjeseci)
kod Hsu-an Huai-ch'anga ( jap. Kian Esho,12.st.),kineskog majstora Oryo linije
Rinzai zena.U Rinzai zenu (kin.Lin-chi-tsung; jap.Rinzai-shu) postoje dvije glavne
linije:Oryo (kin.Huang-lung-p'ai; jap. Oryo-ha;kin. p'ai i jap. ha znače krilo) i Yogi linija.
(kin. Yang-ch'i-p'ai; jap. Yogi-ha).Uz Rinzai zen postoji i Soto škola zena
(kin.Ts'ao-tung-tsung; jap. Soto-shu;kin.tsung i jap.shu znače škola),koju je osnovao
Dogen Kigen (1200-1253),a bio je učenik Myoan Eisaija.Dogena se smatra najvećim
učiteljem zena u japanskoj povijesti.



gore,Dogen,osnivač Soto zen škole,najznačajniji učenik Myoan Eisaija



gore,Myoan Eisai(Yosai),nazivan "otac zena";bio je poznat i kao
Eisai Zenji te kao Zenko(Senko) Kokushi("učitelj nacije")


Eisai se rodio u svećeničkoj kući shinto svetišta u Kibitsu,u Bitchu provinciji (danas,
Okayama prefektura).Budističkom učenju ga je isprva podučavao njegov otac dok
je još bio mali.Redovnik je postao sa 14 godina.Obrijali su mu glavu i poslali na
planinu Hiei kod Kyota gdje je studirao učenje Tendai škole i ezoteričnih budističkih
škola,prije svega škole Shingon.

U travnju 1168. prvi put je putovao u Kinu,i tamo je upoznao sunarodnjaka budi-
stičke škole Shingon,Chogena (1121-1206). Zajedno su otišli i smjestili se u bu-
dističkom hramu na planini T'ien-t'ai gdje je Eisai ostao do rujna te se vratio u
Japan.U Kinu je opet otišao 2. travnja 1187. i taj je put promjenio njegov život.
Napisao je i knjigu o tom drugom putovanju "Kozen gokokuron"(eng.Treatise on
the Spread of Zen for the Protection of the Nation).Ponovo je otišao na planinu
T'ien-t'ai i smjestio se u hram Wan-nien-ssu( jap. Mannen-ji) gdje je učio kod
Hsu-an Huai-ch'anga ( jap. Kian(ili Koan) Esho).Hsu-an je bio 8. generacija učitelja
po Huang-lung( jap. Oryo) liniji Rinzai zena.

Vrativši se iz Kine u Japan,1191. godine,Eisai je pokušao osnovati novu budističku
školu,školu zena,ali je naišao na otpor starijih budističkih škola koje su zen shvatile
kao nepoželjnu konkurenciju.Većina hramova tih budist.škola nalazila se na planini
Hiei,sjeveroistočno od Kyota.Zato je Eisai prvi zen hram (Rinzai škole) Shofuku-ji
dao izgraditi u Hakati (stari dio Fukuoke na otoku Kyushu),u čemu mu je pomogao
budući shogun Minamoto Yoriie (1182-1204,živio;1202-1203,"vladao" kao shogun),
sin Minamoto Yoritomoa (1147-1199),prvog shoguna(1192-1199) Kamakura
shogunata (1192-1338) i japanske povijesti.Majka Yoriiea bila je Hojo Masako
(1156-1225).Shofuku-ji je završen 1195.godine.Potporu su Eisaiju pružali i sama
Hojo Masako te kasnije i njezin drugi sin Minamoto Sanetomo (1192-1219),koji je
također vršio funkciju shoguna (1203-1219),iako su stvarnu vlast imali članovi obitelji
Hojo sve do 1333. godine.



gore,Karta Japan na kojoj je zaokružena Fukuoka/Hakata,najveći grad na
otoku Kyushu,najjužnijem od 4 najveća japanska otoka;u Hakati se nalazi
Shofuku-ji,najstariji (Rinzai) zen hram u Japanu koji je dovršen 1195. godine



gore,karta Fukuoke/Hakate(klikni na kartu),Shofuku-ji se nalazi pod brojem 4;
za ostale sadržaje i kako doći do određenih interesantnih mjesta u Fukuoki,
vidi,Fukuoka,Nipponia




gore i dolje,Shofuku-ji;postojala je želja da ove godine posjetim
Fukuoku i ovaj čudesni stari hram,ali na žalost horoskop mi nije bio naklonjen,
nadam se da će biti prilike,stoga su slike sa interpleta















* Shofuku-ji,na flickr-u




gore,Myoan Eisai


Pretpostavlja se da je Eisai ubrzo nakon što je podignut Shofuku-ji,preselio u Kyoto,
gdje je ostao do 1199. godine boreći se sa već spomenutim predrasudama učitelja
drugih budističkih škola.Iz Kyota,Eisai se preselio u Kamakuru jer je Kamakura u to
vrijeme bila centar Japana kao sjedište shogunata,iako je u Kyotu bila carska prije-
stolnica.Također u Kamakuri je bila povoljnija klima za Eisaija i novu budističku školu.
Iste godine kada je Eisai došao u Kamakuru,umro je shogun Minamoto Yoritomo,a
njegova udovica Hojo Masako iduće godine(1200) je u njegovu čast podigla prvi
(Rinzai) zen hram u Kamakuri Jufuku-ji i postavila Eisaija za prvog poglavara.



gore, Jufuku-ji,prvi (Rinzai) zen hram u Kamakuri podignut 1202. godine; jedan od
pet najvažnijih zen hramova u Kamakuri(tkzv. "pet planina",Gozan)


...nastavak slijedi...

