Bugenvilija
12.10.2011., srijeda
Priča o zlatoperoj patki Sonji II
 Foto: Bugenvilija Patka Sonja lijeno se protegnula još jednom to znakovito jutro. Blago gurnuvši svojeg šokiranog mužjaka, namigne mu i kaže: "Dođi, idemo otplivati rundu jezerom, sunce će sad grijati jaja dok se mi ne vratimo, a onda ću ti ispričati par zanimljivih stvari koje sam jutros nenadano spoznala." Mužjak samo rezignirano krene za njom, bez ikakve želje za diskusijom. Plivali su duže nego obično zato jer je Sonja uživala u pračakanju i prskala vodu na sve strane. Mužjak ju je gledao ispod oka i zapravo mu se dopadalo igrati se igri, kao mali pačići. Voda se slijevala sa njezing perja u zlatnim potočićima stvarajući dugu nad njom. Bilo ju je prekrasno promatrati. Na povratku u gnijezdo, Sonja mu kaže: "Danas selimo gnijezdo na onu bukvu u dnu livade, nadomak šume. Tamo ga neće dograbiti voda. Ima jedan račvasti dio skoro na samom vrhu ali dobro zaklonjen krošnjom. Biti ce malo teže za ulaziti ali ako želimo zaštititi mladunce onda nam je to jedina šansa." Mužjak je bio nemalo iznenađen skoro i uvređen tom idejom. Saznanje da gnijezdo neće biti na tlu ga je šokiralo ali i uplašilo. "Kako će mladunci ići u vodu sa tako visokog drveta". Upitao je ogorčeno. Ne brini ništa, kaže Sonja, kad to bude gotovo i kad dođe poplava mi ćemo biti jako blizu vode. Svi koji su na tlu ili na niskim granama biti će odnešeni. A ti se zoveš Kento samo da znaš i namigne mu. Reklo mi je to Sunce jutros. I ako ga poslušamo, preživjeti ćemo kataklizmu koja nam prijeti. Jedino bukva ima dovoljno duboko korijenje i čvrsto zdravo deblo da ju ne odnese voda koja stiže. Zato hajde da se primimo posla. Kento je nevoljko pošao za njom krajnje sumnjičav da izvide situaciju na bukvi. Nije bio oduševljen uopće onim što je vidio. Pačje noge nisu prikladne za držanje za grane, a ni letaći nisu baš neki. Kratke rute mogu, ali manevriranje im nije jača strana. U samoj krošnji račvala se mala zaravan od čak desetak isprepletenih grana. Kao da je nešto preokrenulo lijep raspored krošnje i tu napravilo kaos. No njima je to itekako dobro došlo. Moglo se lako čak i velikim debelim pticama poput njih prilično uspješno spustitit tamo bez da im nožice propadaju kroz krošnju. U ovakvoj situaciji zaključili su da je najbolje nanesti što više zmijolikog podvodnog raslinja širokog mesnatog lišća jer će sušenjem na zraku dobiti čvrstu žilavu podlogu koja će biti osnova budućeg gnijezda. Primili su se posla odmah bez zadrške jer je Sonja prognozirala da velika voda stiže za niti tjedan dana. Znači da vremena za zezanje nemaju ni malo. Naravno da je njihova aktivnost bila popraćena još od ranog jutra i šašavag plivanja, od ostatka kolonije ali niko nije pridavao puno pažnje svemu tome. Patke su bile lijene za neko veliko razmišljanje o uzroku i posljedici ako baš nisu morale. No kako su oni vukli to vodeno bilje i nosili ga na bukvu cijeli dan, ipak se starom patku koji je imao samo jedno oko (ali je na njega sasvim pristojno vidio), odlučio prić mladima i upitati čemu ta čudna akcija. Zastao je na rubu trskovitog otočića i tiho zviždnuo kako to patke rade kada žele komunicirati. Namjestivši se pri tom tako da zdravim okom može pratiti situaciju na jezeru. Uvijek je bio oprezan, zato je bio vođa jata. Sonja je došla do njega, zviždnula pristojno takodjer i spremila se slušati. Patak upita, što rade to i što se dešava, a Sonja mu odgovori. - Selimo gnijezdo na bukvu, za kratko vrijeme stiže bujica i sve će vas odnesti ako ne promjenite lokaciju boravka. Starac kaže: - već dugo ne čuh nešto tako besmisleno. Okrene se i ode. Sad priđje bliže i Kento koji je do tada grijao jaja (sa pačićima, ne svoja), jer je sunce već bilo na zalasku i upita kako je to Stari primio. - Kao što je bilo za očekivati, nije povjerovao ni riječi. Rečeno mi je da nam niko neće vjerovati i da niko od njih neće preživjeti. Također je rečeno da sagradimo tako veliko gnijezdo da oboje možemo u njemu sjediti i da sakupimo jaja od ostalih iz jata koji budu na koncu ipak povjerovali. Reče slomljeno Sonja i zaplaka Kentu na vratu. (nemaju ramena) Uskoro se iz vrbinog korijenja začuo gromoglasni žamor cijelog jata koje je kvakalo, fučkalo, zviždukalo sve u isti čas. I još nakon što se spustila večer, jato je i dalje žamorilo i žamorilo. Buka je privukla grabljivice. Pa je te večeri lisica omastila brk sa onim pokrajnjim gnijezdima, tvor je pokral jaja, a šakal odnio poneki pernati batak. Te noći ostalo je samo jato pod vrbovim korijenjem čiji otvor je bio pak samo prema vodi, a sva druga gnijezda ostala su zauvijek prazna... Nemirnu, jezovitim kricima bremenitu noć zamjenila je tmurna zora. Kiša je padala i dalje kako se dan polako penjao ka svom vrhuncu. To je bila tako velika rijetkost na tom njiho vom zlatnom jezeru da su sve patke još dugo dugo ostale tiho i mirno samo gledajući u nebo nedaleko stare vrbe, prožete nekim neodređenim kobnim predosjećajem. Niko se nije udaljavao od drveta, kao da će im vrba pružiti zaštitu za ono što su jučer čuli, i u što jučer niko nije povjerovao, a danas se slutnja sumnje uvukla u njih... Tko govori istinu i zna više, da li mlada patka iz šaša ili mudri Starac... nastavaksl ijedi... |