Bugenvilija
07.07.2006., petak
Šta sve nosi jedno olujno nevrijeme...
 Nisam dugo pisala jer čim počnu ljetne oluje u Bavarskoj, ja sam doslovno za odstrel. Svaki drugi dan je olujni vihor koji u njedrima dovuće led i tuču i malo šugave kišice, taman nedovoljno, pa još moram i zaljevati vrt. No nije to tako strašno. Inače volim te ljetne pljuskove i dinamičnu izmjenu godišnjih doba tokom jednog dana. Volim grmljavinu i munje, volim jaki vjetar, zapravo sve te elementarne nepogode me ushićuju na jedan način. Pune mi baterije, oduševljavaju me, vesele...ali sa sobom nose nešto što me guši i to doslovno. Gomilu uskovitlane prašine, nataloženog starog peluda, ostatke šekreta iz silnih aviona koji nas dnevno nadlete, kerozina, olova i još koješta nedefinirano. To u kombinaciji je za mene blago smrtonosna mješavina. I sad da je to po prognozi još bi se čovjek nekako i zaštitito zatvaranjem prozora ili ronjenjem u kadi dok ne prođe ali šipak. Kažu nam, e danas su nevremena moguća na vašem području 80%. Super prognoza. To se stvori ni otkuda u 10 minuta i taman da polovim sve razbacane igračke i sakrijem ih nekamo, prebacim glomazne predmete tipa suncobrana i tobogana da ih vjetar ne odnese u susjedno selo i nos mi je pun sranja koje je doletjelo na krilima oluje. Prvih deset oluja nisam imala problema jer nije bilo toliko vlage ali zadnja dva su me doslovno smlavila. Jučer je počelo blagim šmrcanjem i kočenjem vratnih mišića, svrbežom po leđima i bradi. Klasični simptomi, prepoznajem ih čak u snu. Odmah sam navalila na inhalator sa morskom steriliziranom vodom ali bilo je kasno. Danas sam bila kod doktora koji me samo kratko poslušao i dao novi lijek u pumpici i pokazao neki moderniji sistem inhalatora i mam mi je bilo bolje. Srećom još se ništa nije stiglo zakomplicirati jer ne znam kako bi se neki snašli da ostanu sami sa blizancima dok ja čamim u bolnici. No da, glavno da sam odreagirala na vreme, ponedeljak bi bilo puno prekasno... |