Najvažniji budistički hram u gradu Nikko je Rinno-ji kojeg je osnovao budistički
učitelj Shodo Shonin (735-817) prije više od 1200 godina.Rinno-ji pripada budi-
stičkoj školi Tendai.Slijede nekoliko fotografija ovog prekrasnog hrama kojeg
sam prvi put posjetio 2006. u travnju i drugi put prošli mjesec.



gore,karta grada Nikko sa najvažnijim hramovima i svetištima,te atraktivnim
mjestima koje bi trebalo posjetiti











gore,Sanbutu-do(hrv. Dvorana trojice Buddha),glavna i najveća zgrada hrama



gore i dolje,mali ali prekrasno uređen vrt;onaj veći i raskošniji možete vidjeti ovdje;









gore, jedna od glavnih zgrada hrama



* Rinno-ji na flickr-u

...nastavljamo šetnju dalje....

Jufuku-ji je jedan od pet glavnih hramova Rinzai zena u Kamakuri(Gozan,"pet
planina"),treći po važnosti.Podignut je 1200. godine i najstariji je zen hram u
Kamakuri.Osnovala ga je Hojo Masako (1157-1225),supruga prvog shoguna u
japanskoj povijesti Minamoto Yoritomoa (1147-1199) njemu u čast, jer je godinu
dana ranije Yoritomo poginuo nakon pada s konja.Da bi postao shogun
Yoritomo je morao pobijediti klan Taira,s kojim je njegov Minamoto klan bio u
zavadi.U ratu protiv Taira Yoritomu je pomogao njegov brat Yoshitsune (1159-
1189) kojeg je zbog ljubomore Yoritomo progonio do smrti.Yoritomo i Yoshi-
tsune imali su zajedničkog oca,ali različite majke.Nakon što je vođa Taira klana
Kiyomori (118-1181) dao ubiti njihova oca i vođu klana MInamoto,Yoshitomoa
(1123-1160),Yoritomo je kao dječak protjeran na udaljeni otok,a Yoshitsune je
odvojen od majke i smješten u budistički hram Kurama dera.Da nisu pristali na
to,bili bi ubijeni.Yoshitsuneova majka Tokiwa Gozen (1123-1180) postala je
žena ubojice njena muža Taire Kiyomorija.U to vrijeme Yoshitsune i Yoritomo
nisu ni znali jedan za drugog.Upoznali su se kao odrasli ljudi.Nakon iznenadne
smrt Yoritomoa,Hojo Masako je na neki način postala glava kuće.Iako je i dalje
postojala titula shoguna,glavnu riječ su vodili njihovi pomoćnici,regenti(shikkeni)
koji su dolazili iz klana Hojo,a iza njih je stajala Hojo Masako jedna od najmo-
ćnijih i njavažnijih žena u japanskoj povijesti.Za prvog poglavara Jufuku-ji hrama
Masako je postavila budističkog učitelja Myoan Eisai-ja (1141-1215) kojeg
smatraju osnivačem zen škole u Japanu.Posebno je značajan za Rinzai zen
školu,čiji je bio osnivač u Japanu. Jufuku-ji je podignut na mjestu gdje je bila
rezidencija Yoritomova i Yoshitsuneova oca Yoshitomoa.




gore,karta Kamakure i položaj hrama Jufuku-ji u odnosu na Kamakura stanicu;
Jufuku-ji se nalazi oko 500 m sjeverno od Kamakura stanice.




gore,Hojo Masako,kćer i najstarije dijete Hojo Tokimase (1138-1215) prvog
shikkena Kamakura shogunata (1192-1338) i supruga Minamoto Yoritomoa,
prvog shoguna u japanskoj povijesti,osnivačica prvog zen hrama u Kamakuri,
Jufuku-ji hrama



gore,Myoan Eisai,osnivač zen škole u Japanu,"otac zena",osnivač Rinzai škole
zena i učitelj Dogena (1200-1253),osnivača Soto zen škole;Myoan Eisai je bio
prvi poglavar Jufuku-ji hrama;



gore,Minamoto Yoritomo,vođa Minamoto klana i prvi shogun u japanskoj povijesti,
u čiju je čast Hojo Masako dala izgraditi Jufuku-ji




