Bugenvilija
05.05.2010., srijeda
svašta nešta
|
No da. Već sam taj isti post krenula pisati ali nikako sve stić. Ajmo zato redom. Dijetetić stariji blizanac dobio naočale. Sad je navikavanje prije nego li počne najesen škola. Mlađi nije dobio i to je tuga i jad, očaj i prava tragedija. Brat ima lijepe nove plave naočale, a on je mislio dobiti iste takve zelene, jer mu je to najmilija boja, ali zločesti doktor okulista je rekao da mu ne trebaju na tu sitnu dioptrijicu koju ima. Strava i užas rekli bismo. Tako da onda Nyima posuđuje bratu naočale poskrivečki, pa sam na kraju se predala i rekla Dawi da će dobiti svoje naočale slijedeći mjesec. Kupiti ću sa običnim staklima, pa nek se dijete veseli. Bolje i to nego da pokvari vid bratovim cvikerima, kaj ne. Mališa ne vidi 3D, zato nosimo cvikse, jel. Nije velika dioptrija i nadamo se toplo da će se za koju godinu to popraviti skroz. Kod okuliste smo proveli tri gladne godine i djeca su već pomrla od dosade iako je ordinacija ogromna i predobro opremljena dječjom čekaonom punom svega i svačega. Tako da se ne gužvaju jadni mališani sa starcima i ostalom namčorastom bandom kojoj dječje šale nisu nimalo zanimljive i na kraju, potpuno ih razumijem. Tako da smo nakon kapanja oka što je trajalo sat vremena prije pregleda i nakon njega već svi bili na rubu. Čega? Sna naravno. I sam pregled kod primarijusa je završio ovako. Pa nek mi neko kaže da nemam dobru djecu. Umjesto urlanja da su žedni, gladni, pospani i da im je puna kapa svega, oni su zaspali na stolcima u ordinaciji...  Priroda se kod nas napokon probudila, jer gledam slike po blogovima i samo kaj ne plaćem. Tu je sve još polugoluždravo, cvate forzijicija i tek je sad kao krenula se osipavati, istina, cvate i jorgovan već. Ali to je čisto zato jer je bilo 4 dana ljeta i sve je krenulo u ofanzivu. Sve ono zakašnjelo jelte. Tako da sam testirala novu kombinaciju koju sam iskemijala sa nekim starim lećama i to sve prišarafila na kit objektiv na canonu, pa on sad glumi kao neki makro. Iako je to jad i bijeda u odnosu na ono što bi ja htjela da to radi...no da, bit će i toga valjda jednom prilikom. Kak mi to ide od ruke možete pogledati ovdje. Neću se ljutiti ni ako mi ostavite koji lijepi komentar ;)) Sezona šparoga je bila i polako jenjava. A to je ”voćka” u kojoj bi se mogla slobodno daviti cijele godine.   Naravno i u delicijama spravljenim od njih. Ali recepti vam više ne trebaju jer šparoga skoro da i nema više. Makar možda upriličim neki s obzirom da se moj fini kolač može raditi i sa onima iz konzerve. Al sad radije nešto slatko da malo omastimo brk. Jedna torta koju je lako napraviti i gotova je skupa sa pripremom za pola sata - 40 minuta skup sa pećenjem. To je moja zadnja verzija, prokušana više puta i na koju su svi riknuli i doma se samo to peće bar dvaput tjedno. Nije jako slatka, pa mogu i oni sa povišenim šećerom ko recimo moj debeli. Nutra idu sve neke zdrave i fine stvari, no da ne hvalim konja kog još niste ni vidli, evo vam ga na. Torta od mrkve i ananasa 300g raženog brašna 100 grama šećera (smeđeg) ili 80g + 2 vrećice vanili šećera 100g kiselog vrhnja ili jogurta 120g naribane mrkve (dvije omanje) 350g na kockice narezanog ananasa (može i iz doze) 1 jaje 1dcl maslinovog ulja (Extravergine) 2 žlice praška za pecivo 1/2 žličice soda bikarbone (Natron) prstohvat soli korica jednog limuna (bio uzgoj) 1 žlica ruma 100g nasjeckanih badema 1 šaka finih mesnatih cveba (grožđica) Umutimo jaje, šećer i ulje mikserom, dodamo vrhnje ili jogurt i zmiksamo finu smjesu, u to dodajemo prethodno prosijano brašno, natron i prašak za pecivo, zatim posolimo, dodamo mrkve, ocijeđeni ananas, limunovu koricu i rum. Sve to temeljito izmješamo, dodamo i one bademe i istresemo u modul za tortu, te pečemo na 180 stupnjeva Celzijusa, 20-30 minuta (moja rerna divlja, pa koji put treba 20, koji put 30 minuta za istu smjesu  )Uglavnom, pečeno je kad na čačkalici ne ostaje tijesta i kad dobije lijepu boju. Pečenu tortu oprezno izvadimo i ukrasimo s čim želimo. Radila sam i glazure i samo štaubala pa sa šlagom, no to prepuštam vama na volju :)) To smjesu također možemo usipati u košarice za muffine. I samo poštaubati kad su gotovi. Makar meni je torta bolja jer duže ostaje sočna.  Onda sam vam poslikala moje flašice koje su od preklani još, ove nove još čekaju da budu pofarbane, a ujedno je tu i sistem za navodnjavanje koje je pobudilo zanimanje šire blogerske javnosti :))  Nažalost je stalno ružno vrijeme pa slika nije napravljena onak kak sam si ju ja zamislila, pa se morate pomoći sa ovim što se nudi. Daklem. U lončanici je zapiknut blizu korijena keramički šuplji tuljac koji ima i plastičan poklopac, a poklopac ima gumenu cijevčicu koja dolazi u posudu sa vodom. To se da lijepo namjestiti da se to sve ne vidi, ta cijev i to, jel. Bude skroz okuugodna situacija, a cvijeće stalno uzima vode koliko treba, ne ni više ni manje. I to je odlično za ljude koji puno putuju ili im se ne zafrkava sa cvijećem, a žele ga u svom prostoru. (Riba, ovo se i tebe tiče) Znači ulijemo vodu u tuljac, njega poklopimo i napravimo tklak koji onda biljka koristi da preko sistema uzima vlagu preko keramičkog poroznog tuljca. Link je TU, ako kome nije jasno o čemu je riječ. |