gore,glavni ulaz u Jufuku-ji



gore,moj vodič i domaćin u Kamakuri,gosp. Minoda(76) ispred ulaza u Jufuku-ji;
nastavili smo tradiciju bauljanja po Kamakuri,koju smo započeli prošle godine,
te produbili prijateljski odnos pozivom gosp. Minode da prenoćim u njegovoj
obiteljskoj kući,gdje živi sa suprugom i troje od petero djece.Dvoje su u braku,
a gosp. Minoda je ponosni djed koji se nikad ne umori pričajući mi o svojim
unucima i pokazujućui slike svojih unuka u kimonima ili samurajskim odijelima;



gore i dolje,domaći specijaliteti u kući gospodina Minode,



gore,razne vrste najkvalitetnije ribe i hobotnica





gore i dolje,soba u kojoj sam prespavao,na slici se vidi Butsudan,budistički oltar,
iznad oltara slika osnivača budističke škole kojoj pripada Minoda-sama;



gore,shinto oltar



gore,soba u kojoj sam proveo noć u Kamakuri



gore i dolje,vrt obitelji Minoda





gore,ulica u kojoj živi obitelj gosp. Minode



gore,prvo putovanje u Japan,Kamakura,ispred ulaza u Jufuku-ji,2002.
godine



gore,poseban poštanski sandučić,koji služi samo za haiku poeziju;kada napišete
haiku stih,ubacite ga u unutrašnjost ovog stupa



gore i dolje,osnovni podaci o hramu Jufuku-ji







gore, još jedan pogled na ulaz hrama,ali sa unutrašnje strane















gore,glavna zgrada hrama,mnogo je puta gorjela u požarima,sadašnja zgrada je
obnavljana između 1751 i 1763. godine;



gore,posljednji pogled na ulaz u hram





gore i dolje,malo groblje koje se nalazi iza Jufuku-ji hrama;na groblju su pokopani
neki od slavnih ljudi iz japanske povijesti,književnosti i pjesništva;ovdje je se nalaze
grobovi Hojo Masako i njena drugog sina Minamoto Sanetomoa(1192-1219) koji je
bio treći shogun (1203-1219) Kamakura shogunata (1192-1338);neki izvori tvrde,
iako su grobovi Masako i Sanetomoa ovdje u Jufuku-ji hramu,da su oni
pokopani na drugom mjestu;grob Minamoto Yoritomoa također se nalazi u
Kamakuri





gore,Minoda-sama među bambusima



gore i dolje,grob Hojo Masako



gore,photo by Minoda-sama



gore,grob Minamoto Sanetomoa,trećeg shoguna Kamakura shogunata,sina
Hoko Masako i Minamoto Yoritomoa,prvog shoguna Kamakura shogunata









gore,pogled na groblje Jufuku-ji hrama



gore,nastavljamo neumorno put dalje, jer mnogi su još hramovi pred nama;


* Jufuku-ji na flickr-u

** ...ako nekog zanima,o hramu Jufuku-ji sam pisao i prošle godine...

*** i to je Japan...

gore,photo by interplet;ostale slike by nihonkichigai



gore i dolje,posjet još jednom shinto svetištu













gore,pogled na okolne planine od kojeg zastaje dah



gore,ovaj sam izlog slikao samo zato jer iznad izloga piše Arakawa,a tako se zove
jedan moj prijatelj u Tokyu,pa sam mu htio pokazati trgovinu za koju nije ni znao da
postoji sa njegovim imenom



gore,trgovina suvenirima



gore,samuraj u izlogu,na žalost nije na prodaju



gore,izlog lokalnog restorana sa domaćim specijalitetima





gore i dolje,Shinkyo most,iznad rijeke Daiya,izgrađen 1636.,u međuvremenu je bio uništen,
današnji most je iz 1907.;posljednje renoviranje mosta bilo je 2003.





gore,stepenice koje vode do kompleksa najznačajnijih hramova u gradu

...nastavak slijedi...

Gozan ili Gosan (hrv. pet planina) je sistem i institucija Rinzai zena koju čini pet
hramova u Kamakuri:

1. Kencho-ji,osnovan:1253.,osnivač: Rankei Doryu (1213-1278)

2. Engaku-ji,osnovan:1282.,osnivač: Mugaku Sogen (1226-1286)

3. Jufuku-ji,osnovan:1200.,osnivač: Myoan Eisai (1141-1215)

4. Jochi-ji,osnovan:1238.,osnivač: Daikyu Shonen (1215-1289)

5. Jomyo-ji,osnovan:1212.,osnivač: Taiko Gyogu (1162-1241)


i pet hramova u Kyotu:

1. Kennin-ji,osnovan:1202.,osnivač: Myoan Eisai (1141-1215)

2. Tofuku-ji,osnovan:1255.,osnivač: Shoichi Enji (1202-1280)

3. Nanzen-ji,osnovan:1290.,osnivač: Mukan Fumon (1212-1291)

4. Tenryu-ji,osnovan:1345.,osnivač: Muso Soseki (1275-1351)

5. Shokoku-ji,osnovan:1384.,osnivač: Shun'oku Myoha (1311-1388)




gore,zazen tj. zen meditacija u Rinzai zen hramu gdje su redovnici okrenuti leđima
zidu,za razliku od zen meditacije u hramovima Soto zena gdje su redovnici okrenuti
prema zidu,vidi dolje




Sistem "pet planina" ( jap. gozan;kin. wu-shan) u Japanu je osnovan prema uzoru
na onaj u Kini,čiji je osnivač car Ning-tsung za vrijeme perioda dinastije Južnog
Sunga (1127-1279) u gradovima Hang-chou i Ming-chou.U Japanu su u periodu
Kamakura shogunata (1192-1338) u Kamakuri i u periodu Ashikaga shogunata
(1338-1573) u Kyotu hramovi "pet planina" bili središta kulture i umjetnosti.

III dio



gore,photo by interplet



Hello Kitty shop u neposrednoj blizini Tobu Nikko st. koja se nalazi samo par
minuta od Nikko JR st.









gore i dolje,dvorište privatne kuće







gore i dolje,lokalni shinto hram











gore i dolje,svečana kola pripremljena za lokalni festival koji se održava u travnju
svake godine,godine 2006. u travnju posjetio sam Nikko prvi put

















gore,shinto torii,vrata koja dijele duhovni svijet od svjetovnog





photo by nihonkichigai,15.travanj 2008.


* Pomozite nesretnoj majci

...nastavak prethodnog posta...





gore,karta okolice Tokya i mjesta u koje sam se uputio,grada Nikko;krenuo sam
sa suprotne strane od Tokya iz Kumagaye i stigao Joetsu shinkansenom do st.
Omiya koja se vidi na karti;na Omiya stanici sam se ukrcao na Tohoku shinkansen
do Utsunomiya st. gdje sam presjedao na lokalni vlak za Nikko;



gore,Joetsu Shinkansen E4 Max Toki,kojim sam došao od Kumagaya st. do Omiya st.;
do Kumagaya st. stigao sam lokalnim vlakom;za cijeli put od Kumagaye do grada
Nikko trebalo mi je četiri vlaka,2 lokalna i 2 shinkansena;
Photo by interplet



gore i dolje,ulazak Joetsu shinkansena na Omiya stanicu





gore,Omiya st.,semafor shinkansen vlakova,na kojem čitam da mi vlak po
imenu Yamabiko br. 47 kreće u 9:58 sa perona br. 17. za Utsunomiya st.,
dakle za 15 min.



gore,kiosk na Omiya st.,treba se opskrbiti sa "Asahi" pivom



gore,shematski prikaz shinkansen vlakova po peronima i vremenom polaska,
da nam se lakše snaći



gore,pogled sa perona Omiya st. na čudnu kreaturu



gore,na stupovima perona možemo pročitati da smo na Omiya stanici ako možda
netko sumnja ili nije siguran gdje se točno nalazi;naziv svake stanice piše na
latinici engleskom transkripcijom i hiragana znakovima koje možete naučiti za
jedno popodne



gore i dolje,shinkansen vlakovi dolaze na peron Omiya st. svakih nekoliko minuta,da
ne kažem sekundi,češće nego tramvaj ili autobus u zagrebačkom gradskom prijevozu;





gore i dolje,evo i mog vlaka,Tohoku Shinkansen E2 Yamabiko,glavom i bradom,
ili bolje da kažem njuškom





gore,pogled iz shinkansena



gore,dolazak na Utsunomiya st.,malo kaskam za ostatkom putnika



gore i dolje,pogled sa perona na grad Utsunomiya





gore,ponuda restorana na stanici,cijene ovih ponuđenih jela kreću se od
10 do 40 kuna,toliko o skupom Japanu



gore,glavna zgrada Nikko JR želj. stanice



gore,pogled niz glavnu ulicu grada Nikko i planine u daljini koje okružuju ovo
čudesno mjesto

...nastavak slijedi...

Uvodni tekst





...kada je haiku pjesnik Matsuo Basho(1644-1694) putujući Japanom stigao u Nikko,
nisu ga toliko oduševile zgrade hramova i svetišta,iako su prekrasni,i od njih vam
zastaje dah...Basho je bio očaran prirodom i proljećem...tada je zapisao haiku...

konac proljeća
ptice plaču-
a suzne su i riblje oči



gore,Basho na putovanju


Bio je to moj drugi posjet ovom prekrasnom mjestu.Nikko sam prvi put posjetio
2006. sa dvije prijateljice.Kako je bilo u prvom posjetu ovom čudesnom mjestu
možete zaviriti ovdje i ovdje.Ako ste se našli u posjetu Japanu,obavezno morate
navratiti u Nikko.Bio bio pravi grijeh i velika šteta doći u Japan,a ne vidjeti
Nikko.Kao da dođete u Pariz,a ne vidite Eiffelov toranj.Nikko je gradić 125 km
sjeverno od Tokya od nešto manje sa 20.000 stanovnika u Tochigi prefekturi.
Uz sadašnji glavni grad,Tokyo i Kyoto,koji je to bio preko 1000 godina,Nikko je
jedno od najvećih turističkih atrakcija Japana,a neka mjesta ovdje su i pod zaštitom
UNESCO-a.Prvi budistički hramovi podignuti su prije više od 1200 godina i od tada
počinje povijest ovoga iznimnog i čudesnog gradića.



gore,karta koja prikazuje kako iz Tokya stići najlakše i najbrže do mjesta Nikko;
od Tokyo st. do Utsunomiya st. možete shinkansenom,a dalje do Nikko st.
lokalnim vlakom, sa kojim vožnja traje nekih pola sata u kojima uživate u
svakoj minuti vožnje;Nikko sam posjetio 15. travnja ove godine

...nastavak slijedi...

Za vrijeme boravka u Japanu prošli mjesec svaki dan sam na putu od moje do-
maćice Satokice do Kagohara stanice u Kumagayi prolazio pored jednog budi-
stičkog hrama.Tako sam jedan dan odlučio svratiti i razgledati ga.Nisam uspio
skužiti kako se točno zove i kojoj budističkoj školi pripada jer nije bilo natpisa na
latinici,samo kanji.Sa kanji znakovima naziv hrama se piše na slijedeći način
(vidi dolje):





gore,naziv budističkog hrama koji se nalazi u neposrednoj blizini Kagohara st.;
prema mojim saznanjima,kako sam to preveo,naziv hrama je Daisei-ji ili
Taisho-ji











gore, Jizo statue koje predstavljaju zaštitnike majki,trudnica i nerođene djece













gore i dolje,u sklopu hrama nalazi se maleno groblje





















gore,u neposrednoj blizini hrama nalazi se malo dječije igralište



gore,ulica ispred hrama

Yao-shan ( jap. Yakusan Igen,živio između 745-835) bio je slavni ch'an(zen) učitelj
iz razdoblja T'ang(618-906).Kada je Li Ao( jap.Riko),guverner pokrajine čuo za
njegovo majstorstvo,poslao je svoje ljude da ga dovedu u prijestolnicu.Međutim,
Yakusan je odbio doći.To se ponovilo nekoliko puta.Riko je postao nestrpljiv,i došao
je osobno vidjeti majstora u njegovu planinskom domu.Yakusan je čitao budistički
sveti tekst i nije uopće obraćao pažnju na guvernerov dolazak.Prisutni redovnik
skrenuo je majstoru pažnju na guvernera i njegovu svitu,ali je ovaj i dalje nastavio
čitati.Riko se osjetio uvrijeđenim te je primjetio:"Vidjeti njegovo lice nije isto što i
čuti njegovo ime."Time je mislio reći da Yakusanova stvarna osoba nije dorasla
njegovoj reputaciji.Tada je Yakusan iznenada uzviknuo:" O guverneru !" Riko mu
je istog trena odgovorio:"Da,učitelju ?!" Yakusan ga je tada upitao:"Zašto više
cijenite sluh od vida ?" Guverner je molio za oproštaj i onda upitao:"Što je zen ?"
Yakusan je pokazao prstom prema gore,a zatim prema dolje,i upitao:"Da li
razumijete ?" Riko je odgovorio:"Ne,učitelju." Nakon toga Yakusan je rekao:
"Gore,oblaci su na nebu,dolje,voda u bokalu".Riko je otišao zadovoljan.

gore,Hojo Tokimune iz istoimene jap. tv-serije i znak obitelji Hojo

Kada je Hojo Tokimune(1251-1284) postao shikken(shogunov regent tj. vršilac
vladarske dužnosti umjesto vladara,njegov pomoćnik ili desna ruka) bilo mu je
samo 18 godina.Danas se smatra jednom od najslavnijih osoba japanske povi-
jesti.Slavu je stekao nakon obrane koju je organizirao u dva navrata protiv
invazija Mongola 1274. i 1281.Tada su Mongoli bili vrlo moćni.Držali su ogromna
područja od jugoistočne Evrope sve do Kine.Zahvaljujući Hojo Tokimuneu,na
Japanu su slomili zube.Također,treba istaknuti i vjetar koji je pomogao
Japancima poznat kao Kamikaze ili "vjetar duhova predaka".Silnu vojsku Mongola,
Korejaca i Kineza vodio je Kublaj Kan(1215-1294),unuk Džingis Kana(1162-1227).




U izgradnji njegova karaktera Tokimuneu je neizmjerno pomoglo učenje zen
škole koja se upravo u to vrijeme razvijala u tadašnjoj carskoj prijestolnici Kyotu i
Kamakuri gdje je stolovao shogun.Već se ranije Tokimuneov otac Tokiyori
(1227-1263),također shikken,zainteresirao za zen.On je pozvao nekoliko zen
učitelja iz Kine i pružio im gostoprimstvo te im izgradio nekoliko zen hramova.
Nakon 21 godine prakticiranja zena Tokiyori je pod kineskim zen učiteljem
(koji je stigao u Japan 1260) Wu-an P'u-ningom(jap. Gottan Funnei,1197-1276)
doživio prosvjetljenje tj. satori.Tada je Gottan Funnei napisao pjesmu za
svog upornog učenika:

Nema Buddhinog Puta o kome bih ovdje govorio,
Niti ti imaš bilo kakav um kojim bi me slušao nadajući se nekom postignuću;
Tamo gdje nema ni propovijedanja niti uma,
Tu Shakyamuni vodi prisni razgovor s Buddhom Dipankarom.



gore,Hojo Tokiyori(1227-1263),5. shikken(1246-1256) Kamakura shogunata
(1191-1333)

Kada je 1263. u 37 godini života osjetio da mu se približava vrijeme odlaska,obukao
je svoju budističku halju,sjeo na jastuk za meditaciju i napisao svoju oproštajnu
pjesmu.Nakon toga je mirno umro.U oproštajnoj pjesmi je napisao:

Karma ogledalo visoko uzdignuto,
ovih trideset i sedam godina !
Slomljeno je sad jednim jedinim udarcem malja.
Uzvišeni put ostaje uvijek vedar !



gore,grob Hojo Tokiyorija,koji se nalazi u Rinzai zen hramu Meigetsu-in u
Kita-Kamakuri(Sj. Kamakura),koji sam posjetio 2002. godine kada sam bio
prvi puta u Japanu;

Nekoliko godina kasnije,nakon smrti Tokiyorija Hojo Tokimune upitao je svog
zen učitelja,majstora Wu-hsueh Tsu-yuana( jap.Mugaku Sogen,1226-1286) :

"Najgori neprijatelj u našem životu je plašljivost;kako bih je mogao izbjeći ?"
Sogen je odgovorio:"Odsjecite izvor iz kojeg plašljivost potiče." Tokimune je
upitao:"A odakle ona dolazi ?" Sogen je odgovorio:"Ona dolazi od samog
Tokimunea."Tokimune je planuo:"Od svih stvari, ja najviše mrzim plašljivost,
kako ona ona može poticati od mene ?!" Sogen je rekao:
"Pogledajte kako će te se osjećati kada odbacite vašu vama dragu osobu zvanu
Tokimune.Vidjet ćemo se opet kada to učinite."Tokimune je upitao:"Kako se to
može učiniti ?" Sogen je odgovorio:"Isključite sve svoje misli."Tokimune je
upitao:"Kako bih mogao isključiti sve svoje misli iz svijesti ?" Sogen je odgovorio:
"Sjednite prekriženih nogu i meditirajte kako bi ste sagledali izvor svih vaših misli
za koje mislite da pripadaju Tokimuneu." Tokimune je protestirao:"Ja
imam toliko stvari na ovome svijetu o kojima moram brinutoi,pa će mi biti teško
naći slobodne trenutke za meditiranje." Sogen mu je rekao:"Kakvim god stvarima
ovog svijeta se morate baviti,uzmite ih kao prilike za unutrašnje razmišljanje,pa
ćete jednog dana shvatiti tko je taj vaš voljeni Tokimune."

Kad je Tokimune dobio izvještaje da mongolski napadači dolaze preko mora
Tsukushi 1281.,uputio se do učitelja Sogena,te mu rekao:"Najveći događaj u
mom životu konačno je došao." Sogen ga je upitao:"Kako ćeš se suočiti s njim ?"
Tokimune je uzviknuo:"Katsu !" kao da plaši i tjera svoje neprijatelje pred sobom.
Sogen je bio zadovoljan i rekao je:"Zaista,djete lava urliče kao lav."Sa takvom
hrabrošću je Tokimune izišao pred brojnijeg neprijatelja s kontinenta i uspio ga
odbiti sa japanske obale kao i prvi put 1274.godine.



gore,Hojo Tokimune(1251-1284),8. shikken(1268-1284) Kamakura shogunata



gore,Mugaku Sogen(posthumno dobio titulu Bukko kokushi,nešto kao veliki učitelj
ili učitelj nacije);u Japan tj. Kamakuru stigao iz Kine 1279. na poziv Tokimunea;

...nastavak slijedi...


* izvori:
D.T.Suzuki,Zen i japanska kultura,Beograd,2005.,58-61;
D.Razić,Zen,G.Milanovac,1985.,str.181;
H.Dumoulin,Zen Buddhism:a history, Japan,volume 2,London,N.Y,1990.
Y.H.Ku,History of Zen,Pennsylvania,1979.

gore,statue Takede Shingena(lijevo,1521-1573) i Uesugi Kenshina(desno,
1530-1578),koje se nalaze u Kawanakajimi u Naganu

U jednoj od žešćih bitaka u Kawanakajimi,Kenshin je,priča se,izgubio strpljenje
zbog sporog napredovanja svoje vojske i,želeći istog trena odlučiti pobjednika,
osobno odjahao u Shingenov logor.Vidjevši svog ljutog protivnika kako mirno
sjedi na svojoj stolici okružen sa nekoliko svojih vojnika,Kenshin je izvukao mač i
bez oklijevanja podigao ga iznad Shingenove glave,rekavši:"Što imate reći u
ovome trenutku ?" - tipično zen pitanje.
Shingen je bez ikakvog znanja uznemirenosti odgovorio:"Pahuljica na usijanoj peći",
odgurnuvši prijeteće oružje gvozdenom lepezom koju je držao u ruci.



gore,Uesugi Kenshin



gore,Takeda Shingen na svojoj poznatoj stolici

Ovaj se događaj vjerojatno nikada nije dogodio,kaže Daistez T. Suzuki,ali ova priča
ilustrira karaktere ove dvojice generala kojima nije nedostajalo hrabrosti,a obojica
su bili upoznati sa učenjem zen škole.

* nihonkichigai blog

** dugave blog

Takeda Shingen(1521-1573) i Uesugi Kenshin(1530-1578) bili su dva slavna
generala iz XVI st. ,u vrijeme kada su Japanom izbijali ratovi između pokrajina.
Njih dvojica često se spominju zajedno, jer njihove pokrajine, jedna sjevernije
(Echigo,danas Niigata prefektura bila je pod Kenshinom),a druge dvije,u ce-
ntralnom Japanu(Shinano,danas Nagano prefektura,i Kai,danas Yamanashi
prefektura,bile su pod Shingenom),smještene su jedna do druge,a oni su se
često borili međusobno,u vječnom rivalitetu.Ali povijest bilježi i drugačije sluča-
jeve u njihovim odnosima,slučajeve kakvih vjerojatno ne možemo zabilježiti
nigdje na planeti ili je vrlo malo takvih primjera. Jedne godine u pokrajini Kai,u
kojoj je vladao Shingen,došlo je do nestašice soli,i prvi koji mu je priskočio u
pomoć bio je njegov vječni neprijatelj i rival,Kenshin koji je Shingenovoj pokrajini
isporučio dovoljno soli.



gore,pokrajina Echigo koja je bila pod uesugi Kenshinom



gore,Shinano i dolje,Kai,pokrajine koje su bile pod Takeda Shingenom



Do nestašice soli u Shingenovoj pokrajini Kai došlo je na slijedeći način.Kai je
okružena planinama,i njeni stanovnici morali su da se opskrbljuju solju iz južnog
područja koje izlazi na Tihi ocean.Međutim,Shingen nije bio u prijateljskim odnosima
s feudalnim gospodarima tih područja,te su ovi prekinuli puteve kojima je Kai dobivao
sol.Kada je Kenshin to čuo,veoma ga je razljutilo ponašanje tih feudalnih gospodara.
Zato je odmah napisao pismo Shingenu i zamolio ga da primi njegovu sol iz Echigoa.
Shingen je,naravno,znao da cijeni plemenitost svog suparnika sa sjevera.

* Tradicionalni proljetni susret riječkih haiku pjesnika

** Dobro došli ste i na moj ne-japanski blog - dugave !

"Umrijeti isagi-yoku" jedna je od misli veoma dragih japanskom srcu.Kod nekih
smrti,ukoliko je ta osobina prisutna,na zločine prijestupnika gleda se čak s
milosrđem.Isagi-yoku znači "bez imalo kajanja","čiste savjesti","poput hrabrog
čovjeka","bez oklijevanja","pri punoj svijesti",itd.Japanci ne vole vidjeti kako se
smrt dočekuje neodlučno i s oklijevanjem.Oni žele biti otpuhnuti poput cvijeta
trešnje pri naletu vjetra,i nema sumnje da se ovaj japanski stav prema smrti
uvijek dobro slagao sa zen učenjem.Japanci možda nemaju neku specifičnu
životnu filozofiju.,ali svakako imaju filozofiju smrti,koja ponekad može izgledati
kako se sastoji u nepromišljenosti.Duh samuraja koji u sebe duboko upija zen,
širio je ovu filozofiju čak i među širokim masama.Ovi drugi,čak i onda kada nisu
posebno obučeni ići putem ratnika,poprimaju taj duh i spremni su žrtvovati svoj
život za bilo koji cilj koji smatraju vrijednim.To se više puta dokazalo u ratovima
kroz koje je Japan dosad morao da prođe.



* tekst Daistez Teitaro Suzukija(1871-1966) u knjizi "Zen i japanska kultura";

** o "odnosu japanaca prema smrti",vidi hagakure blog

*** Dobro došli na nihonkichigai blog, Yokoso ! Irashaimase !

Um je taj koji zavodi Um,
Jer drugog uma nema.
O Umu,ne dozvoli
Da te zavede um.

kokoro koso
kokoro mayowasu
kokoro nare;
kokoro ni,
kokoro,
kokoro yurusu na.


Yagyu Tajima no kami Munenori(1571-1646),bio je slavni učitelj mačevanja
Edo razdoblja(1600-1868),osobni učitelj u mačevanju 3.shoguna Edo razdoblja
(Tokugawa shogunata,1603-1867) Tokugawe Iemitsua(živio,1604-1651;vladao,
1623-1651),sina Tokugawe Hidetade(1579-1632),2.Tokugawa shoguna
(1605-1623) i Oeyo(1573-1626),čiji je ujak bio slavni Oda Nobunaga(1534-1582);
također Iemitsu je bio unuk Tokugawe Ieyasua(1542-1616),osnivača i 1.shoguna
Tokugawa shogunata (1603-1605);

Dobro došli na nihonkichigai blog !

Za vrijeme perioda T'ang(618-906) jedan je redovnik upitao učitelja T'o-tzu
Ta-t'unga* : Smatram da su svi zvuci glas Buddhe.Da li je to točno ?
Učitelj mu je odgovorio : Da,točno je.Redovnik je nastavio : Da li bi učitelj onda bio
tako dobar da prestane da diže buku koja predstavlja eho zvuka gomile govana u
vrenju tj. da prestane prditi ? Učitelj ga je nakon toga udario.
Malo zatim,isti učenik upita učitelja T'o-tzua : Da li sam u pravu kad mislim da
Buddha tvrdi da sve što kažemo,ma koliko pogrdno i trivijalno pripada konačnoj
istini ? Učitelj je odgovorio : Da,u pravu si.Redovnik je nastavio : Mogu li vas dakle
nazvati magarcem ? Učitelj ga je opet udario.

-----------------------------------------------------------------------------------

* T'ou-tzu Ta-t'ang(ja. Tosu Daido),819-914;kin. zen majstor;bio je učenik i
dharma nasljednik Ts'ui-wei Wu-hsueha(jap.Suibi Mugaku);pojavljuje se u
primjerima 41,79,80 i 91 knjige koana Hekiganroku tj. Zapisa sa plave stijene;

* Dobro došli ste i na nihonkichigai blog,Irashaimase ! Yokoso !

O susretu o kojemu se ovdje govori dogodio se oko godine 1170. godine na Gojo
mostu u Kyotu,tadašnjoj carskoj prijestolnici koja se tada nazivala Miyako,a susreli
su se ratnik-redovnik Benkei(1155-1189) i Minamoto Yoshitsune(1159-1189) kojeg
su tada zvali Ushiwakamaru ili Shanao.To je jedan od najpoznatiji povijesnih prizora u
japanskoj povijesti te je kao takav obrađen u mnogim scenama kazališta(kabuki i no),
kazališta lutaka(bunraku),filmova,tv-serija te je vrlo popularan motiv na mnogim
slikama.
















Susret dvije velike figure japanske povijesti dogodio se jedne večeri kada se
Ushiwakamaru ili Shanao vraćao od svoje majke od koje je bio odvojen,a ona je
živjela u kući ubojice njegova oca Taire Kiyomorija(1118-1181),te ju je morao
posjećivati tajno.Na Gojo mostu se u tom trenutku nalazio Benkei,ratnik-redovnik
koji je bio srčani borac,vrlo visok,te su ga se mnogi bojali.Bio je poznat i kao
kolekcionar mačeva koje je uzimao od svojih protivnika nakon što bi ih pobjedio.
Nakon što je pokušao razoružati mladog Yoshitsunea,naravno neuspješno,ispričao
mu se i ponudio se biti u njegovoj službi.
Bankei će Yoshitsunea pratititi sve do njihova zajedničkoga kraja kada su tragično
stradali u neravnopravnoj borbi sa vojnicima Yoshitsuneova brata Yoritoma
(1147-1199) koji je poslao iste jer se bojao Yoshitsuneove slave,koji je u stvari
najzaslužniji što je klan Minamoto(Genji) pobjedio klan Taira(Heike) u poznatom i
slavnom Genpei ratu(1185-1189),koji je dobio ime po prvim znakovima ova dva
klana kada se čitaju na kineskom(Gen od Gen+ji i pei od Hei+ke - Genpei).
Iako je Yoritomo postao prvi shogun u japanskoj povijesti,nikad nije bio ljubimac
japanskog puka kao Yoshitsune, jedan od najvećih heroja,ako ne i najveći.





Dolje,Gojo most na kojem su se susreli Yoshitsune i Benkei,a nalazi se u blizini
Giona,kvarta geishi i karta dijela Kyota u kojem se nalazi most Gojo;





gore,karta Kyota,Gojo most nalazi se na desnoj strani karte uz želj.st. Gojo kojom
prolazi Keihan line;rijeka preko koje je izgrađen Gojo most zove se Kamogawa;